| < | ožujak, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
A never-promised rose garden.
Richard Burton's translation of Saadi's "Gulistan"
lolavictrola@yahoo.com
Linkovi
Hidden children
Perlentaucher
Exquisite Corpse
New York Review of Books
The Gramophone
The New Yorker
Gambit Weekly
The Village Voice
The Film Society of Lincoln Center
Live Journal images
Louise Brooks
The Tiger Lillies
How to eat mangoes
How Stuff Works
Humbul Humanities Hub
Mouse development
Lya De Putti
Strange Attractor
Comiclopedia
Tijuana Bibles
Words Without Borders
Le Courrier des Balkans
Minamoto Kitchoan
The Internet Movie Database
Film Noir
La Cinémathčque française
Cuba Solidarity
Agnes
Ateh
Atrios
Baghdad Burning
Bidon
Blind Lemon Jefferson
Boris i Luka
Cannonfire
Cosmic variance
Dan Savage
Daut
Feminist blogs
Filologanoga
Haramlik
James Wolcott
Jimbo
Jordan
Juan Cole
Juliere
Kaseta
Kleeon
Koka
Makedo
Marsal
Moljac
Monoperajanka
Nachtfresser
Nikola
Pharyngula
Pike
Quod scripsi, scripsi
RealClimate
Rozi Slon
Scientific American
Squid
(xvii)
Syria Comment
SyriaPlanet blogs
Širin
Tea Time
Thanatz
Tramtincica
13
Vampir probodeni
Vampir uskrsli
Xiola
Arhiva:
Prvi post
9/11
Happy married people
Gay vjencanja u San Franciscu
Kako otici u Ameriku, postdiplomska verzija, I
Kako otici u Ameriku, II
Kako otici u Kanadu
Biologija zene i seksa
Moja muzika
Zeno, STOJ!
Kerry vs. Bush u Isuslandu
Bloomsbury
Delia Elena San Marco
Je li cool biti gay?
PFLAG
Hodoljublja
Women in science, Pakistan
Bellocq
”Heather ima dvije mame”
Nacisti i Crkva
Sovjetske slikovnice
Jan Morris
Fuge i lutanja
On bullshit
Prava homoseksualaca sirom svijeta
Genitalno sakacenje zena
O klitorisu
Deset dana u Havani
G*U*L*I*S*T*A*N
Slatka mala "Aljonka"
- 21:13 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
 Ajme, kako je sesna, kako je pametna, kako je djavlija--a zasto ja ne mogu naci slike u BOJI, kad je boja u ovom filmu bogata i blistava ZA POJESTI?Usput, nema do starog Technicolora. Zasto je glupi besramni gramzivi Hollywood napustio technicolor? Jer je za to bitan zanat, dakle ruke, dakle ljudi--ljudi s rukama, znanjem, iskustvom--skupi ljudi. No, ne znam sto je ovo u Rusa bilo i kako su postizali te nijanse i barsunasti izgled, te da li jos to znaju. Na glavi jedne glumice--"mlada zubarica iz Rige"--crvena beretka koju bi covjek POJEO, kako socno izgleda. Aljonka je ta mala plava. Cijelim filmom vozi se u kamionu s jos nekima, ide u veliki grad u skolu, ostavila je roditelje na selu, prica svoju pricu malo jedan malo drugi lik, u flashbacku, kotrljaju se ravnom prasnjavom stepom, pusto plavo nebo iznad. POSTER |
"Uzmi moju devu, draga"
- 19:10 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
...je cuvena prva recenica putopisa "Tornjevi Trebizonda" od Rose Macaulay. O njoj nekom drugom prilikom; sad par detalja o zeni koja je napisala predgovor mom izdanju, knjizevnici Jan Morris, o kojoj vec duze zelim nesto reci... Morrisova je i sama slavni putopisac, u postovanja vrijednoj staroj britanskoj tradiciji obrazovanih i ludo hrabrih putnika. To je privlacna i dragocjena literatura i kad je oznacena primjesama kolonijalizma ili daskom predrasuda koje su nam danas strane, vec kao testament proslih misljenja, mjera promjena... Ima i drugacijih primjera, pogotovo medju zenama, koje su, mozda zbog iskustva sa seksistickom diskriminacijom, bile pazljivije u procjenama