Bugenvilija
19.02.2005., subota
bas tako
Padao je snijeg. 3 dana za redom bez prestanka. Ovo je rezultat, to je drvena vrtna stolica ako netko ne prepoznaje obrise. Isli smo danas na sanjkanje jer je to prvi dan da ne pada snijeg. Bilo je bas oblacno i visilo je nebo, sa -2, idealno za sanjkanje. Makar se osjecam kao magarac, a sanjke sam vidjela samo kao zaprezna zivotinja. Koje sanjkanje.  Kiki je lajala na snijeg, na nebo, na gavranove i na grane do kojih nije mogla, a meni se nije silazilo niz nasip da gospodicni uberem koju suhu jer ne znam kako bi se poslije popela, a i oznojila sam se ko dikobraz. Sto i nije neko cudo kad sam na sebe obukla skijaske hlace i super-ultra-mega-itd. klokanicu, pa sam puhala i odpuhivala i znojila se pod kapom mada mislim bolje da mi je kapa na glavusi nego da ponovim izlet kod uhogrlonosca. Ovo dolje je ponosni otac u 1 sat popodne ispod rijecnog nasipa. Izgleda ko da je polarna noc. Bas deprimirajuca boja. Ali snijeg je tako prekrasan suh i cvrst, bas najbolje kvalitete za sanjkanje. Jos da klinci nisu zaspali nakon 20 minuta bilo bi jos bolje. Tolika priprema i cirkus, a oni nama ovako. Bas su mali nezahvalnici. Znam da ce to slijedece godine biti prava stvar za njih i da su sad jos premali ali sta je tu je.  Nakon klipsanja do slijedeceg mosta i natrag, sa lose podmazanim novim sanjkama, mogu samo reci da su mi se nakon toga tresle ruke od umora. Nisu pinkleci ni tako lagani, svaki ima 12 kila + vreca i krzno. Sreca da Kiki sama hoda da ne bih i nju morala nositi, dosta mi je bilo sto sam ju morala okupati da joj sa capica skinem sav nakupljeni snijeg, koji je visio u malim grudama na njezinoj rudlavoj dlakici. Sad smrdi ko kuga jer sam ju oprala umjesto u pasjem samponu kojeg sam zaboravila kupiti, u djecijoj pjeni za kupanje "gute nacht". Fuj koji smrad.  Ovako su izgledali osisani blizanci nakon snjezne avanture. |