Bugenvilija
10.02.2005., četvrtak
kako je bilo na proslavi
Rimpoche Konchog Tsering si je dao maksimalno truda, da nas ugosti i pogosti kao sto bi to ucinio da smo dosli kod njega u Kam. Jos od jucer on je pripremao klopu, mljeo i przio brasno za campu i caj sa putrom, mjesio tjesto, nabavljao namirnice i organizirao tulum. Danas je aktivirao svoje Tibetance i Sherpe koji zive u Minhenu, da mu dodju u pomoc oko kuhanja. Mi smo kasnili jer sam ja camila kod doktora do 7 sati i onda jos spremala kikice na spavanje ali stigli smo na vrijeme u budisticki centar u Minhenu (slikan u petom mjesecu).  Ovako je Rimpoche uredio oltar nakon sto je napravio Tsog za Losar. Hranu koja se prinosi na Tsogu kasnije se podijeli uzvanicima. Onda svako dobije od svega po malo i to nosi kuci i djeli svojim ukucanima i prijateljima, a ono sto se izmrvi, podjeli se kucnim zivotinjama ili se da pticama ili mravima. Tj. nista se ne baca u smece. Cim smo usli Rimpoche je pojurio k nama da se pozdravimo, a onda nam ni pet ni sest, uvalio tanjure i obilno natrpao sumnjivim sadrzajem. Okruglice od tijesta punjene mesom sa povrcem i kuhano na pari, bila je i vegetarijanska varijanta. To se prelije nekim sosom koji je blago ljutkast i od pasiranog je svijezeg povrca, vrlo neobicne arome. Sherpe su to slasno mljackali, pa pretpostavljam da je to neki njihov lokalni specijalitet i bilo je odlicno. Pojela sam ih valjda 10 jer cim bi ja sredila jednoga evo maloga nam Rimpochea kojega mi od milja zovemo Lamica, sto je do prije godinu dana jos bio i veselo mi uvali jos jednu okruglicu. Vec sam pokusala odloziti tanjur u kuhinju uz ispriku da nemrem vise ali nista nije pomagalo, on je vadio nove tanjure i grabio i grabio. A bilo mi ga zao odbiti kad se vec toliko namucio. Bilo je i tibetanskog jogurta kao slastica, ako ikada naletite na takvo sto, jogurt izbjegavajte u sirokom luku. Stolovi su bili okiceni buketima raznovrsnog cvijeca i kosaricama mandarina sa liscem, bas se pitam odakle mu to. Na centralnom stolu stoji laptop i na njemu se vrte najnoviji tibetanski hitovi, popraceni prikladnim spotovima. To se neda prepricati to se mora dozivjeti. Imam takva dva muzicka dvedea doma i to pustam kao svojevrsan raritet. Uglavnom nekaj prestrasno ali interesantno. Pjevaci su uglavnom zgodni i otkaceno obuceni u tibetansku nosnju ako se to tako moze nazvati i znaju pjevati, komadi su preslatki ali cice i skvice da je strasno. Ostali smo do razlaza koji se zbio oko 11, a onda smo se jos pol cuke zezali da se iskobeljamo iz nameta snjega u koji smo zaglavili pri parkiranju i da nije bilo neke mularije koja je prolazila, izvukli bi se kad okopni snijeg. Zaboravih reci da je danas i kineska nova godina i to godina drvene ptice ili pjetla.   |