i presudjivanjima o "inferiornim" kulturama: fenomenalna Freya Stark i Gertrude Bell, na primjer. Posljednja Morrisina knjiga koju sam procitala bila je "Trieste and the meaning of nowhere", izvrsna mala knjiga, a s njenim uobicajenim blagim prezirom prema Slavenima, barbarima i nosiocima komunizma koji samo unistavaju, nista ne grade, i liseni su svakog sarma, ukusa i kulture. Sto cemo, nismo nikad bili masovno popularni i ne vidim da cemo ikada biti. No, to je manje zanimljivo od jednog drugog detalja o zivotu Jan Morris, naime toga da se ona rodila kao muskarac, James Morris. James je u ratu bio u Palestini i Italiji, a po zavrsetku se ozenio i imao petoro djece. U 46oj godini, nakon dugogodisnje hormonske terapije 1972-e konacno mijenja spol--no do dana danasnjeg zivi sa suprugom, "vrlo skladno". Uz jednu pijanisticu i biologa, ona je vjerojatno najpoznatiji transeksualac na svijetu, s pustim medaljama i priznanjima, ukljucujuci red britanskog carstva--ali, poznata je samo zato jer je izvrstan i zanimljiv pisac. Jer, postoje stotine tisuca transeksualaca za koje nitko nije cuo... JAN MORRIS: A PROFILE Writers we love: Jan Morris   |
|
Volim djecje knjige, da imam puno puno love, skupljala bih one stare... Nemojte bacati nista, potrazite slikovnice baka i djedova. Sovjetske slikovnice iz '20-tih i '30-tih godina Slike korica po temi   |
|
Jucer sam otisla na... sesti, mislim, ne brojim ih, Barnetov film, "Bogato ljeto", dobrim dijelom propaganda (1950-e napravljen, zavrsava s usklikom ozarenih masa, "Dat cemo kolhozu ime naseg voljenog druga Staljina!), ali... ma, covjece, kako da ti se ne svidi? Pocet cu ko Senoa: bujne mladice, zlatno zito, snjeznobijele kravice, jake misice, hej hej, kombajni i traktori, novi na suncu--uopce, jedan ranojutarnji zanos komunizma koji malo udara u glavu. A da nije, tko bi? Glavna glumica, Nina Arhipova, predivna je... Ne mogu naci slike iz filma, trazila sam na ruskom i engleskom... |
|
Pas Majku Rusiju, zasto muzici ne uvedu odmah opet feudalizam, raspisu konkurs za cara, i gotovo: Crkva & vodka forever. Prekjucer me zvao A. iz Moskve--moj prijatelj knjigoman. Prije dva tjedna, vracajuci se kasno kuci nakon posla, napala su ga s ledja dva mlada Ukrajinca (uhvatilo ih par dana kasnije u nekom drugom provodu) i isprebijala. Prvo je mislio odmah natrag. Sad se malo smirio, zeli zavrsiti posao. Ali, tko zna. Ako je meta jednima, ako je dezignirani "sumnjivac" policiji, samo na osnovu boje koze (mogao bi biti Arap, Meksikanac, Armenac--Indijac je), meta je i drugima. |
 Opasan i sramotan presedan. Rusija: muzejski radnici su oglobljeni zbog umjetnosti koja, po optuzbi, "izlaze religiju ruglu".Russia Fines Museum Aides for Art Said to Ridicule Religion Izlozba se zvala "Oprez! Religija", presudjeno je da je "otvoreno bogohulna i uvredljiva". Direktor i jos neki kaznjeni su s $3600 ponaosob. Izvjesni A. V. Chujev, clan parlamenta, pozdravio je presudu jer je "uspostavila pravnu podlogu za gonjenja u vezi drugih izlozbi, kao i pornografije, filmova i drugih djela koja vrijedjaju vjernike". Izlozba je bila otvorena samo cetiri dana kada su sestorica muskaraca iz jedne moskovske pravoslavne crkve upala i unistila mnoge od 45 izlozenih radova. Jedna skulptura predstavljala je crkvu napravljenu od boca votke, aluzija na oprost poreza koji je crkva dobila na prodaju alkohola [!!!]. |
Sto se dogadja?
