Bugenvilija
18.10.2005., utorak
Fina papica
 Danas imamo jednog dragog gosta, kojeg dugo, dugo, dugo nismo imali u gostima. Nekad davno dok je još živio u Engleskoj, viđali smo se vrlo često, a otkako se preselio u Njemačku ovo je prvi put u 4 godine, baš smješno. Morala sam skuhati nešto specijalno jer on voli moju kuhinju, nema smisla da se nakon toliko vremana pokažem u lošem svijetlu (he he). Imam u glavi već dugo jedan specijalan recept koji se već dugo spremam iskušati i danas sam si dala malo više truda i vremena. Bila sam poslijepodne u kupovini dok su mali hahari ćorili i nabavila sve što mi je potrebno. Radila sam pečene patliđane, luk i tikvice na poseban način, sa maslinovim uljem i maslinama, a sve zajedno kasnije premazano sa smjesom češnjaka i peršunovog lista. Uz to tri vrste sosova i to ovaj puta hladnih jer uz patliđane ne paše ništa toplo, već upravo suprotno, da bude što laganije i probavljivije. Jedan je sos bio od sitno isjeckanih račića sa tvrdokuhanim žumanjcima i senfom, žlicom kiselog vrhnja i malo majoneze, a kad je smjesa već umješana i sitno kosanim peršunovim listom. Mmmmm, mljac. Drugi je ljuti jer moj dragi voli ljuto sa patliđanima, a i opčenito. Ljuti feferon isjeckan bez sjemenki na vrlo sitne komadiće, po mogučnosti crveni, zbog estetskog momenta ;), umješan u kiselo vrhnje sa kapljicom ljutog maslinovog ulja u kojem se brčkalo oko pol kile čili papričica jedno tri mjeseca (opako ljuto). Malo senfa i to ljutoga, prstovet soli i paradajzić na vrhu izrezan u zvjezdu, za ukras. A treći je samo maslinjak pomješan sa češnjakom i peršunom ako netko (ja npr) želi pojačati aromu pečenog povrća. Kupila sam si nekidan, baš krasan kompletić za sosove, tri laka komada porculanskih bijelih zdjelica na drvenom tanjuru. Mislim da mu je namjena za suši ali za sad će trpiti moje sosiće dok se ne ispraksiram u sušiju. A da ne zaboravim specijalan recept, evo i njega. Patliđane, luk i tikvice izrezati na 5-6 mm debele šnite i obilato nasoliti i ostaviti oko pola do sat vremena da se dobro oznoji. Zatim samo odliti vodu, a komade dobro osušiti kuhinjskim papirnatim ručnicima. U gusanu tavu sa rebrima naliti maslinjaka da ozbiljno prekrije dno ali ne i rebra, zatim na vruće ulje naslagati poprijeko i dobro ispeči sa obje strane do momenta dok se skoro ne raspada. U vatrostalnu posudu ili keramičku, predviđenu za lazanje ili sl. politi onom smjesom sa češ. i perš. listom te poslagati uredno po dnu pa svaki komad za sebe također namazati smjesom ali blago da ne bude previše češnjaka, a između poslagati fine masline iz ulja. I tako jelte, dok ima materijala. Može se jesti i sa kruhom, ko voli, ja volim recimo. Radila sam uz to salatu od koromača sa crnim balzamikom. I to je to. Dobar nam je tek bio jer niš nije ostalo. Sve smo smazali nas troje ko gladni vuci. Bilo je stvarno izvrsno. Posebno mi je bio dobar luk jer ja ga inače ne volim ali ovako napravljen, bio je fantastičan, sladak, mirišljav i još sa maslinovim uljem, ma super. Idem sad vidjeti što ima kod vas, nisam danas stigla ni poštu čekirati, a kamo li nešto komentirati. |