srijeda, 23.05.2007.

*All we need is just a little patiance*

*pustite pjesmu, molim vas*
Otvorila sam prozor. Nebo je bilo crno, ništa se nije vidjelo osim tamne šume i Hagridove kolibe. Munje su bljeskale daleko na sjeveru. Vjetar je fijukao zrakom kao da mi želi poslati nekakvo upozorenje. Uživala sam dok mi se kosa vijorila, a lice osjećalo hladnoću. Iako je bilo kasno proljeće, večerašnja oluja se osjećala u zraku.
«Hajde Norah, 9 je. Svi su već dolje.» rekla je Haley. Nasmiješila sam se i zatvorila prozor. Još jednom sam se ogledala u zrcalo. Crna usko strukirana haljina sa širokom suknjom koja se širila kad bih se vrtila. Na nogama crne marte do koljena. Oko bijelog vrata srebrni križ na lančiću s rubinima na rubovima i u sredini, prošlogodišnji poklon od Marca. Šiške su mi nježno palale preko čela, a kosa bila skupljena u nisku ležernu punđu. Izgledala sam više kao da idem na bal nego na tulum, ali to je bio svojevrsni gryffindorski običaj, barem kad se radilo o curama.
Sišla sam niz stepenice ženskih spavaonica u već pomalo zadimljenu društvenu prostoriju. Alan me čekao odmah ispod stepenica te me ležerno primio pod ruku i nastavili smo do stola s pićem.
«Večeras piješ?» upitao me.
«Da. Natoči mi…vodku juice.» rekla sam nakon par sekundi razmišljanja. Natočio je i dao mi čašu. Sjeli smo u jedan mračni kut odakle smo mogli sve vidjeti, a bili smo skoro nevidljivi. Gryffindori su se očito potrudili, postavili su čak i malu pozornicu. Cure su počele s Metallicom. Onda Ramonesi. To je potrajalo dosta dugo. Alan i ja smo plesali kao luđaci, dok nije došla jedna mirnija pjesma. Marco je došao do nas.
«Mogu li zamoliti za ovaj ples?» upitao je Alana.
«Naravno», odgovorio je, «znaš gdje ćeš me naći.» klimnuo je glavom u znak pozdrava i zaputio se prema kutu. Marco me uhvatio za struk, a ja sam ruke položila oko njegovog vrata.
«Sviđa ti se?» pitao me.
Osmjehnula sam se: «Misliš na križ ili na Alana?»
«Oboje?» nasmijao se.
«Kompromis.» složila sam se. «Da, ne.»
«Zašto si onda s njim?» namrštio se.
«Nisam s njim. Volim ga jer mi je najbolji prijatelj.» zagrlila sam ga.
«A ja?» šapnuo mi je na uho.
«Ti si to nekad bio, ali sad…ne viđamo se dovoljno. Ali još te volim.» poljubila sam ga u obraz i pjesma je završila. Krenula sam prema kutu, a Marco mi je doviknuo: «Povrijedit ćeš ga, Norah! Vidim mu u očima!»
Sjela sam pokraj Alana. Dodao mi je čašu. On je točio, a ja sam pila. Jednu za drugom. Dugo sam razmišljala o Marcovim riječima. Zar me Alan voli? Pa činio se samo prijateljem. I na taj način ja sam voljela njega. Bojala sam se sama sebe. Bojala sam se što bih mu mogla učiniti. A tada je došao on. Svi pogledi bili su uprti u dečke koji su upravo ulazili. A on je bio na čelu. Poglavica jebenog indijanskog plemena, pomislila sam. Popeli su se na pozornicu i svirali Gunse, jednu pjesmu za drugom. Nathan je bio ritam gitara i pjevao je. A onda je uzeo u ruke akustičnu i sjeo na stolicu.