- 18:44 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Paul Krugman i ja, dva blizanca! (I wish. Intelektualno samo, naravno.) Demokratska drustva ne znaju kako s ekstremistima u svojoj sredini. Zelja da se pokaze postovanje prema vjerovanjima drugih prelako prelazi u nijekanje: nitko ne zeli govoriti o prijetnji koju znace oni cija vjerovanja ukljucuju prezir prema samoj demokraciji. Ovu omasku lako uocavamo u drugim zemljama. U Nizozemskoj, na primjer, kultura tolerancije povela je naciju da ignorira rastuci utjecaj islamskih ekstremista dok ovi nisu postali ubojice. No ovo vrijedi i za US, gdje opasni ekstremisti pripadaju vecinskoj religiji i vecinskoj etnickoj skupini, i imaju veliki politicki utjecaj. Prije nego sto je vidio ankete, Tom DeLay je izjavio da je “Terri Schiavo nama donio Bog, da bi ucinio vidljivim sto se danas dogadja u Americi.” Sada bi on i njegova stranka, sokirani negativnom reakcijom javnosti na njihovo mijesanje, krenuli dalje. No, ne bismo smjeli to dopustiti. Slucaj Schiavo doista je prilika da se pokaze sto se to danas dogadja u Americi. Jedna stvar koja se dogadja je klima straha za one koji pokusavaju sprovesti zakone kojima se religiozni ekstremisti protive. Randall Terry, glasnogovornik T. Schiavinih roditelja, nikoga nije ubio, ali jedan je od njegovih bivsih bliskih suradnika u pokretu protiv abortusa u zatvoru zbog ubojstva lijecnika. George Greer, sudac u slucaju Schiavo, mora imati naoruzane tjelohranitelje. Jos jedna stvar koja se dogadja je uspon politicara voljnih da prekrse duh zakona, ako ne vec i slovo, u sluzbi religiozne desnice. Svi znamo za pokusaj da se zaobidju sudovi kroz “Terrin zakon”. No, bilo je vrlo malo nacionalne ekspozicije za izvjestaj Miami Heralda da je Jeb Bush [predsjednikov brat i guverner Floride] poslao drzavne agente da scepaju T. Schiavo iz bolnice—plan od koga se odustalo kad je lokalna policija rekla da ce sprovesti sucev nalog da ona tamo ostane. A buducnost ce, kako se cini, donijeti jos vise prestrasivanja u ime Boga i jos vise politickih intervencija koje sabotiraju vlast zakona. Religiozna desnica vec ima veliki ucinak na obrazovanje: 31% nastavnika ispitanih u Nacionalnom drustvu nastavnika znanosti kaze da se osjeca pod pritiskom da prezentira u razredu materijal o kreacionizmu. No, zdravstvena njega je avangarda ekstremizma. Jucer je Washington Post izvijestio o rastucem broju apotekara koji na vjerskoj osnovi odbijaju ispuniti recepte za kontraceptivne pilule i one za “jutro-poslije”. Ovi apotekari govore o osobnom uvejrenju, ali efektivno sabotiraju zakone koji cine ove medikamente dostupnim. Dozvolite mi da predvidim nesto: uskoro ce mnogi apotekari, gdje god je religiozna desnica jaka, biti primorani zenama uskratiti legalne medikamente. I to nece biti kraj. Postoji nacionalni trend ka zakonodavstvu baziranom na “savjesti” ili “odbijanju”. Zakoni u Illinoisu i Mississippiju vec dozvoljavaju doktorima i ostalim davaocima zdravstvene njege da odbiju prakticno bilo koju proceduru bilo kojem pacijentu. Opet, promislite koliko takvi zakoni izlazu lijecnike pritisku i zastrasivanju. No veliki korak ekstremista bit ce pokusaj da eliminiraju opstrukciju, tako da se sudovi mogu ispuniti sucima manje sklonim da podrze zakon no sto je g. Greer. Ne mozemo racunati na samokontrolu ljudi poput g. DeLaya koji vjeruje da mu je misija unijeti “biblijski pogled na svijet” u americku politiku, te da mu je Bog donio pacijenta s ostecenim mozgom da bi mu pomogao u toj misiji. Ono sto nam je potrebno—a ne vidimo—je cvrst stav umjerenih ljudi protiv religioznog ekstremizma. Neki pitaju, s pravom, Gdje su Demokrati? Ali jos je bolje pitanje, Gdje su doktori koji strastveno brane svoj