Bugenvilija
13.06.2006., utorak
U Naginom kolu 3. dio
 Negdje u daljini šakali su lajali na mjesec i kevtali dugo i bolno, kao da nariču za izgubljenim sinovima. Mjesečina se prosula u bisernom slapu, kupajući ih kao neku neprirodnu sliku sa živim figurama. Ljeskala se o krune Nagine i bacala čaudnu svijetlost Julu u oči. Kao da ga žele zasljepiti da ne gleda njihova crna tjelesa kao u divovskih kobri. Preko puta vatre koja se sad već pretvorila u tinjajući pepeo, stajala je najveća među njima u čijoj je kruni sjajio se dragulj bijele boje isijavajući svijetlost u deset smjerova. Njezina prisutnost zahtjevala je specijalan tretman i Jul je to znao. Lagano je podigao glavu i pogledao ju ravno u oči. Gledao je najlijepšu ženu koju je ikada vidio. Njena crna kosa uokvirivala je visoko bijelo čelo, crne kao kistom majstora povučene obrve, bile su samo ukras očima u kojima se ogledao beskraj svemira. Tamne kao noć, a tople kao sunce. Nije mogao skinuti pogled sa njih. Utonuo je u njen pogled svjestan da ga je zarobila njegovom voljom, svijestan da nakon ovog iskustva više nikada neće biti isti. Svoj. Ona ga je začarala ali nije se bunio. Osjećao se siguran u njenoj blizini kao u krilu majke. Nježnost sa kojom mu je predavala svoju tajnu bila je dana zanosom ljubavnice. Strpljiva kao Gea. Mudra kao ona sama. Pretočila mu je znanje koje je nekoć znao pa zaboravio, dala mu je snage i moć da nastavi tamo gdje je stao u bezbrojnim prošlim životima. Dala mu je Darmu. Riječ Istine. Istine koja sve obuhvaća. Sveprožimajuće znanje univerzuma. Kada je maknula pažnju sa njegovog pogleda, Jul je ostao sam. Utonuo u sebe i svoje novo iskustvo. Sabirao se polako, bez žurbe. Sad je sve ionako na njemu. Priča počinje ispočetka. Nage su još jednom zapjevale ponovo se vrteći u kolu oko njega, sve brže i brže i sve glasnije ponavljajući djelove pjesme koja se na njega odnosila. Sad ih je dobro razumio, znao je i jezik i riječi, sjetio se i melodije i prvog pjevača. Sjetio se sebe dok ju je ispjevao. Davno u jednom drugom snu. Nage su nestale zajedno sa zvukom prije nego je primjetio da ih nema. Konj je rznuo u snu i stepao se kao da mu je zima. Jul je otvorio oči, a u krilu mu je ležao veliki bijeli dragulj optočen srebrnom niti. Podigao ga je nježno sa obadvije sklopljene ruke i njime dotakao vrh svoje glave, pomislivši pri tom na dagulj Darme koji mu je upravo darovala Naga. Kada je spuštao ruke u krilu ugleda pletenicu od šest lasi sa Nagine glave. Na to okači dragulj i prebaci ga preko glave. Zasjao je blještavo kada je dodirnuo njegovo srce, a toplina koju je osjetio pri tom ostala ga je trajno grijati, davajući mu strpljenje i samilost. Noć je bila na izdisaju, mjesec je davno zašao iako to Jul nije primjećivao jer ga je svijetlo novog saznanja obasjavalo bolje od sunčanog sjaja. Konj se počeo vrpoljiti i na kraju glasno rzati. Došao je do njega i počeo ga gurati njuškom u nekom radosnom razigranom raspoloženju. Gurkao ga je tako dugo dok se Jul nije nasmijao i odgurnuo njegovu gubicu dalje od svog uha, ustao i istimario ga pošteno. Konj je pocupkivao na mjestu, rzajući po sitno kao da prede, mlatio je repom na sve strane iako muha ni nikakvih insekata nije ni bilo u blizini. Jul ga je nježno češao po vratu i između ušiju, baš ondje gdje je znao da konj voli. Milovao ga je po mekoj baršunastoj gubici, smijući se tiho konjevom mrmoru koji je pri tom proizvodio. Zaogrnuo se pelerinom, skočio na konja i odjahao u novo jutro. |