Bugenvilija
17.05.2005., utorak
Paprena metvica (Menta Piperita)
 Kiša se izmjenjuje sa oblacima u gustim intervalima ak tak nastavi krenuti će poplave, a to u ovom ionko močvarnom kraju nije neko specijalno veselje. Cijeli minhenski aerodrom izgrađen je na močvari. Seljaci čije je to zemljište bilo, decenijima su bili zadnja sirotinja i bijednici i onda su preko noći postali najbogatiji u kraju. Zato je naš prvi susjed, seljak u pravom smislu te riječi, sad najbogatiji građanin cijelog tog kraja, a on i dalje vozi bicikl. Ali ne iz skromnosti već iz navike. Kad smo doselili u ovu vukojebinu, tu su još srne i zečevi preskakivali lokalnu cestu u vrlo sporim preskocima. Ponekad bi čak iz štosa trčali malo gore malo dolje cestom ili bi poneki jež ostavio glavu na panju, grijuči šapice na vrućem asvaltu za ljetnih noći. Sada su tu razne industrijske zone zatrpane nepotrebnim đinovskim parkiralištima, veličine omanjih nogometnih igrališta. A ne tako davno tu su bila polja paprene metvice, paprene metvice i paprene metvice. Mogli su je izvoziti za Zanzibar koliko je bilo. Kad bi koji ludi divlji zec u brišućem trku projurio kroz polje, još dugo se u zraku vio miris mente i jata ljutih komarica, popračen lepetom ševinih i fazanovih krila . Idilično jedno mjesto. Sada se rijetko može naići na pokoji skroman grmić paprene metvice ali više ne one krasne barske dlakave već obične glatkoliste. Tako sam ja baš negdje tih godina, na tom još divljem terenu iskopala nešto te krasne metvice i zasadila si ju u vrtu. Sad sam glavni rasadnik za zapadnu Evropu. Ako vam nedostaje mente, samo javite, stiže UPSom ili DHLom, po želji naručioca ;) Ponekad u ljetnim mjesecima koji su ovdje pravo svjetsko čudo, napravim salatu sa paradajzima i rukolom u koju muški ubacim listiće mente. Pravo osvježenje. Dobro paše i na pečena mesa i u razna druga jela. Da je kojim slučajem ne držim u vrtu, mislila bih da su neke kombinacije nemoguće. Tako recimo, odličan čaj je levandin cvijet i suha metvica. Mmmmm delicija..... Nisu samo Englezi manijaci za metvicu, što sam duže tu i ja postajem manijakom. |