profesionalni integritet? Mislim da Americko medicinsko drustvo ne odobrava politicare koji sumnjice zdravstvene dijagnoze na osnovi video snimaka—no izjava Drustva o slucaju Schiavo bila je tako bojazljiva da je tesko biti siguran. Najbliza paralela aktuelnoj americkoj politici koje se mogu sjetiti jeste Izrael. Nekoc, ne tako davno, umjereni Izraelci minimizirali su uspon religioznih ekstremista. Ali ne vise: elstremisti su vec ubili jednog premijera i svi znaju da je Sharon ugrozen. Amerika jos nije mjesto u kojem liberalni politicari, pa cak i nedovoljno tvrdi konzervativci, strahuju od atentata. No, ako umjereni glasovi ne zauzmu stav protiv rastuce moci domacih ekstremista, moze se dogoditi i ovdje. What's Going On? |
|
thanatz, mozda si u pravu sto se tice slike dolje (meni se cini da je lutka zalijepljena na pakung-traku), evo dokaza da netko negdje ZAISTA razapinje lutkice... :)  |
Bijeli supremacisti (nikako ih ne brkati s ruskim suprematistima, umjetnicima iz 20'ih godina) tipa Arijevska Nacija, rasisti, antisemiti, neonacisti, pokazuju svoju krscansku brigu o Terri Schiavo. Hitler se smatrao dobrim katolikom. Bush se smatra dobrim protestantom. Cudo jedno kako je vjera jedna lako kvarljiva roba. Na slici desno su, cini se, "obicni" fundamentalisti. Primijetite da su razapeli zensku lutkicu.   |
Vampir-sismis u trku
- 21:48 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
 >Most tetrapods have retained terrestrial locomotion since it evolved in the Palaeozoic era1, but bats have become so specialized for flight that they have almost lost the ability to manoeuvre on land at all. Vampire bats, which sneak up on their prey along the ground, are an important exception. Here we show that common vampire bats can also run by using a unique bounding gait, in which the forelimbs instead of the hindlimbs are recruited for force production as the wings are much more powerful than the legs. This ability to run seems to have evolved independently within the bat lineage. |
|
Amerika ide sve ludja. Sto je najstrasnije--horror film strasno--vecina javnosti ne slaze se s ciljevima krscanskih fundamentalista niti dijeli njihovu filozofiju. Sjetimo se kako su ekstremisti dolazili na vlast i polako mijenjali lice drustva, usprkos neangazirane vecine. A onda je redovito bivalo prekasno... Frank Rich: "Sve se ovo dogadja dok ankete konzistentno pokazuju da ne vise od petine zemlje dijeli religiozne poglede onih u republikanskoj bazi za koje je cak i George Will [notorni konzervativni novinar] priznao da ih se moze zvati "ekstremistima". U onoj slavnoj izlaznoj anketi na dan [predsjednickih]izbora, glasaca "moralnih vrijednosti" [Bushova platforma] bilo je jedva 22%. Slicno tome, jedno ispitivanje mnijenja na ABC Newsu proslog vikenda naslo je da samo 27% Amerikanaca misli da je za Kongres "prikladno" da se "angazira" u slucaju Schiavo i da samo 16% kaze da bi zeljeli biti odrzavani na zivotu da su u njenom stanju. No, ni vecina americkih kolonista nije vjerovalo u vjestice tokom sudjenja u Salemu--nista vise no sto je Taliban odrazavao misljenja vecine Afganistanaca. Na odredjenoj tocki--a cini se da smo na toj tocki--prevladava strah, i dozvoljava rulji da maltretira vecinu, bar privremeno." The God Racket, From DeMille to DeLay (potrebna gratis registracija)  Nacisti i Crkva |
|
