srijeda, 23.05.2007.

*All we need is just a little patiance*

*pustite pjesmu, molim vas*
Otvorila sam prozor. Nebo je bilo crno, ništa se nije vidjelo osim tamne šume i Hagridove kolibe. Munje su bljeskale daleko na sjeveru. Vjetar je fijukao zrakom kao da mi želi poslati nekakvo upozorenje. Uživala sam dok mi se kosa vijorila, a lice osjećalo hladnoću. Iako je bilo kasno proljeće, večerašnja oluja se osjećala u zraku.
«Hajde Norah, 9 je. Svi su već dolje.» rekla je Haley. Nasmiješila sam se i zatvorila prozor. Još jednom sam se ogledala u zrcalo. Crna usko strukirana haljina sa širokom suknjom koja se širila kad bih se vrtila. Na nogama crne marte do koljena. Oko bijelog vrata srebrni križ na lančiću s rubinima na rubovima i u sredini, prošlogodišnji poklon od Marca. Šiške su mi nježno palale preko čela, a kosa bila skupljena u nisku ležernu punđu. Izgledala sam više kao da idem na bal nego na tulum, ali to je bio svojevrsni gryffindorski običaj, barem kad se radilo o curama.
Sišla sam niz stepenice ženskih spavaonica u već pomalo zadimljenu društvenu prostoriju. Alan me čekao odmah ispod stepenica te me ležerno primio pod ruku i nastavili smo do stola s pićem.
«Večeras piješ?» upitao me.
«Da. Natoči mi…vodku juice.» rekla sam nakon par sekundi razmišljanja. Natočio je i dao mi čašu. Sjeli smo u jedan mračni kut odakle smo mogli sve vidjeti, a bili smo skoro nevidljivi. Gryffindori su se očito potrudili, postavili su čak i malu pozornicu. Cure su počele s Metallicom. Onda Ramonesi. To je potrajalo dosta dugo. Alan i ja smo plesali kao luđaci, dok nije došla jedna mirnija pjesma. Marco je došao do nas.
«Mogu li zamoliti za ovaj ples?» upitao je Alana.
«Naravno», odgovorio je, «znaš gdje ćeš me naći.» klimnuo je glavom u znak pozdrava i zaputio se prema kutu. Marco me uhvatio za struk, a ja sam ruke položila oko njegovog vrata.
«Sviđa ti se?» pitao me.
Osmjehnula sam se: «Misliš na križ ili na Alana?»
«Oboje?» nasmijao se.
«Kompromis.» složila sam se. «Da, ne.»
«Zašto si onda s njim?» namrštio se.
«Nisam s njim. Volim ga jer mi je najbolji prijatelj.» zagrlila sam ga.
«A ja?» šapnuo mi je na uho.
«Ti si to nekad bio, ali sad…ne viđamo se dovoljno. Ali još te volim.» poljubila sam ga u obraz i pjesma je završila. Krenula sam prema kutu, a Marco mi je doviknuo: «Povrijedit ćeš ga, Norah! Vidim mu u očima!»
Sjela sam pokraj Alana. Dodao mi je čašu. On je točio, a ja sam pila. Jednu za drugom. Dugo sam razmišljala o Marcovim riječima. Zar me Alan voli? Pa činio se samo prijateljem. I na taj način ja sam voljela njega. Bojala sam se sama sebe. Bojala sam se što bih mu mogla učiniti. A tada je došao on. Svi pogledi bili su uprti u dečke koji su upravo ulazili. A on je bio na čelu. Poglavica jebenog indijanskog plemena, pomislila sam. Popeli su se na pozornicu i svirali Gunse, jednu pjesmu za drugom. Nathan je bio ritam gitara i pjevao je. A onda je uzeo u ruke akustičnu i sjeo na stolicu.
