Tko o kome, ja po svome
11.10.2014., subota
Djeco, znate li što je tvornica?
|
I tako, konačno je sve sjelo na svoje mjesto, ili barem većina. Merzelica na svoje saborsko, Sanader opet na svoje na sudu, Bandić se očekuje na Jelačić placu u tangama, Markićka ipak neće u Predsjedničku stolicu, zastupnici iz navike ne sjede u svojim saborskim stolcima, ali će zato kompletna državna administracija izgleda ostati u svojim stolcima, nema reforme. Nekako je pusta ova jesen, ne čini vam se? Zar ne primjećujete da ove godine nešto fali, nešto nedostaje, nešto što smo imali svake godine? Nema prosvjeda seljaka i ribara! Ima nešto malo prosvjeda radnika, ali radništva zapravo više i nema u Hrvatskoj pa ovi sporadični slučajevi ne mogu uzdrmati ovu mirnu jesen. Mir je najvažniji. Evo dokazao je to neki dan i Milan Kujundžić pobijedivši u Piramidi Jadranku Kosor i Slavka Linića. Dok su ovo dvoje bacali replike, komentirali, podbadali, Milan je mirno sjedio i tu i tamo nešto prokomentirao, i nadmoćno pobijedio. Znači li to da su neki ljudi bili zaduženi da glasaju, i tu zadaću savjesno obavili? U svakom slučaju, spokoj se nadvio nad Hrvatsku. Milanović je spokojan jer zna da ide u dobrom smjeru (samo krivom stranom ulice), Karamarko zna kako izgleda srneći pogled, a srne su nedužne životinje, no Pirgo na kraju ipak odlazi! Josipović se smireno kameleonski preobratio u male zelene, a Kolinda se rastopila u ulozi Barbike. U Hrvatsku je konačno stigao mir i spokoj, utihnula je stoka sitnog zuba, udružili se crveni, crni, žuti i zeleni vragovi, a i još neke druge boje, ima već cijela paleta u koalicijama. Čak nas i vrijeme služi ovih par dana, podržavajući dojam idile. I ja sam danas mirno i spokojno, u pratnji Tenoxa i Oksazepama, krenuo u svoju sad već bivšu firmu po papire, da riješim sve prije ponovnog odlaska u bolnicu slijedeći tjedan, ovaj put malo u Zagreb, tamo nisam bio u bolnici već dvije godine. Kako mi je ugovor o radu istekao, a ja sam od prošlog tjedna otkako mi je na poslu pozlilo na bolovanju, imam pravo još biti mjesec dana na bolovanju na teret HZZO-a. I rješavam ja to danas, pa odem iz svoje (bivše) firme u HZZO -dvorana 1, pa svojoj liječnici, pa natrag u HZZO - dvorana 1, pa na mirovinsko, pa natrag na HZZO - dvorana 1. Kad je konačno sve bilo gotovo u dvorani 1, pošalju me u sobu 5, također HZZO, ista zgrada, samo druga soba, udaljena od dvorane1 cca 5 metara. I ovdje oni naprave svoj dio posla, i izrecitiraju što još sve moram donijeti. Pa se tako među spomenutim papirima nađu i neki koje još moram donijeti i u dvoranu 1. Pitam ja, pa to moram donijeti u dvoranu 1 ili vama ovdje u sobu 5? I u dvoranu 1 i u sobu 5! Ista zgrada, ista institucija, 5 metara udaljenosti od vrata do vrata, ali eto, svaka službenica hoće imati svoj primjerak. Zaista ne razumijem čemu im služe oni kompjuteri, pa ne valjda za igranje igrica? To me podsjetilo kad sam početkom godine predavao papire za dječji doplatak, i zaboravio predati onaj o jednom honoraru sa strane u iznosu od 120 kn. Da se razumijemo, nisam pokušao ništa prevariti, jer taj papir jesam predao za dopunsko osiguranje, ali za dječji doplatak se u onoj masi papira jednostavno izgubio. I nakon izvjesnog vremena dođe plava kuverta iz HZMO da u njihovom kompjuteru stoji da sam imao dodatni prihod sa strane od 120 kn i da moram donijeti potvrdu o tome. Ja sad zaista ne razumijem, ako to imate u kompjuteru, pardon, računalu, zašto onda moram nositi to još na papiru? Dakle, na istoku stare priče, na zapadu ništa novo, a bome ni kod nas u našoj administraciji i papirologiji. I zato se toplo nadam da je Zoki sad kad je bio u daleku Ameriku rekao onima tamo koji se bave E.T. (čitaj IT ) tehnologijom, ne navode više u opisu tamo neke procesore, HDD, FDD, CRT, LCD, RGB, GHz, MIPS, dpi, cps, ppm, BIOS, ROM, RAM i takve neke čudne riječi, nego nek' jasno i glasno napišu: računalo ima toliko i toliko igrica, hajde može recimo nabrojiti toliko arkadnih, toliko kartaških, toliko sportskih, i to je to, našoj administraciji ne treba više. Evo, gledao sam neki dan i jednu emisiju gdje su djeci pokazivali gramofone, walkmene, kazete (i audio i video), ručni mlinac, a klinci pojma nisu imali o čemu se to radi. Još koju godinu pa ćemo im tako pokazivati ugašene tvornice!  Oznake: legenda |
- 08:56 -
Ajd sad ti po svome (9) -
Isprintaj -
#
Veljača 2018 (1) Siječanj 2018 (1) Rujan 2017 (2) Svibanj 2017 (1) Travanj 2017 (3) Ožujak 2017 (3) Veljača 2017 (4) Siječanj 2017 (1) Prosinac 2016 (2) Studeni 2016 (2) Kolovoz 2016 (1) Studeni 2015 (19) Listopad 2015 (19) Rujan 2015 (12) Kolovoz 2015 (8) Srpanj 2015 (11) Lipanj 2015 (12) Svibanj 2015 (11) Travanj 2015 (10) Ožujak 2015 (14) Veljača 2015 (12) Siječanj 2015 (15) Prosinac 2014 (13) Studeni 2014 (9) Listopad 2014 (6) Rujan 2014 (12) Kolovoz 2014 (8) Srpanj 2014 (5) Lipanj 2014 (2) Studeni 2013 (10) Listopad 2013 (7) Rujan 2013 (9) Kolovoz 2013 (8) Srpanj 2013 (1) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Kolumne by Gorkić Taradi
   |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||