Neki mladi filmas u Sarajevu napravio ljubavnu pricu s gay parom i sad je, kaze BBC, nastradao. Gay war film stirs Bosnian anger Po meni, ovo je glup komentar: It is not, by western standards, an explicit film. But in a society where religion, whether it be Islam, Serbian Orthodox or Catholicism, plays such a powerful role, the film has run into a storm of criticism. Nisam sigurna da vjera igra bas tako veliku ulogu... Patrijarhalni tradicionalizam, to da. E, ovo je neka hrabra cura: Svetlana Djurkovic runs the "Q Association", the first lesbian and gay pressure group in Sarajevo. "Homosexuality is something that has always been hidden in this society. So people don't know how to react when it comes to the surface. They feel threatened. "We're fully behind the film and think the director has a lot of courage to go through with it," she says. |
 Zajedno vec 32 godine:  John Dennis English and Robert Paul Lavigne were married on Thursday in Northampton, Mass. Richard M. Evans, a justice of the peace, officiated. Mr. English (above, left) and Mr. Lavigne, both retired Connecticut schoolteachers, have been together for 32 years. Mr. English, 60, taught English and social studies at the Western Middle School in Greenwich. Mr. Lavigne, 69, taught fine art and painting at Darien High School. |
|
Prosao je Murnauov ciklus, Jean Rouch, Roy Andersson; kupila sam karte za Ozua, Kiru Muratovu, nadrealiste i meni prije nepoznatog Rusa Borisa Barneta: Boris Barnet Odgledala tri njegova nijema filma, "Kuca u ulici Trubnoj", "Djevojka s kutijom za sesire" i "Avanture g. Westa u zemlji Boljsevika". Odusevio me.  |
XX rules
- 18:56 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
Natureov fokus na X-kromosom DNK sekvenca X-kromosoma dekodirana je u potpunosti i pokazalo se da sadrzi veliki broj gena bitnih za vise kognitivne funkcije, statisticki znacajna grupacija. Genetics: The X factor Muskarci imaju samo jednu kopiju, dakle izlozeni su vecoj opasnosti od raznih mentalnih bolesti koje uvjetuju mutacije na X kromosomu, sto objasnjava vec dugo poznatu cinjenicu da je veci broj muskih idiota. Doslovno. :) Dalje, zene imaju dvije kopije X-kromosoma u svim somatskim stanicama, dakle potrebno je jednu kopiju "iskljuciti", da bi se ostvario genetski balans. Ranije se smatralo da je jedna kopija POTPUNO iskljucena, no nije tako: izvjestan broj gena aktivan je i sa "nijemog" X-kromosoma. Da bi slika bila jos slozenija, ovo "usutkavanje" jednog X-kromosoma je vjerojatno potpuno slucajno: u svakoj somatskoj stanici bit ce iskljucen bilo maternji bilo ocev X-kromosom, randomly. Sve zene su mozaici po X-kromosomu--genetski kompleksnije i raznovrsnije od muskaraca... Komentar Timesove kolumnistice Dowd: Research published last week in the journal Nature reveals that women are genetically more complex than scientists ever imagined, while men remain the simple creatures they appear. "Alas," said one of the authors of the study, the Duke University genome expert Huntington Willard, "genetically speaking, if you've met one man, you've met them all. We are, I hate to say it, predictable. You can't say that about women. Men and women are farther apart than we ever knew. It's not Mars or Venus. It's Mars or Venus, Pluto, Jupiter and who knows what other planets." Women are not only more different from men than we knew. Women are more different from each other than we knew - creatures of "infinite variety," as Shakespeare wrote. ----------------------------------------------------------------------------------- Vidljivi primjer X-mozaicnosti:  |
Ova reklama zabranjena je u Italiji: Cini se da je nedopustivo parafrazirati Leonarda gomilom zena! No, Bunuela u svoje vrijeme nisu dirali... Scena iz "Viridijane":  |
