Bugenvilija
15.05.2005., nedjelja
ALBINO
 Hodajući dučanima u potrazi za dječijim ljuljačkama, koje ćemo smjestiti u vrt, ne bi li đinovski blizanci imali gdje ispucati višak energije koji sad usmjeravaju ka čerečenju knjižica, slikovnica i ostalog pisanog materijala, naišli smo na jedno maleno djetešce koje je mirno i bez znakova pobune, sjedilo u svojim kolicima. U prvi mah, pomislih da je to izložena lutka ali na drugi pogled primjetih da maleni trepće. Ni to u današnje vrijeme robota i ne bi bilo neko čudo, da mali klinjo nije po nečemu plijenio pogled. Neobično visoko čelo i velika usta, kao da gledam Mick Jaggera ali puno ljepseg i mlađeg. Ogromne smeđe oči su me začuđeno gledale, a ja sam vračala jednako začuđeni pogled. Rudlava plava kosica bila je super komična, nisko polegla po glavi i još te neobične boje. Jednom riječju mali je bio silno čudan. Žvrgljao je nešto sebi u brk, mahao velikom zvečkom i postojala je velika vjerojatnost da će se uskoro mlatnuti njome po glavi. Stajala sam kod druge police i kao pregledavala najskuplje igračke koje sam ikada vidjela. Mala kokoš visoka petnaestak centimetara kostala je sitnicu od 68 eura. Bah! Bila je zaista besprijekorna ali što je puno nije malo, kao što je običavala govoriti jedna frendica. Pritajila sam se i škicala klinca, baš me zanimalo kakvi su mu roditelji kad je on ovako smješan. Slijedeći pogled na njega me oborio s nogu, doslovno. Mama i tata su pravi živi crnci, crni ko noć. Dakle mali je albino. Fascinantno. A zašto nema crvene oči, več krasne smeđe to zaista ne znam. Salif Keita je najpoznatiji albino crnac, rođen u Maliju i kraljevske krvi. Njegovi su ga razbaštinili jer se odlučio baviti muzikom. Njega to i nije baš jako dirnulo jer sad živi u Parizu i svira po svom guštu. Pogledajte sami na: African Music Encyclopedia |