Bugenvilija
15.06.2006., četvrtak
Gdje smo, što smo i zašto smo...
 Mi smo jedna pristojna familija, pa se adekvatno ponašaju i naša djeca. Kako su blizanci ipak odlučili progovoriti bez logopeda i ostalih stručnjaka, naravno da su im i prve riječi bile hvala i molim, kako i dolikuje fino odgojenoj djeci. Naravno, da sve ne bi bilo tako jednostavno i obično, moram reći da dugo vremena nismo razumjeli što nam to naša djeca pričaju. Tako da čudna riječ dankifala je dugo bila smatrana za nešto totalno bez veze dok jednom prilikom naše mlađe dijetešce nije reklo samo polovicu te čudne riječi i tako za sva vremena od sebe odagnao nazivnik barabe i gusara. Dijete je lijepo razgovjetno reklo mami za dobiveni čaj - Danke, a onda na to dodalo i drugi dio čarobno blesave složenice, Fala i tako smo saznali kako imamo milo i pristojno djetešce koje je nakon salve naših Ooooo, Aaaaaa i sličnih izljeva kretenskog divljenja roditelja svojoj djeci, odlučio to rabiti u svakoj prilici i neprilici. Tako recimo dobijem i veliko Danki-Fala nakon što dobije ikeinom žlicom za cipele po guzi jer nije poslušao da se elektrostatici ne smiju špricati pištoljem na vodu ali i nakon što mu serviram hranu na stol. Mislim da će već naučiti kad se to rabi, a kad ne, za sada je jako simpa. Imamo naravno i drugih riječi koje su sad momentalno in, kao recimo bumbara - bubamara, bumbi - bumbar, mendo - medo, brmbi - auto, bal - lopta, miju - maca, munja, konj, tiči - ptičica, pingi - pingvin, gaga - patka i tako, našlo bi se još ali se ne mogu ni sjetiti svih. Imamo i rečenice, istina, ne baš neke jer curice njihovog uzrasta već razgovaraju sa svojim roditeljima na veliko ali ipak rečenice koje se razumiju. Tako recimo, znamo reči, daj meni, to je moje, dagi baco, daj scaja, makar nam r u nekim drugim kombinacijama ne radi probleme. A i po novom prijavljujemo kad je plodonosan trenutak za otići kakati ili trenutak prekasno. No da, svaki je početak težak. |