 Ovu knjigu sam procitala u jednom dahu. Azar Nafisi bila je predavac na univerzitetu u Teheranu prije i malo poslije Homeinijeve revolucije. Kada je konacno zbog neposlusnosti dobila otkaz, povukla se u privatni zivot, ali pozvala je nekolicinu studentica da joj se pridruze u tajnom knjizevnom kruzoku. Tokom sedam godina su se sastajale i studirale zabranjene knjige, onda je sredinom '90tih Nafisi s obitelji emigrirala u Ameriku.Taj period isprican je kroz citanje Nabokove "Lolite", FitzGeraldovog "Velikog Gatsbyja", Henry Jamesa i Jane Austen--skolske lektire sirom svijeta, koja je u fundamentalistickom Iranu proglasena nemoralnom, korumpirajucom i kriminalnom. Mene je jednako fasciniralo otkrice citanja davno zaboravljenih klasicnih romana kao slobodarskih tekstova i aspekt svakodnevnog terora kojim se iransko stanovnistvo paralizira u poslusnost. U Homeinijevom svijetu, ulicama patrolira "Moralna Straza" koja presrece zene i kontrolira da li im veo pokriva kosu, imaju li lakirane nokte ili ruz, je li muskarac s kojim hodaju rodjak ili ne (ako nije, bit ce uhapsene, preslusavane, podvrgnute ginekoloskom pregledu, vjerojatno zatvorene i pretucene). Moralna Straza upada i u kuce, trazi pice, knjige i glazbu. Zene koje su do jucer bile doktori i piloti, sada mogu dobiti vozacku dozvolu samo s potpisom oca ili muskog staratelja. Jedan muski student uzrokuje da kolegica bude izbacena s fakulteta; zasto? Jer ga je njeno celo "seksualno provociralo". "Seksualna provokacija", jasno iskljucivo muska privilegija, postaje strah i trepet--opasni su sada vec i sam glas i pogled: zene padaju u sutnju, hodaju brzo, (ali ne smiju trcati, jer u trku bokovi, straznjica i grudi dolaze do izrazaja) i gledaju u tlo. U posljednjim Nafisijinim nastavnim satima, u njenoj grupi stavljaju "Velikog Gatsbyja" na sud; ona sama glumi knjigu, jedan revolucionarni student je tuzitelj, jedna studentica je braniteljica. Tuzitelj se pjeni, nema drugih argumenata osim da ta knjiga (kao vecina zapadnjackih) promovira "prostituciju i nemoral". Revolucionari kao on zamotati ce zene od glave do pete jer ih "postuju". Revolucionari ce hapsiti revolucionare drugih boja i muciti i likvidirati na stotine tisuca ljudi kao su njihovi bili muceni i likvidirani od Pahlavijeve strane. Protivzakonito je ubiti djevice, pa ce nevine djevojke prije egzekucija biti nasilno vjencane i silovane. Na slijepi, nijemi, gluhi Iran pada debeli gusti mrak. U mraku tinja individualni otpor. Neposlusnici dobavljaju Twaina, Doorse i belgijsku cokoladu. Da nije strasno, bilo bi smijesno... |
|
Kashe, slazem se. Suzette, razumijem, tako je obicno roditelju najlakse i to je vjerojatno najcesci nacin obrazovanja u nas... Mislim, velika je razlika izmedju drustva u kojem ti se dijete druzi s nekim klincem s dvije mame, i onog u kojem postoje samo "pederi". Doktore (bajdvej, djetesce na blogu ti je pre-slat-ko!!!), jasno da klinci kolektivno ne mogu biti prosvjeceniji od okoline--e, ali u tom okolisnom grmlju lezi povise zeceva. Trenutno je stanje u Americi ovakvo: imas javne i privatne skole, ove potonje pokrivaju cijeli dijapazon desno-lijevo: od religioznih svih fela do komunjarski hipijevskih. U privatne skole bilo koje vrste idu bogata djeca, dakle, filozofija ce ovisiti o roditeljskoj(/m izboru). Javne skole, jadnice, strasno pate u Americi (republikanski predsjednici su ubili boga u njima) i pune su problema--nema love, nema nastavnika (placeni su ko smetlari), pretrpane su, i to siromasnijom rajom, sto povlaci niz drugih problema (nezaposleni roditelji, ovisnici, zrtve kriminala itd.) No, sto se programa tice, javne skole uniformno prate princip "bratstvo i jedinstvo". Tolerancija i sirina su gradjanske vrline, i na njima se insistira (zlonamjernicima je ovo vrlo lako karikirati, kao i americki PC, ali sto ces). Religije kao takve ne smije biti u nastavi, no ako se prave bozicne cestitke, onda se prave i one za Hanukku i Kwanzaa i Diwali itd. Sto se tice homoseksualnosti, "Heather has two mommies" je prije deset godina postala prva gay-positive djecja slikovnica koja je