Bugenvilija
18.02.2005., petak
ZID
 Nekad davno imali smo tapete sumnjivog dezena i plinsko centralno, a kako je kuca j...o lose smjestena tako da svi vjetrovi koji pusu sa Sljemena deru drito po cijeloj povrsini boka kuce, koja je dvokatnica, a ako se gleda sa zadnje strane trokatnica. Kako je nadrimajstor arhitekta zamislio cijelu pricu na kliznom terenu u medjuvremenu je kuca odsklizala nekih 5 cm nizbrdo, a mozda su je pomaknuli oni vjetrovi u obrusavanju ali to nije tema price. Tako da su starci kad su skuzili da je izolacija zakurac kao i gradnja, morali pod mus da se ne pretvorimo u kraljevske pingvine uvesti i dodatne radijatore naravno na plin. Tako je to islo iz zime u zimu i nakon jedno 5 godina, one famozne tapete su dobile prekrasan sivoplavicasti stih. Kako smo sestra i ja u to vrijeme bile jos male klinke, rado smo i cesto poskrivecki sarale po tapetama. Pa je tako majka jednoga dana maknula neku sliku da sa nje pobrise prasinu i iza nje na zidu nasla cijelo leglo malih cudnih bica koja smo mi tamo nasvrljale nekim bojicama i pastelama. Sad bojice bi se i dale pobrisati ali em su tapete stare i promjenjene boje, em su pastele masne i nema teoretske sanse da se osim letlampom uklone sa tapeta. Tako je pocela velika avantura u kojoj sam ja do onda malo krakato i strkljavo bice, odjednom postala glavna faca. Kako je to obicno, starci su rekli, sad za dva tjedna skidamo tapete i mecemo farbu, imate fore do onda crtati sto god hocete po tapetama. Hej koje veselje. Moja onda jos mala sekica je zvrljavila bez veze neke vile i vilenjake, princeze u rozim haljinama i slicna cuda , a ja sam si za tu priliku potrosila djeparac na tempere i preko cijelog zida naslikala prizor iz Knjige o djungli. Shir Kan kako lezi ispod drveta, a sa grane iznad njega visi zmija Kaa. Sve okruzeno egzoticnim biljem i orhidejama. nije bilo jednog kvadratnog centimetra koji nije bio pod bojom. Starci kad su to vidjeli naravno da nisu imali srca za dva tjedna to bacit van, vec je krasilo moju stranu sobe jedno dve godine. Taj oslikani zid su dolazili svi pogledati i malo mu se diviti od mojih bandita i banditica iz skole do maminih frendica sa primjenjene. Kako sam uvjek bila malo zanemarena od svih, a i sama po sebi malo povucena zbog visine i krakatosti, puna kompleksa ko nar kostica, malo slave mi je dobro doslo. Nezgoda je samo sto covjek mora ici dalje ne se zaustaviti na jednoj dobro ucinjenoj stvari, uvijek novo novo novo, vuce naprijed u nove radne pobjede. Dugo nisam nista naslikala, a kako se cini ni necu. Stafelaj mi je razmontiran u podrumu. Ko zna kad cu slijedeci puta imati prilike i vremena za to. |