Bugenvilija
06.05.2005., petak
nista bez interneta
 Jucer je bio opaki neki dan. Nebo je visilo od jutra do veceri ali ne na svim frontovima. Tako je recimo cak dobar dio dana bio suncan i topao. Relativno. A na jugu i zapadu se crnilo ko da dolazi tajfun, tornado i orkansko nevrijeme sa stricevima i tetkama. Prognoza za dalje je komatozna, a ja jos nisam napravila pola posla u vrtu. Da ne pricam da je trava od proslog kosenja vec narasla preko 20 cm i da je stalno mokro i nemre se kositi. Totalno sranje. Htjela sam iskopati rupu za pjescanik, a prije toga moram prebaciti mjesecarke i divlje klinceke koji samo sto nisu bacili cvjetove. Znaci moram biti brza, a vreme mi ne ide na ruku. Tako da sam izbacila na terasu igraonicu, ubacila tranu blizance i dobro ih obukla jer je puhao hladan vjetar. Navukla radnicke kozne rukavice, primila stihacu u ruke i prebacila vecinu jagoda i cvijeca skupa sa zemljom na drugi kraj vrta. Da se ne bi zavaravali, moj vrt je velik 70 kvadrata. Sve mora biti na svom mjestu inace je kaos. A ja mrzim kaos u vrtu. U pol posla je vec pocelo propadivati. Nadala sam se da nece bas lupiti grad, tuca, led, sto li. Jos sam u kreativnom napadu iskopala zljeb oko tih jagoda i u njega polozila drvenu ogradicu, jako zgodno. Puzeve i mrave solim na veliko. Dobar savjet Kemo, najbolji do sada. Sad kad sam tak krenula u akciju ciscenja, onda sam jos i hrpu maslacaka djinovskih primjeraka izbacila skup sa korjenjem jer tam cu posijati travu. Uglavnom nakon jedno 2 sata, krenula je takva silna kisurina da sam jedva stigla blizance prebaciti u kucu i pospremiti alat. Padalo je do noci tako da mi je napunilo kantu za vodu od 300 litara dobrih 10 cm. Taman kad sam pospremila klince na spavanje i sjela za masinu, skuzim da mi javlja da neki jezivi virusi harace mojom jadnom masinom. I sta sad? Vec mi je dosta toga da svaki drugi dan moram potrositi po dva sata na ciscenje masine. Glup i bezvezan posao. Reko, dragi kucnuo je cas. Evo predajem ti zvijer u ruke, slomi joj kicmu i instaliraj mi linux. I onda je krenulo, prvo pospremiti na CDeove sve moje podatke i slike. Kojih je bilo pun kufer. Cijeli proces je trajao do pol 4 u jutro. Ali nije to ono sto je mucno. Televiziju ne gledam, ne slusam radio, dapace ni nemamo ga doma i sto sad raditi kad mi je masina u remontu. O uzasa, a tako bi malo prosrfala uzduz i poprijeko bloga i svih ostalih linkova koje redovito posjecujem. Zato sam od dosade pospremila sve ono sto inace ne stignem ili mi se neda. Skinula sam sve stvari sa ormara u kuhinji i promjenila pakpapir, sve fino oprala od masnoce i prasine koja se gore naljepila u velikim i debelim slojevima, oprala sav ves koji se pere na ruke i jos dvije masine obicnog, zajedno sa vjesanjem, iscetkala cucka, sto zaista rijetko radim jer je to mucan i dugotrajan posao. Da bih tek oko ponoci skuzila da je Lukina masina slobodna jer se djete nekamo odskitalo. Koja sreca i veselje! Ko da sam dobila na lutriji (koju nikad ne igram). Sretno sam se zavaljala pored masine ali o uzasa, njegova tastatura je skroz drugacija od moje i sva sam se iskilavila dok sam pronasla sva slova i uspjela napisati desetak komentara. Onda mi je monitor predaleko, a neda se pribliziti niti se ja mogu njemu pribliziti. Nakon sat vremena imala sam ukocen vrat i krvave oci. Ma reko jebes takav gust idem radije spavati od toga cu imati vise koristi. No da, htjedoh reci da ne znam kako cu na more bez interneta, ako ne mogu izdrzati jedno vece bez njega. Koja glupava ovisnost. Morati cu poraditi na tome. Evo, obecajem! Vec od sutra... |