«Pošto je kraj večeri», počeo je, «želio bih par pjesama posvetiti parovima.» Osmjehnuo se publici i udario prvi akord. Odmah sam znala koja je to pjesma, nije mi trebalo više od sekunde. «Patience». Moja pjesma. Naša pjesma. Gomila single cura stajala je odmah ispod pozornice. Ja sam ustala i doteturala usred nečeg što bi se nazvalo plesnim podijem. Bila sam pijana. Osjetila sam kako Dora stoji iza mene. Ne znam jesam li je vidjela, ali sam je osjećala. Počeo je pjevati. Na jedan trenutak, naši pogledi su se susreli. Osjetila sam da nešto nije uredu. I tada je skrenuo pogled na jednu curu ispod pozornice. Imala je crnu kosu, crnu kao ugljen. Cijelu je pjesmu otpjevao njoj. A ja sam stajala na sredini društvene. Ono malo ljudi što je još ostalo buljilo je u mene kao u kakvu prikazu. Oči su mi se napunile suzama. Ali nisu to bile suze tuge, o ne, bile su to suze bijesa. Alan je prišao i uhvatio me za ruku. Pokušao me povući natrag, ali ja sam se otimala. Gurnula sam ga od sebe. Marco mi je došao sprijeda i zaklonio pogled na Nathana. Pokušao me zagrliti. I tada mi je sinula savršena ideja. Nagnula sam se i poljubila ga. Točnije, nisam ga poljubila, nego sam se lžvalila s njim. On me polagano odgurnuo, ne grubo, sasvim polako, kao cvijet polomljenih latica. Stavio je moju ruku oko svoga vata i doslovno me ponio prema muškim spavaonicama(jer u ženske nije mogao ući). Suze su mi klizile niz lice i razmazivale šminku dok su svi gledali u Nathana. Dora se popela na pozornicu. On je spustio gitaru, ustao i prišao joj. Podigla je ruku, kao u usporenom filmu, i ošamarila ga.
«Koji je tebi kurac?! Kako se usuđuješ?? Zar ne vidiš što joj radiš?! Da se više nikad nisi tu pojavio, govno muško!!» vikala je na njega.
«Što ja njoj radim?! Kaj se ona ima po školi kurvat!!! Prvo je visila s Alanom, a sad se žvali s Marcom!!! Koji je tebi kurac?! Za sve sam uvijek ja kriv!» bijesno je uzvratio.
«Idiote retardirani! Ona nije nikad ni bila s Alanom, oni su samo prijatelji!!! A normalno da je zažvalila Marca kad si ti počeo VAŠU pjesmu pjevat nekoj maloj kurvici iz prvog reda!!! Nije te uopće BRIGA za nikog iz starog društva!!! Trebali smo imati bend, a ti mi dođeš u moju društvenu svirat s nekim amaterima!!! Pa naš kaj-odjebi! Jer tu više nisi dobrodošao!» Dora se raspizdila i pukla martom stalak za mikrofon kao da je to Nathan.
«Pa ja nju volim!! Kak tebi to nije jasno?! Zašto bi bio ljubomoran na Marca i Alana da je ne volim?!! Kaj ona tak pokazuje koliko pati za mnom tak kaj se žvali s Riddleom?» derao se on.
«Tak se ne ponaša kad nekog voliš! I ne trebam te ja tome učit! Da tako to pokazuje, samo te pokušava učinit ljubomornim! Kaj sam ti ja, psiholog?!»
«Onda joj poruči da je uspjela!!!»
«Sam da znaš, ti ćeš se njoj ispričat, i to sad!!!» uprla je prstom u mene.
«O, oprosti, Norah, kaj sam JA jebena budala, a TI prokleta svetica!!!» zaderao se na mene. Suze su samo padale po mojoj savršenoj haljini.
«Mrzim te.» prošaptala sam.
«Što?!» upitao je.
«Mrzim te! Da si napravo bilo što, bilo što drugo, oprostila bih ti, kunem se, ali», plakala sam kao kišna godina, «Said, sugar, take the time 'cause the lights are shining bright, you and I've got what it takes
to make it, We won't fake it, I'll never break it, 'cause I can't take it! I da ti kažem istinu, I don't fake it, and I can't take it!!! Ne tu pjesmu, bilo što, ali NE…» bila sam potpuno slomljena. Ni sma ne znam što, kako, žašto...
Prišao mi je: «Žao mi je…Volim te!»
«Nije ti jasno da to očito nije bilo dovoljno!? Ko mi može garantirati da će biti sad!?» upitala sam uplakano, okrenula se i potrčala prema svojoj spavaonici.
«All we need is just a little patiance!!» viknuo je za mnom.

