Bugenvilija
24.06.2005., petak
MORE
 Ljeto se uvuklo u mene na mala vrata i kucka kucka i stalno mi pod nos gura sličice prošlosti koje su vezane baš uz ljeto. Tako su i nastale ove male crtice koje dijelim sa vama. Jutros, dok je sunce tek promaljalo svoje zrake kao da se želi protegnuti nakon dobrog sna i dok su kosovi bezbrižno fićukali na susjedovom krovu, u meni se mješao zadnji drhtaj sna sa tim zvukovima koji su vibrirali u sunčano jutro. Idemo na more, bilo je prvo što sam svjesno pomislila i smješak mi je razvukao lice. O kako se tome veselim, baš kao što sam se tome veselila kao malo dijete. Ništa, baš ništa se odonda nije promjenilo. U meni spava taj isti glasić koji mi tu i tamo nabacuje neke uspomene koje ja inače reduciram na minimum da mi ne smeta u funkcioniranju. Ali sada je glasić postao prava sila i nepravda pa viče iz sveg glasa i neda se ušutkati ni milom ni silom. Dobio je krila i izletio iz mene i ko će ga sad više uloviti. Jučer su nam poslali slike našeg morskog prebivališta i sad samo na to mislim. Već udišem morski zrak, već me miluje maestral, već čutim miris borova. Oči mi se sužuju i zamagljuju ali ne od suza već od neke miline koja me oplahnjuje kao čista voda. Pogled je na more i ništa osim mora. Pored kućice nekad je rastao grm jasmina, pitam se je li još tamo. Kako volim to mjesto, tako pitomo i lijepo. Sa krasnim velikim kapetanskim kućama, koje su ukrašene najljepšim i najegzotičnijim cvijećem i drvećem. Nepoznate vrste mimoza čine drvored, a njihov prekrasan cvijet miriši nadaleko. Cestica uz more. Planina koja se nadvila nad gradić. Dobro vino, poznato evropskim dvorovima. Kapare. Masline. Ulazim u more, koje je najčišće na svijetu i najplavije i naj naj. Noću je puno svijetlećih planktona koji zasvijetle kad provućeš ruku kroz vodu. Noćno kupanje, Mmmmm. Oću na moreeeeee! |