Bugenvilija
11.09.2005., nedjelja
Lud dan
 Umorna sam nekako zadnjih dana. Uludo sam ulupala previše energije na bezvezne aktivnosti i pao mi je imunitet i sad sam krepalina. Teško mi je hodati i sjediti i misliti i sve mi je teško, a ko za inat je još danas i kiša pala. Cendravo vrijeme od jutra. Probudila sam se sa groznim bolovima u leđima, tako jakim, da se nisam mogla na bok okrenuti od probadajućeg bola. Masažu imam tek u ponedeljak, kako ću do onda izdržati još je za vidjeti. Nekako sam se izvukla iz kreveta i presvukla zapišane zamorce. Nyima se toliko bacakao da sam ga jedva uhvatila da ne padne na glavu na pod, da sam si uslijed tog navlačenja uspjela uklještiti išjasni živac i sad se ne mogu namjestiti ni u koju poziciju a da me ludo ne boli. Baš genijalan dan. Klinci su dan proveli uglavnom u vrištanju i griženju, sad su obojica izgrižena, uzduž i popreko, bilo bi komično da nije tužno. Ta faza je grozna, nadam se da će brzo proći. Htjeli su silom van, pa sam ih ukostimirala u kabanice i tenisice i pripustila na mokro dvorište, a što da radim s njima, samo se penju po stolu i diraju skupocjenu liniju. Ovako bar zbunjuju puževe golaće koji se pokušavaju neprimjetno u stotinama provuči preko terase i zauzeti dnevnu sobu. Pas je lud, ne želi ići van kad kiši i samo otrči u prvi grm popiškiti se nabrzaka i crta natrag. Kaja grozna ekipa. Što mi je sve to trebalo. Pitam se sve češće i češće, posebno kad sam na rubu sloma i pada sistema. Tastatura mi šteka, malo bi malo ne bi. Da napišem šugavu rečenicu moram svaku riječ, triput prekontrolirati. Idem sada igrati neku igricu da malo ne mislim na ništa... ...i još mi je krepao onaj glupi pauk što je krasio kuhinjski prozor... |