Bugenvilija
17.05.2005., utorak
O ljenčinama...
 ReginaElena je jednom prilikom pitala da zašto ništa ne pišem o svojim velikim sinovima. Evo sad idealne prilike. Ivo, to je onaj flajpan sa rastafarijanskom neurednom frizurom dolje desno. Kao što ste možda pročitali nekoć davno na mom blogu, momentalno živi kod bake u Zagrebu ne bi li kojim čudom završio turističku školu koju je započeo u Monfalconeu, a nesretno prekinuo smrću oca. Kako nije tu istu školu mogao nastaviti u Njemačkoj, zbog katastrofalno loših ocjena, jer Ivo kampanjac uči samo dan prije ispita, ostali dio godine um mu šeće čudnim ravničarskim prostranstvima. Tako je na bakino inzistiranje, on završio u Zagrebu. Da je bilo po mom, išao bi raditi jer je sam rekao da mu se gadi škola i sve vezano za nju. Ali baka ko baka i dida ko dida, nisu mogli, a da ne daju svoj skromni doprinos i do kraja odškoluju ljenu mrcinu. Požalili su već nakon 2 mjeseca, a nakon 4 su digli ruke. Meni je stalno obečavao, ma budem ja to, ma to ja lijevom nogom, ma evo sad ću početi učiti, evo samo što nisam i tako svaki dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. Sad je kraj godine i Ivo mora maturirati. Znate kad je počeo učiti? Prekjučer! Ma lažem, prije tri dana. I sad ti ostani normalan roditelj i nemoj se nervirati. Meni je još lako ali baka, ona je jadna ostarila deset godina od živciranja. Eh te bake kad neće slušati mlađe i pametnije. I sad ako maturira, ja ću ga lično prebiti ko vola, a ako padne, ja ću ga lično prebiti ko magarca. |