Tko o kome, ja po svome

01.09.2015., utorak

Kako postati političar (bez Hurem u haremu)

Eto me neki dan nazvali političarem, pa ja krenuo malo čitati po portalima i drugim izvorima koji jedini znaju pravu istinu, jedini su na mjestu događaja, jedini su vidjeli, jedini su čuli itd. po informacije, pa da budem obaviješten, ako me ne daj Bože netko nešto priupita, da se ne sramotim i da znam odgovoriti, i to odgovoriti nešto konkretno, a ne da pola sata meljem, a ništa nisam rekao. I tako čitam, jedna stranka, odnosno njen ogranak na lokalnom nivou (dakle OOUR, ne SOUR – jugonostalgičari znaju što to znači, vi mlađi proguglajte) se hvali kako su među članstvom proveli veeeeeeeeeeeliku akciju skupljanja odjeće za najpotrebitije. Što je za svaku pohvalu! Jedino zbunjuje što se ti članovi stranke slikaju sa robom u trgovini rabljene robe u vlasništvu jedne članice te stranke. A meni kao pravom Međimurcu, tu odmah nešto smrdi. Smrdi, smrdi, užasno smrdi! Ali to je na lokalnom nivou, moram se ja politički potkovati na nacionalnom nivou, pa pročitam članak o Pravilniku o pedagoškim mjerama, koji donosi strože kazne za blaže i teže prekršaje u osnovnoj i srednjoj školi. Pravilnik odobravam, samo sam napisao slijedeći komentar: “E sad me samo još zanima hoće li taj Pravilnik vrijediti za sve učenike ili će i opet djeca bogatih i slavnih biti izuzeta?” Dobio sam puno lajkova za komentar, jer smatram zaista da treba sankcionirati prekršaje, pogotovo nasilno ponašanje koje je rezultiralo teškim emocionalnim ili fizičkim posljedicama za drugu osobu. Ali me iznenadio slijedeći komentar “Ako si siromašan ne znači da si automatski dobar što vi ovdje želite predstaviti!” I opet ljudi čitaju samo s lijevim ili desnim okom, ovisi kako su nastrojeni, bez uključivanja mozga. Kojim dijelom mog komentara sam rekao da su svi siromašni dobri. Samo sam zatražio da Pravilnik vrijedi za sve, kao što bi i Zakon i Ustav trebali važiti za sve. No, svi znamo kako vrijede za sve, zar ne? No ne smijem tako, pa ipak se politički obrazujem. Hm, samo, što to znači, smijem onda imati svoj stav i mišljenje ili ne? Ili se moram ulizivati svima i povlađivati svima? Nešto čitam da je počela kampanja i vrijeme ulizivanja, pa znači da bih se morao naučiti ulizivati. Ali neću sada, sad sam počeo učiti politiku, a kao i svaki muškarac ne mogu raditi dva posla istovremeno! Kao početnik u politici, moram poznavati i političare i naučiti neki strani jezik, najbolje engleski. Pa sam mislio zamoliti Ingrid Antičević Marinović da me poduči engleskom. Šuška se da je jedan engleski europarlamentarac upitao Ingrid za broj telefona. Ingrid mu je odgovarila: – Sex! Sex! Sex! Free Sex Tonight! No razočarala ge prevoditeljica: – Oprostite, mislila je 666-3629! Kažu i da ako hoćeš u Hrvatskoj, a i šire, biti popularan političar, moraš upotrebljavati brojke 71 i 91. Ja ih upotrebljavam, svaki put kad igram Bingo. Moraš baratati samopouzdano i sa nekim brojkama. Pa ja sad skupljam brojke koliko u Hrvatskoj ( a po potrebi i u dijaspori ) ima zidara i konobara. Jer mislim da ih ima puno. A kako sam ja i KV zidar, i KV konobar, zamisli koliko je to glasova za Sabor. A tko će bolje znati njihove probleme nego ja koji sam iz njihova rajona? I kad ja na govornici zagrmim o prekovremenim i noćnim i prazničnim odrađenim satima, ima da postanu najbogatija populacija u Hrvata! Rekli su mi i da govori ne smiju biti predugački, pa ću sad završiti, ali naravno, moram upozoriti na skori početak školske godine i da pazite na naše đake prvake u prometu, koji će abecedu učiti po najsuvremenijoj slovarici (slika dolje, preuzeta negdje na fejsu) Oznake: političar, abeceda

- 19:13 - Ajd sad ti po svome (9) - Isprintaj - #

23.11.2014., nedjelja

Je li žvaka za seljaka?