Post je posvećen Dori, mojoj stvarnoj prijateljici...Ljube (zvučim si ko neka Dalmatinka!), uživaj! Žgabic to all of you!

ponedjeljak, 21.05.2007.

Ispiti

Probudila sam se s boli u želudcu. No nije me to mnogo čudilo pošto je to bio prvi dan ispita. Ustala sam i bacila pogled na ostale krevete. Dora je spavala s jastukom preko glave tako da joj se vidjela samo kosa. Tiho sam se nasmijala i došla do nje.
"Ej...probudi se." potapšala sam je po ramenu i sjela do nje.
"Mm..a...e..." čulo se mumljanje.
"Ak ti želiš kasnit Snapeu na ispit, sam izvoli." rekla sam i ustala s njenog kreveta.
"Kaj?" maknula je jastuk i munjevito ustala.
"Da, da...ne kasniš još, al da si onak nastavila kasnila bi. Aj sad spremi se pa idemo na doručak." nasmijala sam se učinku svojih riječi.
"Dobro mama." odgovorila je.
"Ha-ha."
Kad smo se nas dvije konačno uspjele spremit (Dora je obukla martu na krivu nogu, nemam pojma kak joj je to uspjelo), zaputile smo se u dvoranu. Nakon što sam doručkovala, u društvu Dore, Lane i Stacyja krenula sam prema tamnicama.
"I, kako ti idu Napitci?" upitala je Dora Stacyja.
"Dobro valjda...prosječno." odgovorio je tiho.
"Nemoj lagat," nasmijala se Lana, "Johnny je rekao da si pravi genije kaj se toga tiče."
"Lažna skromnost." potapšala sam ga po ramenu. On se samo osmijehnuo.
"Možda jesam među boljima, al nisam sad nikaj posebno..." rekao je.
"Kako za koga." prišapnula sam Lani na uho.
"Please, suzdrži se, još će te čut pa će bit sranja..."odgovorila je tiho.
"Lol." nastavila sam po svom.
Stali smo pred ulazom i čekali da dođe Snape. Slytherinke su bijesno motrile Lanu, Doru i mene jer su skužile da smo dobre sa Stacyjem, a mi smo se za to vrijeme slatko smijale. Da su ga zaslužile bio bi u njihovom domu, pomislila sam. Snape je konačno došao i pustio nas u učionicu. Po običaju sjela sam u zadnju klupu skroz desno, lijevo od mene je bila Dora, a do nje Lana. Stacy se smjestio u praznu klupu ispred mene.
"Tišina." rekao je Snape kao i uvijek što uopće nije bilo potrebno jer su svi ionako šutjeli.
"Danas pišete ispit koji će se sastojati od dva djela." pogledao je prema Deanu koji se igrao nečim ispod stola. "To vam danas neće trebati, gospodine Thomas." nastavio je. "Dakle, prvi pismeni dio za koji ćete imati 20 minuta, sastoji se od 18 pitanja. Vjerujem da svima koji su proučili teoriju neće trebati više vremena. Drugi, praktični dio bit će pripravljanje napitka koji ću vam zadati u nastavku sata. Stoga, izvadite pregament, a zadatci", pokazao je štapićem prema ploči, "su tu. Možete početi."
Napisala sam test u kojem sam za sve odgovore osim jednog bila potpuno sigurna da su točni. Nakon toga slijedilo je pripravljanje napitka, što zapravo nije bilo jako teško, ali nije mi ispao savršeno. Nadala sam se da ću dobiti I ili barem P.
"When the truth walks away everybody stays 'couse the truth abut the world is that crime does pay so if you walk away who is gonna stay 'couse I would like to thing the world as a better place..." čula sam Stacyja kako pjevuši dok smo išli prema Povijesti magije.
"Slušaš Offspring?" upitala sam.
"Više baš i ne, prije...Zašto?"
"Pitam... Osobno su mi bolji raniji albumi." iznjela sam svoje mišljenje.
"Istina." nasmiješio se.
Ispit iz Povijesti magije je prošao kako je prošao, normalno samo s pismenim dijelom, i mislim da nisam bila loša. Očekivala sam I ili P. Nekako nikad nisam voljela predmete koje moraš štrebati napamet, a ovo je sigurno bio jedan od njih.
Idući sat sam imala Travarstvo. To je prošlo stvarno super, pismeni i praktični dio, uspješno sam presadila sve biljke koje sam trebala, tako da sam dan završila sretna i vesela. Poslije ručka došla sam u društvenu. Tamo se svi bili veseli i nešto se pripremalo.
"Ej, kaj se događa?" upitala sam Ginny Weasley koja je vješala one tube za izbacivanje konfeta po kutovima.
"Party dobrodošlice za Johnnyja i Stacyja. Svirat će Pinhead (Čupavin bend) i neki dečki iz Ravenclawa koji su tek osnovali bend, ne znam kak se zovu stvarno..." odgovorila je i nastavila s poslom.
"Ok, thanks." rekla sam i zaputila se u spavaonicu. Tamo su sjedile Haley i Lana i nešto žustro raspravljale.
"Hej..." rekla sam i bacila torbu na pod.
"Ej, si čula za tulum?" pitala me Lana.
"Da... kaj vi oko toga neš smišljate ili?"
"Zapravo, raspravljale smo oko onog ravenclawskog benda i zaključile da Nathan tamo vjerojatno svira." namrštila se Hales.
"Pa, valjda ću ga pretpiti jednu večer..." nasmijala sam se.
"Da. Al nemreš ić bez pratioca jer će on mislit da tuguješ." rekla je Lana.
"Pa, kaj, ići ću s...hmm...jednu sekundu." otrčala sam u društvenu.
"Alan! Alan!" zaderala sam se.
"Ovdje!" mahnula mi je ruka iz jednog naslonjača.
"Oš me vodit na tulum? Please? Please? Ne mogu ić sama...ak već imaš nekog ok..."
"Ne baš sam te mislio pozvat, s obzirom da ON svira trebat će ti moralna"
"Hvala, hvala!" rekla sam, zagrilila ga i otrčala natrag gore.
"Idem s Alanom." ponosno sam objavila.
"Super!" viknula je Hales i ustala.
"A sada, što ćemo mi nositi?" upitala je i štapićem otvorila sve ormare.

