Bugenvilija
10.10.2005., ponedjeljak
Dovraga i vrt!
 Jednom davno, dok je još svijet bio mlad i trava svijetlo zelena, a sunce nije tako divljački pržilo, dok su patkice veselo brčkale nožice u blatnjavoj kaljužici pored puta, u vrtu je vladao kaos. Trava je dosegla rame nekog povečeg i gadnijeg patuljka, a slak se omotao sam oko sebe i oko svega na što je putem naišao, ne bi li se probio grlom u jagode, ne , ne. Ne bi li se probio do prvih zraka sunca koje se pomaljaju rano u jutro i ulovio zadnji tračak u kasno večer. Jednom riječju, zarobio je u svoje zmijske zagrljaje sve cvijeće i ostalo smeće koje se tu slučajno ili namjerno našlo na putu njegovih znatiželjnih vitica. Svako dvorište u okolici bilo je ne puka urednost već oličenje pravog engleskog travnjaka u punom smislu te riječi. A ovo je bila, kao što i sami pogađate, jedna velika sramota. Fuj, sram te bilo, ako nečeš sve to pojesti dati ću te zlom Uliju da mu urediš vrt. To je bila glavna psovka i podštapalica bedastih majki, kojima su plašile svoju tumplavu nejačad, dok su ih prisiljavale da pojedu gadne kašice pred spavanje. Kako se to obično dešavalo za vrijeme kad je već sunce debelo zašlo za brda sivoplava i ljubičasta u daljini, klinci su si sa užasom u oku zamišljali Ulijev sablasni vrt u koji ni ježevi nisu zalazili. A vrt je zaista bio sablasan i to iz više, više manje nepovezanih detalja. Prvo, to je Uli koji je sam po sebi bio malo ćaknut i ne baš pri sebi svaki put, prisvojio komad mjesnog groblja i proglasio ga svojim vrtom. Nitko mu tu nije baš ni želio protusloviti jer je, kao drugo, bio i gadni kavgađija. A kao treće toga se nitko ni ne sjeća ali svi uvijek nabroje tri stvari u vezi gadnoga Ulija. I tri ga je pratio cijeli život, taj Uli je bio savinut kao loše napisan broj tri, ma imao je i trorogi šešir i skoro tri noge. Jednu je sigurno negdje izgubio dok se pijan vraćao kasno noću preko polja. Jednom su neki klinci niz prugu našli jednu otrgnutu nogu. Ma svi su bili ziher da je to ta treća Ulijeva koju je izgubio. I stavili su mu je pod poštanski sandučić, sve u nadi da se neće srditi ali čudna mi čuda, nakon toga je bio i gori nego prije. Odmah je uzurpirao još pis groblja i na tom djelu napravio roštilj sa kutnom garniturom, neukusno iskoristivši dva postarija mramorna groba. No vratimo se vrtu, kao što mu se i Uli redovito vraća, posebno kad se napije i tetura unaokolo u potrazi za vlastitim krevetom. Čuli su ga jednom kako kune iz vrta: "Proklet da si i ti i tvoji vrtići, huljo jedna i ništarijo! Gdje ti je kraj, a gdje početak. Vrati mi moj krevet! Odakle ova ploča ovdje? Što je ovo, pa gdje je moja čaša?" I tako do bogtepitaj kada, dok nije iznemogao zaspao pod nekim spomenikom sa anđelom na vrhu. Ujutro tj. u podne, kad je napokon uspio otvoriti oči i kad je skužio gdje spava i što mu se sve dogodilo noćas, odlučio je naš mili Uli (kako to dobro zvuči) urediti vrt, a ne da mu se dešavaju ovakve nevjerojatne stvari da ga vlastiti vrt zarobi i ne pušta van. Jedini problem je bio u tome što nije imao nikakvog alata jer za tako zapušteni teren ni bager ne bi bio dovoljan. Odlučio se nakon dugog mozganja na farmu ovaca i koza od njegovog zlog prijatelja Redskina. Otišao je prečicom do njegove farme jer nije ni znao da se do tamo može i cestom i da je puno bliže i sa manje rizika od padanja u nevidljive jarkove pune koprive i mutne vode na dnu. Kako je Recki, tako ga je Uli zvao od milja nakon što su ih obojicu izbacili iz pionira, imao visoku