Bugenvilija
05.05.2005., četvrtak
SVEGA POMALO i 15 mjeseci
   Danas nam je bio Lamica u gostima. Dodje svako toliko da nas obidje posto ne zivimo bas u blizini centra, a i da vidi i poigra se sa malim pismoljima. Sad su tak zgodni za igru i salu. Lamici nedostaje njegova familija i opcenito mi djeluje usamljeno, bez obzira sto je stalno okruzen sa hrpom ljudi. A vidim da i on voli nama dolaziti, vjerojatno smo dosta razliciti od Njemaca koji ga takodjer zovu. Zapravo, njegovo slobodno vrijeme je skroz isplanirano dobrih mjesec dana u napred. Pa ako ga zelim imati na rucku moram to na vrijeme rezervirati. Lamica voli moju kuhinju i kod nas je opusten i sretan. Cesto puta zna poslije rucka samo nasloniti glavu na kauc i zaspati dubokim snom. Onda mu se pridruzi i Kiki i zajedno odcore kojih sat - dva. On je vrlo zahvalan gost jer ono sa cime ga se ponudi nikad ne odbije. Znam, takva su im pravila ali svejedno. Jedino sto ce uvijek odbiti to je alkohol. Ni u cokoladama ga ne konzumira. Drzi se striktno Budine rijeci koja kaze, "ne unosi u tijelo nista sto remeti cistu svijest". Pa tako Lamica jede meso jer to je ocito na Tibetu uobicajena stvar ali alkohol ne. Znam neke Lame koji ne jedu meso i striktno se drze svih pravila ali to ocito ovisi i od skole do skole. Radili smo prije rucka pudju za posao i zdravlje ali uglavnom za posao. Sad kad nas krene karta he he. Snimali smo ga pri tom kamerom jer smo radili i Kurukulle, tj. Crvenu Taru, ciju smo inicijaciju nedavno dobili, a cije mudre i nacin pjevanja jos nismo savladali. Bilo je jako dobro i uspjesno. Izgubila sam se u tekstu samo dvaput. Izmedju citanja se zvoni u rucno zvono i u isto vrijeme vrti damaru. O tome sam vec pisala. Nije lako u isto vrijeme zvoniti na pravilan nacin i okretati damaru. Izgleda ko igrarija dok to sam ne uzmes u ruku. Bas je danas bio promjenjivo lijep cak i suncan dan, pa smo drzali otvorena balkonska vrata. Zvuk zvona i damarui su se zasigurno culi u kvartu i okolici jer je jeka poprilicna. Tako cudno lezi kuca, da kad nesto glasnije kazes, se cuje u trecu ulicu iza coska. Ovo mora da je sokiralo susjedstvo. Dobrom, mirno, bavarsko pucanstvo, he he. Klince smo u to vrijeme vec strpali na podnevnu corku tako da smo to sve mogli obaviti u miru, sto je puno ugodnije i bolje kod koncentracije, nego kad ti mali banditi usred meditacije zviznu nogom u dobos ili jedan drugoga ugrize za ruku. Sad su u toj fazi da se mora nad njima stajati da si nekaj uzajamno ne naprave. Dawa uglavnom, kako se voli penjati, tako u igraonici stane na brata da bude veci i onda vristi od srece. E da. Nakon sretno obavljene meditacije, napravili smo gril. Lamica je poprilican mesozder, a ja volim za njega kuhati, pa su decki delali rostu, dok sam ja u kuhinji carobirala priloge. Nekako ne volim one standardne, krastavac, luk, paradajz, vec mi je draze skuhati krumpir i rizu, pa malo mojih specijalnih mrkvica sa persun listom. Koje su planule prije nego su dodirnule stol, izvrstan kopar sos i tak. Da ne nabrajam i meracim suda. E sad i desert, ali kako ja nemam vremena, a ni mjesta za neke oblizeke, a i nisam ljubitelj istih, kupila sam gotovu tortu koja je znatno lijepsa i bolja od onoga sto bih ja mogla napraviti. A i kosta puno manje nego da sve zbrojim i podjelim. Jednom rijecju, ubismo Lamicu zderacinom i vrucom vodom. Zasto sad vrucom vodom, pitate se? E pa to je uobicajena praksa kod Tibetanaca da piju vrucu vodu. Navodno je jako dobra za tijelo i prije i poslije jela. Otapa masti i pomaze kod varenja. Makar oni piju i cajeve rado, posebno crne i zelene, a ponekad i jabucni negazirani sok. Ono sto nikad nece pojesti to su ledeni napitci i sladoled. Tako nesto njima nije jasno, da netko moze jesti ili piti. Lamica se sav najezi kad mi ljeti znamo nakon rucka mrknuti koji slatkac. Ja se mogu ubiti u istima i nema te sezone kad mi ne pasu. On je dans jos imao i obaveze pa smo ga odvezli natrag u centar. Prije toga smo skocili do Aldija po neke namirnice za njega jer je 5.praznik, pa nis ne dela. No dakle, od svih sokova koje redovito radimo nasim znanim i neznanim sugradjanima, je ovo definitivno bio vrhunac. Gledali su nas kao trece svijetsko cudo, Lamica koji vozi kolica, a u kolicima sjedi mali klinjo. Ja vozim druga kolica i u njima mali klinjo. Razgovaramo na indijanskom engleskom. Ljudi su se zaustavljali i netremice gledali u Lamicu. Vidim da je on vec oguglao na to, nije ni trepnuo. He he. Tete na kasi me znaju ali ovak nekaj jos nisu vidle. Hepening. O tome ce pricati jadni jos danima. Nakon tog cirkusa utrcali smo u najvecu guzvu ove sezone, eh da smo se toga ranije sjetili i otfurali Lamicu na vlak. Bil bi doma za sat vremena. Ovak smo se taljigali do tamo dva i natrag dva i pol sata. Ljudi su mahom uzimali petak slobodan i isli kobiznaokud, a usput da im ne bu dosadno, slozili su si i dva tri sudara tak da stvar ne tece neg da se druze u koloni. I onda nek samo neko kaze da Njemci nisu drustveni ljudi. |