«Pošto je kraj večeri», počeo je, «želio bih par pjesama posvetiti parovima.» Osmjehnuo se publici i udario prvi akord. Odmah sam znala koja je to pjesma, nije mi trebalo više od sekunde. «Patience». Moja pjesma. Naša pjesma. Gomila single cura stajala je odmah ispod pozornice. Ja sam ustala i doteturala usred nečeg što bi se nazvalo plesnim podijem. Bila sam pijana. Osjetila sam kako Dora stoji iza mene. Ne znam jesam li je vidjela, ali sam je osjećala. Počeo je pjevati. Na jedan trenutak, naši pogledi su se susreli. Osjetila sam da nešto nije uredu. I tada je skrenuo pogled na jednu curu ispod pozornice. Imala je crnu kosu, crnu kao ugljen. Cijelu je pjesmu otpjevao njoj. A ja sam stajala na sredini društvene. Ono malo ljudi što je još ostalo buljilo je u mene kao u kakvu prikazu. Oči su mi se napunile suzama. Ali nisu to bile suze tuge, o ne, bile su to suze bijesa. Alan je prišao i uhvatio me za ruku. Pokušao me povući natrag, ali ja sam se otimala. Gurnula sam ga od sebe. Marco mi je došao sprijeda i zaklonio pogled na Nathana. Pokušao me zagrliti. I tada mi je sinula savršena ideja. Nagnula sam se i poljubila ga. Točnije, nisam ga poljubila, nego sam se lžvalila s njim. On me polagano odgurnuo, ne grubo, sasvim polako, kao cvijet polomljenih latica. Stavio je moju ruku oko svoga vata i doslovno me ponio prema muškim spavaonicama(jer u ženske nije mogao ući). Suze su mi klizile niz lice i razmazivale šminku dok su svi gledali u Nathana. Dora se popela na pozornicu. On je spustio gitaru, ustao i prišao joj. Podigla je ruku, kao u usporenom filmu, i ošamarila ga.
«Koji je tebi kurac?! Kako se usuđuješ?? Zar ne vidiš što joj radiš?! Da se više nikad nisi tu pojavio, govno muško!!» vikala je na njega.
«Što ja njoj radim?! Kaj se ona ima po školi kurvat!!! Prvo je visila s Alanom, a sad se žvali s Marcom!!! Koji je tebi kurac?! Za sve sam uvijek ja kriv!» bijesno je uzvratio.
«Idiote retardirani! Ona nije nikad ni bila s Alanom, oni su samo prijatelji!!! A normalno da je zažvalila Marca kad si ti počeo VAŠU pjesmu pjevat nekoj maloj kurvici iz prvog reda!!! Nije te uopće BRIGA za nikog iz starog društva!!! Trebali smo imati bend, a ti mi dođeš u moju društvenu svirat s nekim amaterima!!! Pa naš kaj-odjebi! Jer tu više nisi dobrodošao!» Dora se raspizdila i pukla martom stalak za mikrofon kao da je to Nathan.
«Pa ja nju volim!! Kak tebi to nije jasno?! Zašto bi bio ljubomoran na Marca i Alana da je ne volim?!! Kaj ona tak pokazuje koliko pati za mnom tak kaj se žvali s Riddleom?» derao se on.
«Tak se ne ponaša kad nekog voliš! I ne trebam te ja tome učit! Da tako to pokazuje, samo te pokušava učinit ljubomornim! Kaj sam ti ja, psiholog?!»
«Onda joj poruči da je uspjela!!!»
«Sam da znaš, ti ćeš se njoj ispričat, i to sad!!!» uprla je prstom u mene.
«O, oprosti, Norah, kaj sam JA jebena budala, a TI prokleta svetica!!!» zaderao se na mene. Suze su samo padale po mojoj savršenoj haljini.
«Mrzim te.» prošaptala sam.
«Što?!» upitao je.
«Mrzim te! Da si napravo bilo što, bilo što drugo, oprostila bih ti, kunem se, ali», plakala sam kao kišna godina, «Said, sugar, take the time 'cause the lights are shining bright, you and I've got what it takes
to make it, We won't fake it, I'll never break it, 'cause I can't take it! I da ti kažem istinu, I don't fake it, and I can't take it!!! Ne tu pjesmu, bilo što, ali NE…» bila sam potpuno slomljena. Ni sma ne znam što, kako, žašto...
Prišao mi je: «Žao mi je…Volim te!»
«Nije ti jasno da to očito nije bilo dovoljno!? Ko mi može garantirati da će biti sad!?» upitala sam uplakano, okrenula se i potrčala prema svojoj spavaonici.
«All we need is just a little patiance!!» viknuo je za mnom.

Post je posvećen Dori, mojoj stvarnoj prijateljici...Ljube (zvučim si ko neka Dalmatinka!), uživaj! Žgabic to all of you!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.