ponedjeljak, 14.05.2007.

Novi učenici

«Norah…» započela je Dora. «Norah i Nathan su prekinuli.» rekla je s uzdahom. Haley me zbunjeno pogledala. Na Laninom licu se vidjela začuđenost. No ni jedna nije ništa rekla. Ja sam ustala, umila se i ponovo stavila šminku. Nisam mogla biti tužna, nisam htjela do one zbog mene budu loše volje. Da moraju kroz sve to prolaziti sa mnom.
«Norah, meni je žao…» reče Lana i zagrli me. Nakon nje Haley učini isto.
«Cure, što je bilo bilo je», blago sam se osmjehnula, «Dora će vam već ispričati, jer ja baš nemam volje za to.»
«It's ok.» nasmiješila se Haley.
«Anyway, ima jedna dobra vijest.» reče Lana i onaj početni osmijeh joj se vrati na lice. «Dobile smo dva nova učenika, i oboje su jaaaakooooo…»
«Što?» prekine je Dora začuđeno.
«Jako zgodni.» dovrši Lana.
«Ma ne to», nastavi Dora, «sad su došli? Još 3 tjedna do kraja godine! U ponedjeljak pišemo završne!»
Haley se poveseli: «To ćeš morati pitati njih! Sad je razvrstavanje. Ja idem-onaj crni je baš zgodan, a na mojoj je godini… samo da ne bude Slytherin!»
«Idemo sve?» upitam.
«Može!» kaže Lana.
Kad smo se spustile u društvenu Alan mi je prišao.
«Imaš minutu?» upitao je.
«Idite vi, cure! Ja ću već doći!» viknem i sjednem pored njega.
«Reci?» upitam ga. On me pogleda ispod oka.
«Kaj je bilo ono s Nathanom?» govorio je polagano i tiho, kao da je uvjeren da tako manje boli. Ja se samo kiselo osmjehnem.
«Pa, vidio si i sam, nije baš da je bilo suptilno…prekinuli smo.» nastavim s uzdahom.
«Zbog one gluposti?» smireno će on.
«Zbog one gluposti. I zbog drugih stvari. Više me ne voli.» rekla sam kao da je to najjednostavnija stvar na svijetu.
«Nije to rekao.» upitno me pogleda.
«It doesan't matter anymore…»
«It does matters.» tupi on po svom.
«We will see, it's up to him to decide, nisam samo ja kriva, znaš…» kažem polako i ustanem.
«Norah!» poviče.
«Da?» okrenem se.
«Na tvojoj sam strani», reče on, «samo ga nemoj shvaćati tako doslovno.»
«Ako si na mojoj strani, onda moraš biti uz mene.» značajno ga pogledam.
«Pa mogu mu barem reći da…» nastavi on.
«Ne smiješ mu ništa reći.» oštro ga pogledam.
«Ali»
«Nema ali.» okrenem se i krenem prema Velikoj Dvorani. Kad sam došla tamo jedva sam se nekako progurala do cura. Sjela sam između Lane i Dore koje su mi čuvale mjesto. Bila sam poprilično uvjerena da dvorana nije bila ovako puna još od prvog dana škole.
«Što je htio?» upitala me Lana.
«Brine se za mene….» rekla sam i upitno pogledala prema učiteljskom stolu.
«A gdje nam je omiljeni Snape?» upitala sam.
«Navodno na nekom tajnom zadatku za Red, ali psst…» šapnula mi je Dora.
«Ah, da, on je dobar…zaboravih…» uzdahnem. Ona se osmjehne.
«A kaj se ceriš?» pitam ja i izbeljim joj se.
«Vidim da nam se vraća stara Norica…»
«Nora-Fora!» uzviknem i nas dvije prasnemo u smijeh. Na to se iza nas stvori Lucas.
«Prefekti! Mislim da imamo slučaj dvoje opijenih maloljetnica!» uzvikne prema Ronu i Hermioni.
«Daj začepi!» viknemo Dora i ja i počnemo ga udarati.
«Aaaa…neee… čudovišta napadaju!»