uvedena u javne i neke skolske biblioteke (skolski bibliotekari imaju slobodan izbor). Po vijestima znam da su nju i jos neke slicne knjige tu i tamo neki nastavnici koristili ili komentirali u nastavi; povijesna crtica ovdje. Iz opisa na Amazonu: In the afterword, the author (whose other children's books include Matzo Ball Moon) explains that although she grew up in a Jewish home, in a Jewish neighborhood, there were no families like hers on the television or in picture books. She came to regard her family as somehow "wrong," since there was no Christmas tree in the living room and no Easter egg hunt. Whatever the religious right may wish to think about nontraditional families, there is no denying that any child enrolled in an American school will encounter friends with single parents, gay parents, stepparents, or adoptive parents. Ukratko, americki klinci (kao i odrasli, uostalom) imaju puno vise prilika za interakciju s gay osobama i obiteljima, pa su i stavovi primjereno raznovrsniji. Sto se mojih impresija tice, srela sam mnogog americkog klinca sofisticiranijeg od mnogih nasih odraslih. Vec rasna i etnicka raznovrsnost, koja je normalna i vecini konzervativaca (ovo je bitno), na neki nacin uci da je normalna i svaka druga: religiozna, seksualna itd. Mislim da se ne moze precijeniti prisustvo ovakvih ideja "u zraku". A mi umjesto tih ideja danas imamo Internet... :) |
(Ovo je nastavak donjeg posta: Farfallino pitanje upuceno nasem krugu prijatelja. Zasto ga objavljujem? Pa, kako da kazem... kosnula me razlika izmedju svjetova, izmedju dilema jednog liberalnog americkog roditelja i onih (vecine) kod nas.) Imam pitanje vezano uz moje citanje "Stone Butch Blues" (nisam je jos dovrsila, no ovo me pitanje muci pa zelim vas input):Objasnjavala sam seks i bebe mojima 4 i 6-godisnjakinji, citale smo neke knjige za djecu na tu temu, i dosle do poglavlja "Sve vrste ljubavi" koje objasnjava da postoje razlicite vrste ljubavi, ukljucujuci ljubav djece i roditelja, prijatelja, i odraslu romanticnu ljubav. Knjiga dobro tretira "odraslu romanticnu ljubav" kao ljubav izmedju muskarca i zene, muskarca i muskarca, i zene i zene. Mojoj je djeci uvijek bilo receno da odrasli mogu voljeti muskarce i zene, bilo da su sami muskarci ili zene, i sada ih ucim da "seks" i "vodjenje ljubavi" nisu nesto samo za musko-zensku zajednicu, vec nesto izmedju bilo koje dvoje odraslih koji se vole i tako zele izraziti ljubav. No, ova knjiga, shvatila sam, koristi i objasnjava rijeci kao sto su homoseksualac, heteroseksualac, lezbijka, gay i straight. Sinulo mi je da u diskusijama sa svojom djecom zapravo nikad nisam etiketirala seksualne relacije, i da je to bilo namjerno. Isto tako nikad ne kazem "africki Amerikanci" ili "bijelci", vec opisem boju necije koze ili opisem musko/zensko/zensko/muskost relacije medju odraslima. Pretpostavljam da sam odlucila da su etikete pre-ekskluzivne i ogranicavajuce i da ako mogu jednostavno spomenuti djela (ili boju koze) bez potrebe da imenujem i etiketiram sve, moja ce djeca biti u stanju cijeniti ljude kao dijelove (fali mi bolji klise) jedne bogate tapiserije, a ne kao pojedince koji su ovakvi ili onakvi. Razumijem da "Stone Butch Blues" govori o malo drugacijoj stvarnosti nego onoj moje djece (ali samo malo). Mislim, moja djeca poznaju obitelji s dvije mame, ili dva tate, ili dva muskarca ili dvije zene, i to im je uvijek bilo sasvim normalno. No, znam da su oni zaista prva generacija za koju to vrijedi. I nisu neophodno tipicna za svu djecu ranog 21og stoljeca, u tome kako gledaju na ove stvari. Dakle, pitam se da li grijesim sto im ne dajem neki jezik i rijeci za ove specificne situacije--da li je bolje da moja djeca misle o romanticnoj ljubavi