ogradu da mu se farma ne razbježi okolicom, Uli je stao na prste i vikao preko ograde ne bi li ga se čulo što dalje i što više. Recki !Recki! Daj me stipu tranu! Trebam neke ovce! I sve se dere ko stari jarac, a Recki je malo nagluh jer ga je mama dok je bio mali i zločesti jednom pošteno opaučila tavom po tintari, pa ga je malo jače nagnječila i odonda je na to uho malo slabiji. Ali kad netko nešto viče on uvjek načuli baš to nagluho uho ne bi li bolje čuo. I sad je čuo "Trebam neke novce" i nije mu to bilo milo. Zato mu je odgovorio. "Nedam novce stari prdonjo, ležiš na novcima i još posuđuješ od prijatelja!" Uli je vikao svoje Recki svoje i tako bi se valjda nadglasavali do bogtepitaj kada, da to sve nije strašno išlo na živce njegovoj ženi i koja je odlučila napraviti tu reda, pa je Reckiju rekla da se gubi u kuću i da će ona to riješiti. Recki se pokupio ko pizda, što je zapravo i bio. Jagoda je sredila stvar u tri rječi i uvalila Uliju 10 koza i 20 ovaca na tjedan dana sa kamatama. O tome nisu u detalje već samo prek plota. Ona će mu dofurati sutra stoku sitna zuba, a na njemu je samo da im priredi vodu i cigarete. Cigarete su za Jagodu, ovce i koze su nepušači. Kako je rekla tako je i napravila. Dofurala mu stoku, pokupila pljuge i pravac birtija. Ta Jagoda je ženska i pol, to svi u selu kažu, a Recki je pizda, pa i to svi znaju. Sad su na terenu bile ovce i pitanje je sekundi kad će pojesti onaj vražji korov, slak i ostale trice. Tome se Uli silno veselio, svaki čas je išao baciti oko na prozor da vidi dal je slak došo tražiti milost ali nije bilo nikoga. Iz vrta se čulo samo bleeeejaaaanjeee i mekeeeetaaaanjeee i žnjam, mljac, krck i to samo kad bi zabunom mrknule koze kojeg pužića u kućici. No da, nakon pet dana, u vrtu nije bilo ni spomena travi i grmlju, bio je to klasični engleski travnjak, nježno prošaran mramornim pločama u raznim bojama i malenim crnim brabonjcima. To je navodno dobro kao gnojivo, tako kaže Jagoda, a ona zna. Danas je dan vraćanja stoke i plaćanja kamata. Enigma, ali Jagoda zna. Zna i Zeko ali to je iz drugog filma. Jagoda je došla i mirišala je po sapunu i to onom finom. Luksuznom. Onom što se zove Lux ili nekako slično, zna Uli za to, vidio je jednom kod Jagode. Jagoda je s vrata rekla, a sad kamate. Uli je bil malo drven ali skužil je odmah da nekaj hoće od njega, ma da, kamate je htela. Pa zemi si kaj hoćeš, joj je rekel, a kaj bu drugo. Jadničak muški. Jagoda je krenula u glavu. Skinula je baloner i ostala u bijelom čipkastom rublju. Bila je sexi do bola i da, bolilo ga je silno među nogama od tog njenog veša, a to joj je i rekel. Čuj Jagoda, boli me kurac za taj tvoj luks i taj veš. Zemi si tu kamatu i odi doma sa tom stokom, nemrem više dihati od smrada. Jagoda mu je zaljepila jednu zidarsku tak da se okrenul oko svoje osi i zapiknul nosem u kantu s napojem. Okrenula se demonstrativno, pokupila svoj balonac i pravac vrata. Uliju su se oči sklapale od muke i boli, pogledal se u špigl i tam je vidio jednu razbijenu njušku sa krvavim okom i podlivenim obrubom, dva razbijena zuba jer je u padu pogodil željeznu ručku od velke kante za napoj, koja mu je usput i poderala pol labrnje. Jednom rječju užas. Pogledal je u vrt bez one trave i gadno opsovao svim svecima sve po spisku. Još je jednom pogledao i pljunuo ali se slina zaljepila i slila njemu niz bradu preko razbijene laloke. Od bjesa je poskočio i pao kroz verandu udarivši se pri tom glavom o mramorni spomenik. Ostao je na mjestu mrtav. |