Ili, točnije, je li bavljenje politikom za običnog čovjeka, radnika?
Jer, kao prvo, poželjno je da osoba koja se bavi politikom ima visokoškolsko obrazovanje, no s druge strane, neki pametni ljudi jednostavno nisu imali materijalnih mogućnosti za daljnje školovanje nakon srednje škole, već su morali odmah u radni odnos. A s druge strane ima onih koji imaju diplome kupljenje na raznim fakultetskim sajmovima ili subotnjim tečajevima raznih veleučilišta.
Zatim, ovi ljudi bez visokoškolskog obrazovanja obično rade u nekoj tvornici, a sami nisu vlasnici nekog poduzeća, pa prema tome nemaju ni klizno radno vrijeme, dok si privatnik sam može odrediti radno vrijeme i prilagoditi ga s političkim obavezama.
I ima tu još jedna vrlo važna stvar!
Recimo da ovaj radnik – političar bude uspješan u svom političkom djelovanju, što može zasmetati neke moćnike u nekim političkim strankama, pa ovi odluče vršiti pritisak na poslodavce radnika – političara da će prestati poslovno surađivati ako radnik-političar bude i dalje politički djelovao ili ako mu ne daju otkaz!
A radniku – političaru treba posao, jer posla upravo zbog ovakvih pojedinih političkih moćnika nema, jer su ti sposobni za svašta, samo ne za uspješno vođenje države i stvaranje uvjeta za razvoj gospodarstva!
I upravo zbog takvih ofucanih moćnika, lokalnih šerifa, već senilnih staraca u politici koji znaju razmišljati samo na svoj uskogrudan, zastarjeli, nefunkcionalan način, trebamo radnike – političare koji se usuđuju reći bobu bob, a popu pop!
Trebamo radnike-političare koji se ne boje gubitka svoje biračke baze ako resetiraju broj zaposlenih u državnoj administraciji. Budimo iskreni, čemu služe županije? Odgovor je jednostavan: zapošljavanju članova, rodbine i ljubavnica onih koji su na vlasti!
Čemu služe općine? I tu je odgovor jednostavan: zapošljavanju prijatelja, rodbine i ljubavnica lokalnih šerifa!
Uz to, imamo agencije kojima je zadatak izmišljanje novih agencija, imamo razne komisije i odbore u kojima članovi ni sami ne znaju kako se zove ta komisija/odbor koje su član, ali na njihove račune redovito stižu debele novčane naknade uz još deblje bonuse za nerad!
A što je najvažnije, i iza toga čvrsto stojim, tim radnicima – političarima nije prva jutarnja misao: koliki mito ću danas inkasirati?
Ti radnici – političari će gledati da omoguće izgradnju novih radnih mjesta, i to u što kraćem roku, jer su oni svjesni što znače nova radna mjesta!
Ti radnici – političari će gledati da se radnici ne iskorištavaju, već budu pravedno plaćeni za obavljeni posao!
Ti radnici – političari će gledati da seljak ima osigurane uvjete za proizvodnju hrane!
Ti radnici – političari će gledati da ribar ima uvjete za uspješno bavljenje ribolovom!
Ti radnici – političari će gledati da se razvija društvo u cjelini, a ne samo broj trgovačkih centara!
Ti radnici – političari će gledati da djeca ne budu gladna niti u školi niti kod kuće!
A zašto?
Zato jer je taj radnik – političar osjetio sve te nedaće na svojoj koži, jer si on ne mora predočavati kakvo je socijalno stanje društva, on ga sam proživljava!
I zato jer je krajnje vrijeme da se pokaže ovim debelokošcima da im koža i nije baš tako debela, jer ovaj narod nije mutav, da ovaj narod zna razmišljati, da ovaj narod zna odlučivati, da se s ovim narodom ne da manipulirati!
Ukratko, trebaju nam radnici – političari da pokažemo debelokošcima kako se to radi i da se može, ako nisi sebičan, podmitljiv, lažljiv i sam sebi idol!
Oznake: političar, radnik, izbori
|