Bugenvilija
25.05.2005., srijeda
Filmska večer
 Baš sam se našljakala ovih dana. Tako mali vrt, a tako puno posla. Pa još kuća, blizanci, veliki klipani, mali pas i blog. Pa ne stignem fizički ni pola od toga zgotoviti do kraja, a ja volim sve napraviti do kraja i pedantno. Pa je nešto ispalo, blog naravno. Samo sam stigla tu i tamo u muzičkom intermezzu pročitati ponešto i baciti koji komentar, da ne prođem baš nezapaženo. Jučer sam navečer bila tako umorna da ni veća slova na monitoru nisam vidjela. Kad su mi počele od naprezanja curiti suze ugasila sam laptop i odlučila pogledati film koji me čeka već duže vrijeme. I tako mi je iznenada upala sjekira u med i uspjela sam pogledati čak film i pol. Drugi je bio oštečen i taman kad je počela glavna akcija, stvar se zablesirala tako da je sredilo i DVD player. Gluparija prvog razreda. Ako me nešto može izbaciti iz takta onda je to, to. Prvo sam odgledala Predator protiv aliena ili obrnuto. Krenula sam ga gledati sa skeptičnom sumnjom po pitanju opravdanosti gubljenja vremena na niškoristične bedastoće. Ali nije tako strašno kao što sam mislila da će biti. Film nema neku radnju i priča mu je šuplja ali je zato nabijen akcijom i pun odličnih specijalnih efekata, pa kako su ionako gađali na publiku kojoj dobra priča i nije baš najbitnija, dobro su odmjerili snage. Pokupili su pola priče iz Stargatea, a dalje nadogradili iz Predatora i Aliena. Uglavnom, sve je hiper ubrzano, valjda je i alien u međuvremenu mutirao. Poslije sam si zaželjela pogledati "Ja robot", koji me odavna čeka ali nisam ja te sreće. Kad filmovi dopadnu djeci šaka, tu trava ne raste, pa su se tu pojavile neke krace i stvar se objesila bez obrazloženja. Mislim da ću si ga posuditi jedan dan u videoteci da ga napokon pogledam do kraja. Danas me čeka montiranje pješčanika i drvenih ploča za terasu, drvene ograde, da Kiki ne može skakati preko iste i raditi kvar kod susjeda u zdjelici za mačke i ježeve. Ljuljačka je sređena sad još ovo i vrt će napokon biti gotov. Obečavaju nam neko ludo vreme pa će pasti i bazenčić za klince i ostale zezalice. Baš se veselim. Namučili tj. ja, smo se da nađemo pješčanik koji nije preskup. Ovi ludi Njemci deru te bezvezne stvari ko da su od zlata. Uglavnom, sve što smo do sada našli bilo je preko 99 eura. Što ja smatram drskom cijenom za drveni neobrađeni okvir i dva kolca na kojima je najlonski krović. Sve smo pretražili i svugdje su cijene podjednake. Ma reko sama ću to napraviti i napravim nacrt i mjeru i već krenem naručiti u baumarktu da mi ispile, kad u jednom prospektu koji dobivamo redovito u kaslić, skužim takvo isto čudo za 19,90. I još ima drveni poklopac. Bila sam presretna, pa nije da mi se još i s tim zezalo. I sad još trebamo pjesak. Moj dragi je za to da se pijesak kupi u baumarktu. Ja sam za to da se ode na šodericu koja nam je od kuće udaljena kilometar i pol i nabere koliko nam treba. Pa nismo Njemci da čekamo da nam se upali zeleno za pješake, a pol tri je u noći i auta nema na puškomet. Tako da sam nakon kraćeg izlaganja za i protiv, debelo prevagnula i sutra idemo u berbu pijeska. |