kao o necemu izmedju dvoje odraslih bilokog spola, ili je bolje da koriste "straight", "gay" i "lezbijski"--i ako uvedem ove rijeci, da li da objasnim da "straight" [ravno, posteno] nije bas pogodna rijec jer implicira da su ostale "kategorije" ponesto nepravilne. Nije me toliko briga je li koncept presofisticiran ili kompliciran--razumiju puno toga, a s odrastanjem shvatat ce jos vise. Jednostavno zelim ovo prezentirati na nacin da odrastu sto tolerantniji i velikodusniji prema sebi i drugima mogu biti, i da im razlike medju ljudima budu normalne, a ne "drugacije"--jer svi imamo razlicitosti i ostalo sto nas na neki nacin razdvaja jedne od drugih. Imate li kakve ideje? Srce mi kaze da sam dobro postupila, i da imaju puno vremena da razviju etiketiranje i "drugacijost", kao i sram i samosvijest, no isto tako ih ne zelim lisiti jezika za stvari ako im to treba. No, ne zelim niti povuci granice koje bi iskljucile druge vrste seksualnosti. Mislim, moja 4-godisnjakinja samo zeli znati tko je "na vrhu" kada muskarac i zena pokusaju napraviti bebu--kada da covjek uvede transseksualnost u ovaj razgovor. Biti roditelj je tesko i postavlja me pred beskonacnu paradu pitanja i razloga da sumnjam u sebe. ---Farfalla |
 Jako lijepa vijest jucer, drzavni sudac u San Franciscu ponistio je zabranu istospolnih vjencanja, sudeci da je takva zabrana protuustavna, te da je "zabranjivanje braka istospolnim parovima nedozvoljivo arbitrarno", te da krsi klauzulu jednakosti drzavnog ustava. Da podsjetim, prosle godine gradonacelnik San Francisca nalozio je sluzbenicima da pocnu izdavati dozvole za vjencanja i istospolnim parovima. Oko pet tisuca parova sklopilo je brak prije nego sto je proces zaustavljen nalogom Vrhovnog suda Californije, jer da je gradonacelnik prekoracio svoje ovlasti. No, taj nalog (koji sam linkala u jednom prethodnom postu), NIJE ulazio u pitanje ustavnosti zabrane--i to su naglasili, ostavljajuci pitanje otvorenim i opisujuci ga takvim.Dakle, ovo je sljedeca etapa bitke za prava americkih homoseksualaca. Konzervativne grupe vec najavljuju protu-akcije, no, kako rece moja prijateljica advokatica (ona sto ocekuje cetvrto dijete!), kumulativno je u Americi na ovom planu postignut FENOMENALAN progres. U Massachusettsu i Hawaiima istospolni brakovi legalni su vec par godina, a uskoro ce biti i u New Yorku (zabrana je sudski ponistena prije par tjedana). California Judge Voids Ban on Gay Marriage Dok sam na ovoj temi, i mojoj prijateljici, voljela bih jako podijeliti s vama jedan njen post u privatnom forumu nas dvadesetak prijatelja... Dakle, vrlo smo sareni, oko pola nas je queer, svi smo profesionalci, uglavnom Amerikanci i Kanadjani (osim mene i jedne Australijanke), i znamo se kolektivno vec najmanje pet godina. Ova frendica advokatica--zovimo je Farfalla :-)--ima 38 godina, devet godina mladjeg muza koji je djecji psiholog i tri kcerkice od 6, 4 i 2 godine. Nastavak u novom postu... |
|
Dobar blog o Siriji, pise ga americki profesor srednjeistocnih studija, trenutno u Damasku: Syria Comment |
 U povodu retrospektive fotografkinje Diane Arbus: “Most people go through life dreading they’ll have a traumatic experience. Freaks were born with their trauma. They’ve already passed their test in life. They’re aristocrats.” Slike |
"Songs from the second floor", Roy Andersson, Sweden, 2000
- 21:31 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Iiiiiizvrstan film! Niz vinjeta apokalipticnog okusa: mracnih, smijesnih, grotesknih, poeticnih...  |
|
Pozdrav lijepi svima! Joj, kakav tjedan... ne znam gdje bih pocela, a glava me boli, najradije bih je hitnula negdje... Evo jednog linka (klik na slike za uvecane), trazila sam "Iskusenje sv. Antuna", Felicien Rops. |