Paul Krugman i ja, dva blizanca! (I wish. Intelektualno samo, naravno.)
Demokratska drustva ne znaju kako s ekstremistima u svojoj sredini. Zelja da se pokaze postovanje prema vjerovanjima drugih prelako prelazi u nijekanje: nitko ne zeli govoriti o prijetnji koju znace oni cija vjerovanja ukljucuju prezir prema samoj demokraciji.
Ovu omasku lako uocavamo u drugim zemljama. U Nizozemskoj, na primjer, kultura tolerancije povela je naciju da ignorira rastuci utjecaj islamskih ekstremista dok ovi nisu postali ubojice.
No ovo vrijedi i za US, gdje opasni ekstremisti pripadaju vecinskoj religiji i vecinskoj etnickoj skupini, i imaju veliki politicki utjecaj.
Prije nego sto je vidio ankete, Tom DeLay je izjavio da je “Terri Schiavo nama donio Bog, da bi ucinio vidljivim sto se danas dogadja u Americi.” Sada bi on i njegova stranka, sokirani negativnom reakcijom javnosti na njihovo mijesanje, krenuli dalje. No, ne bismo smjeli to dopustiti. Slucaj Schiavo doista je prilika da se pokaze sto se to danas dogadja u Americi.
Jedna stvar koja se dogadja je klima straha za one koji pokusavaju sprovesti zakone kojima se religiozni ekstremisti protive. Randall Terry, glasnogovornik T. Schiavinih roditelja, nikoga nije ubio, ali jedan je od njegovih bivsih bliskih suradnika u pokretu protiv abortusa u zatvoru zbog ubojstva lijecnika. George Greer, sudac u slucaju Schiavo, mora imati naoruzane tjelohranitelje.
Jos jedna stvar koja se dogadja je uspon politicara voljnih da prekrse duh zakona, ako ne vec i slovo, u sluzbi religiozne desnice.
Svi znamo za pokusaj da se zaobidju sudovi kroz “Terrin zakon”. No, bilo je vrlo malo nacionalne ekspozicije za izvjestaj Miami Heralda da je Jeb Bush [predsjednikov brat i guverner Floride] poslao drzavne agente da scepaju T. Schiavo iz bolnice—plan od koga se odustalo kad je lokalna policija rekla da ce sprovesti sucev nalog da ona tamo ostane.
A buducnost ce, kako se cini, donijeti jos vise prestrasivanja u ime Boga i jos vise politickih intervencija koje sabotiraju vlast zakona.
Religiozna desnica vec ima veliki ucinak na obrazovanje: 31% nastavnika ispitanih u Nacionalnom drustvu nastavnika znanosti kaze da se osjeca pod pritiskom da prezentira u razredu materijal o kreacionizmu.
No, zdravstvena njega je avangarda ekstremizma.
Jucer je Washington Post izvijestio o rastucem broju apotekara koji na vjerskoj osnovi odbijaju ispuniti recepte za kontraceptivne pilule i one za “jutro-poslije”. Ovi apotekari govore o osobnom uvejrenju, ali efektivno sabotiraju zakone koji cine ove medikamente dostupnim. Dozvolite mi da predvidim nesto: uskoro ce mnogi apotekari, gdje god je religiozna desnica jaka, biti primorani zenama uskratiti legalne medikamente.
I to nece biti kraj. Postoji nacionalni trend ka zakonodavstvu baziranom na “savjesti” ili “odbijanju”. Zakoni u Illinoisu i Mississippiju vec dozvoljavaju doktorima i ostalim davaocima zdravstvene njege da odbiju prakticno bilo koju proceduru bilo kojem pacijentu. Opet, promislite koliko takvi zakoni izlazu lijecnike pritisku i zastrasivanju.
No veliki korak ekstremista bit ce pokusaj da eliminiraju opstrukciju, tako da se sudovi mogu ispuniti sucima manje sklonim da podrze zakon no sto je g. Greer.
Ne mozemo racunati na samokontrolu ljudi poput g. DeLaya koji vjeruje da mu je misija unijeti “biblijski pogled na svijet” u americku politiku, te da mu je Bog donio pacijenta s ostecenim mozgom da bi mu pomogao u toj misiji.
Ono sto nam je potrebno—a ne vidimo—je cvrst stav umjerenih ljudi protiv religioznog ekstremizma. Neki pitaju, s pravom, Gdje su Demokrati? Ali jos je bolje pitanje, Gdje su doktori koji strastveno brane svoj profesionalni integritet? Mislim da Americko medicinsko drustvo ne odobrava politicare koji sumnjice zdravstvene dijagnoze na osnovi video snimaka—no izjava Drustva o slucaju Schiavo bila je tako bojazljiva da je tesko biti siguran.
Najbliza paralela aktuelnoj americkoj politici koje se mogu sjetiti jeste Izrael. Nekoc, ne tako davno, umjereni Izraelci minimizirali su uspon religioznih ekstremista. Ali ne vise: elstremisti su vec ubili jednog premijera i svi znaju da je Sharon ugrozen.
Amerika jos nije mjesto u kojem liberalni politicari, pa cak i nedovoljno tvrdi konzervativci, strahuju od atentata. No, ako umjereni glasovi ne zauzmu stav protiv rastuce moci domacih ekstremista, moze se dogoditi i ovdje.
What's Going On?
Post je objavljen 29.03.2005. u 18:44 sati.