Ili, točnije, je li bavljenje politikom za običnog čovjeka, radnika? Jer, kao prvo, poželjno je da osoba koja se bavi politikom ima visokoškolsko obrazovanje, no s druge strane, neki pametni ljudi jednostavno nisu imali materijalnih mogućnosti za daljnje školovanje nakon srednje škole, već su morali odmah u radni odnos. A s druge strane ima onih koji imaju diplome kupljenje na raznim fakultetskim sajmovima ili subotnjim tečajevima raznih veleučilišta. Zatim, ovi ljudi bez visokoškolskog obrazovanja obično rade u nekoj tvornici, a sami nisu vlasnici nekog poduzeća, pa prema tome nemaju ni klizno radno vrijeme, dok si privatnik sam može odrediti radno vrijeme i prilagoditi ga s političkim obavezama. I ima tu još jedna vrlo važna stvar! Recimo da ovaj radnik – političar bude uspješan u svom političkom djelovanju, što može zasmetati neke moćnike u nekim političkim strankama, pa ovi odluče vršiti pritisak na poslodavce radnika – političara da će prestati poslovno surađivati ako radnik-političar bude i dalje politički djelovao ili ako mu ne daju otkaz! A radniku – političaru treba posao, jer posla upravo zbog ovakvih pojedinih političkih moćnika nema, jer su ti sposobni za svašta, samo ne za uspješno vođenje države i stvaranje uvjeta za razvoj gospodarstva! I upravo zbog takvih ofucanih moćnika, lokalnih šerifa, već senilnih staraca u politici koji znaju razmišljati samo na svoj uskogrudan, zastarjeli, nefunkcionalan način, trebamo radnike – političare koji se usuđuju reći bobu bob, a popu pop! Trebamo radnike-političare koji se ne boje gubitka svoje biračke baze ako resetiraju broj zaposlenih u državnoj administraciji. Budimo iskreni, čemu služe županije? Odgovor je jednostavan: zapošljavanju članova, rodbine i ljubavnica onih koji su na vlasti! Čemu služe općine? I tu je odgovor jednostavan: zapošljavanju prijatelja, rodbine i ljubavnica lokalnih šerifa! Uz to, imamo agencije kojima je zadatak izmišljanje novih agencija, imamo razne komisije i odbore u kojima članovi ni sami ne znaju kako se zove ta komisija/odbor koje su član, ali na njihove račune redovito stižu debele novčane naknade uz još deblje bonuse za nerad! A što je najvažnije, i iza toga čvrsto stojim, tim radnicima – političarima nije prva jutarnja misao: koliki mito ću danas inkasirati? Ti radnici – političari će gledati da omoguće izgradnju novih radnih mjesta, i to u što kraćem roku, jer su oni svjesni što znače nova radna mjesta! Ti radnici – političari će gledati da se radnici ne iskorištavaju, već budu pravedno plaćeni za obavljeni posao! Ti radnici – političari će gledati da seljak ima osigurane uvjete za proizvodnju hrane! Ti radnici – političari će gledati da ribar ima uvjete za uspješno bavljenje ribolovom! Ti radnici – političari će gledati da se razvija društvo u cjelini, a ne samo broj trgovačkih centara! Ti radnici – političari će gledati da djeca ne budu gladna niti u školi niti kod kuće! A zašto? Zato jer je taj radnik – političar osjetio sve te nedaće na svojoj koži, jer si on ne mora predočavati kakvo je socijalno stanje društva, on ga sam proživljava! I zato jer je krajnje vrijeme da se pokaže ovim debelokošcima da im koža i nije baš tako debela, jer ovaj narod nije mutav, da ovaj narod zna razmišljati, da ovaj narod zna odlučivati, da se s ovim narodom ne da manipulirati! Ukratko, trebaju nam radnici – političari da pokažemo debelokošcima kako se to radi i da se može, ako nisi sebičan, podmitljiv, lažljiv i sam sebi idol! Oznake: političar, radnik, izbori

- 17:59 - Ajd sad ti po svome (15) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.