«Čudovište ti je cura!» dobaci mu Dora i mi nastavimo buljiti u vrata očekujući nove učenike. I tu su bili. Jedan za drugim ušli su u Veliku dvoranu. Prvo plavi, a za njim crni dečko. Bili su otprilike iste visine. Prvi možda malo viši. Njegova pojava je bila nekako čudna. Bio je tajanstven, neshvaćen, a opet, na licu mu nije bilo tuge. Imao je srednje dugu plavu kosu i velike plave oči. Bio je odjeven mračno. Na nogama je imao marte i crne kožne hlače. Nekakav kožnjak s uzdignutom kragnom lepršao je oko njega, dugačak skoro do poda.
«A ja sam mislila da je zima prošla…» šapnula sam Lani koja se samo blago osmjehnula.
Sad sam bolje promotrila drugog dečka. Imao je, po mojoj procjeni 15 godina. Bio je mrvicu niži od plavog (ili je to možda bilo zbog marta?) i izgledao je puno…običnije. Imao je kratku crnu kosu i plave oči. Bio je jako lijepo građen, kao neki sportaš i imao je široka ramena. Nakon kratkog govora koji je Dumbledore posvetio dečkima u znak dobrodošlice, prvi dečko, koji se zvao Stacy Peralta, dospio je u Gryffindor. Svi smo ustali i bučno zapljeskali, no on se samo sramežljivo smiješio. Sjeo je na rub stola, prilično daleko od nas. Sada je na redu bio Johnny, prezime mu nisam uspjela čuti, koji je na Haleyno opće veselje također postao pripadnik Gryffindora. On je sjeo do prvog dečka i zajedno su večerali. Cijele večeri nitko nije skidao oči s novopridošlica. Kad smo došli u društvenu, oni su već bili tamo, i na moje veliko iznnađenje razgovarali su s Alanom. Lana, Haley, Dora i ja smo im prišle i pozdravile.
«Bi li bio tako drag da nas upoznaš?» upitala sam Alana.
«Cure, ovo su Stacy i Johnny.» rekao je. «Dečki, ovo su Norah», na što sam ja klimnula glavom, «Dora», ona se rukovala sa svakim od njih, «Haley», sa svojim malim naklonom, «i Lana» onaj njen osmjeh od uha do uha.
«Drago mi je. Ali bojim se da Stacy i ja idemo spavati jer smo večeras proletjeli nekoliko vremenskih zona. Nadam se da ćemo se sutra malo više družiti» rekao je i poželio nam laku noć.
«Laku noć.» Stacy se blago osmjehnuo i krenuo za svojim prijateljem.
«E ja više nemam zašto ostati! Sutra počinju ČAS-ovi. Laku noć!» rekla je Haley i pošla u spavaonicu. Tako se društvo pomalo razišlo dok napokon Lana, Dora i ja nismo legle.
«Stacy, pomalo je čudan, zar ne?» upitala je Lana kad smo već legle.
«Možda, ali tebi se sviđa i takav.» mudro je zaključila Dora. Ja sam se samo nasmijala zajedno s njom,
«Joj daj začepite!» prošaptala je Lana razdragano. Nakon još nekoliko minuta šuškanja zaspala sam.

ovaj post je posvćen Lani...ljube volim te, i nikad, nikad te neću zaboraviti...

p.s. Žao mi je kaj nisam dugo pisala. Ne znam zakaj, al imam ideju koju nikako ne mogu staviti na papir i totalno sam zablokirala, žao mi je. Ne prestajem pisat nego možda dulje vrijeme opet neće biti posta...
Za sve koji su čitali Marca poručujem da je nedavno napisao novi post pa me zamolio da vam to kažem, kao i činjenicu da će i dalje pisati. Sve vas puno voli i pozdravlja, i nada se da ste zadovoljni s postom, vaša

Norah

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.