Bugenvilija
26.02.2005., subota
a sada...
 kad nebo popizdi...Nikako da zavrsi taj jebeni drugi mjesec. Vuce se ko krepana kokos, a i ja sa njim. Taljigamo se taljigamo i nikamo se ne dotaljigamo. Umor me savladao, obuzeo i preuzeo. Mozak mi se upetljao u paucinu i sav uprasinavljen cmrlji u cosku i jos mi je okrenuo ledja. Uvredio se nesto jos nekidan kad sam mu rekla da koji mu je vrag kad zaboravlja takve trivijalnosti kao kupiti pive u ducanu. Pa po njih smo i isli. Sad sam sama i malo mi je bolje. Bar me nitko ne sputava pa mogu mirno spavati zimski san. Kiki hoce van, a nitko ju ne sljivi pol posto. Svi se zavuku u svoje dekice, zakukulje i zamumulje i jadnoga cucka nitko ne zamjecuje. Ja ne. Ja se pravim da nikoga ne vidim i ne cujem. Dosta mi je drugog mjeseca, a cujem da ce trajati jos koji mjesec, a to nikako nije fer. Proljece ce cekati do maja, a onda skok i vec je ljeto, hm, ako ga bude. Mozda ga neki tsunami preduhitri pa nam nakon proljeca dofura novu zimu. Mrzim drugi mjesec. Tako mi je isisao snagu. Jos sad kad zapadnu snijegovi, nece nas ni jetiji spasiti. Ocekujemo nalet sibirske zime i to sada kad su vec visibabe trebale cvasti. Sutra snijeg, prekosutra snijeg i zahladjenje. Do -30 stupnjeva Celzijusa, da ne bude zabune. Ako ste mislili da su Fahrenheiti u igri, gadno ste se preracunali. Nije dobro ni ovako ni onako. Jebes -30 Fahrenheita, to je pis, a ne kak. Padati ce padati i napadati i zatrpati ce nas preko glave. Kao sto je bilo one godine u Zagrebu kad sam se drugi puta udavala. Svi su snijegovi bili protivni, a ja ih nisam sljivila i evo mi ga na sad. Da sam ih slusala onda, sad bi mozda vec bilo prolijece. A mozda i ne bi... |