Bugenvilija
04.09.2005., nedjelja
Blogerska posla
Kako sam nakon mora provela tjedan dana u Zagrebu i ne bi čovjek vjerovao, bila prepuštena sama sebi, tako sam naravno, ne časeći časa, organizirala i neka blogerska druženja. Ali pođimo redom. Bila sam i prije mora dva dana u Zagrebu, koliko nam je trebalo da se klinci oporave od dugog puta i vrućine. Pa sam se uspjela za to vrijeme vidjeti sa ni više ni manje, tada još okruglom i u jednom komadu Nympheom . Ja sam njoj donjela neke potrepštine koje su moji malci prerasli, a koje rabe samo male bebe, a ona je meni kupila krasnih sitnica i jednu lijepu knjigu, koja je više za majku nego za djecu i otkala mi je veliku crvenu vunenu maramu na svojoj tkalačkoj napravi. Tu sam krasnu maramu rabila prvih par dana jer je baš u to vrijeme u Zagrebu bilo sve osim ljeta, a i na putu ka moru nije mi bila naodmet. Našle smo se po prvi put i napričale kao da se poznajemo najmanje zadnjih 100 godina. I pri tome smo najbolje frendice. Vrag je taj blog, nema što. Nymphea se nije željela slikati, pa ovo lijepo drvo u cvatu prilažem jer je slikano tog dana, neposredno prije sastanka. Vi možete po slici pogađati gdje smo imale sastanak. Ko pogodi dobije pusu ;)  Na moru sam trebala susresti mnoge meni drage "pisce" i ljude koje eto baš rado čitam ali to nije uvijek kako si mi to nacrtamo. Tako se nisam vidjela sa Malom iz grada, što mi je jako žao. Sve je kriv njen kompijuter koji je krepao baš u nezgodan čas. To vam je tako kad se na vrijeme ne izmjene brojevi mobilnih telefona. Mala, baš mi je žo, možda drugi put.  Ali je zato E. Pranger bio tamo, tj. došao je odnekud od Splita. Nije mu bilo teško napraviti oko 200 tinjak i više kilometara za jednu laganu penzinersku lumperajku, sa ribama na grilu obilato zalivenu plavcem malim, takozvanoj autuhtonoj sorti sa Pelješca. Upravo nazdravljam u to ime sa dingačem sa drugog brda. O tom dingaču drugom prilikom. Ali je zato Prangeru šaljem pusu i namigujem pri tom ;)  Štrajfala sam se i sa Rozan, ma za mačju dlaku. Ja sam došla u Orebić, a ona je drugi dan otišla i nismo se srele. Kao što rekoh, možda slijedeće godine. Sad znamo ko je gdje :) Uspjela sam se sa Orebića javiti jednom ili dvaput, teško ali ja sam bila upornija od čestih nestanaka struje uslijed niskog napona i puno previše potrošaća iste. To je velika mana Pelješcu. Kako sam rekla na jednom postu da se vraćam u Zagreb, tako me iznenada i ničim izazvana, ulovila Koki i i... i napravile smo dogovor za kavicu, naravno.  Ovo nas je slikala njena lijepa i velika i naravno dobra buduća fotografkinja, kćer Sara. Kavica je potrajala poprilično, a da to ne bude sve, dogovorile smo za dan poslije, jedan čoporativan izlet u Maksimir. Jedino su nedostajali moji veliki sinovi ali i njih smo vješto nadomjestili mojom lijepom i pametnom nečakinjom Dorom. Ona galama koja je u to vrijeme zabilježena iz pravca zoološkog vrta, potekla je od omanjeg čopora dječurlije sa dvije odrasle ženke. Slike iz zoološkog su slijedeće na repertoaru ;))  Te iste večeri, dogovorila sam još par susreta treće vrste, no međutim, uspjela su samo dva od tri moguća. Prva je bila Ane. Fina, mila, tiha i skromna, baš kao što su i njezini tekstovi tihi i fini sa jednom unutarnjom snagom koji plijeni pažnju. Kad sam počela pisati blog, ona je bila moj blogerski idol. Na nedostižnim oblacima cool liste ;)) Lijepo smo se do sita napričale o svemu i svačemu da bi nam se u jednom trenutku pridružili Porto i njegova vječna muza, Kovrčava. Razgovor smo proširili na koješta i svašta i tako sam ja slučajno spomenula kako mi je nedavno bio rođendan, na što je Porto otišao preko ceste u "Ivicu i Maricu" i vratio se sa...  Nije nam se na žalost pridružila Kišobranka ali, obečala je, sigurno slijedeći put :)) |