Bugenvilija
30.05.2005., ponedjeljak
Rituali
  Danas su se u centru u Minhenu, radili vrlo rijetki i posebni rituali, od kojih se prvi radi samo u specijalnim situacijama i to vrlo, vrlo rijetko, dok se drugi radi tradicionalno, jednom godišnje. Prilika je bila i mi smo je iskoristili. Sve je trebalo biti gotovo do 18 sati ali se zbog dužine programa sve moralo pomaknuti i tako smo otišli u 9 ujutro od kuće i vratili se u 9 navečer. Jadni Luka, on je danas bio dežurna bebisiterica i sam svoj majstor po pitanju kakanja i prematanja bembana, hranjenja i igranja u pijesku. To je prvi puta da sam Luki ostavila blizance na cijeli dan. Vidim da mu ide, moglo bi mu se i ponoviti druženje sa mlađom braćom. Ali nekako mi se čini da bi on sad mogao kidnuti na more i nas ostaviti same i nezbrinute. Posebno kad sazna kakav nam je slijedeći mjesec po pitanju programa u centru, he he. S obzirom da su to zaista bili vrlo, vrlo posebni rituali, za koje obični ljudi nenavikli na čudne prakse, nisu nikada ni čuli, a kamo li vidjeli, neću ni razglabati o tome već ću samo reći da je prvi bio namjenjen čiščenju i otklanjanju svih negativnosti koje nam se ponavljaju non-stop u životu i koje teško možemo na drugi način otkloniti. Taj ritual je trajao dobrih 4 sata. I za to vrijeme smo očistili iz nas sve što se dalo, od "demona" pa na dalje. Najgore je to što ne možeš sudjelovati, već si samo promatrač koji može samo ponavljati jednu mantru čiščenja i to je sve. Pa ti se počne nakon nekog vremena strašno spavati jer je u prostoriji 45 stupnjeva i ne smije se otvarati prozor, a zrak ni u priči i u toj istoj prostoriji se nalazi 35 - 40 ljudi koji zrače vručinu oko sebe. Katastrofa. Makar moram priznati da nikad do sad nisam prisustvovala bilo kojem učenju, a da u prostoriji u kojoj se radi nije bilo vruče bez obzira na grijanje i godišnje doba. Toliko je dugo to trajalo da je Rinpoche odlučio podijeliti ga na dva dijela, pa je prvi dio trajao od 10 do podneva, a drugi od 2 do 4, pa zajedničko slikanje i onda mala Pudja (darivanje zasluga), pa od 5 do 7 Dzambala ritual za dobru sreću. Mora se priznati, vješto izorganizirano. Jedino što mi je zaista žao, je da sam zvala Blondicu da nam se pridruži, a ovo što smo doživjeli je bilo možda malo prešokantno za nježne početničke oči. Nadam se da će mi to oprostiti :), posebno zato jer je bilo par zaista šokantnih egzorcističkih momenata, koji su više ličili na vudu, nego na tradicionalnu budističku praksu, pa nevješto oko nije moglo razlučiti šta je šta :) Drugi ritual je bio za prizivanje dobrih kvaliteta i sve što je sa tim u vezi. Znači i bogatstvo i prosperitet u poslu i u životu opčenito. Sve to, pa još spaljivanje nakupljenih bolesti i otklanjanje prepreka. Uglavnom, jedan zaista dobro iskorišten dan. Ja zadovoljna. I sretna. Upoznala još jednog finog stričeka Rinpochea, koji nas je zvao k sebi na Tibet. Evo samo da piceki dobro prohodaju i počnu sve kužiti i evo nas. Ako ima zainteresiranih bebisiterica, koje zanima divlji Tibet, molim da se jave ;). |