četvrtak, 26.07.2007.

This is so not gonna happen...

Sjedila sam u autu Caleba Duska i promatrala Doru koja je prekriženih ruku buljila u neku točku ravno ispred sebe, koju ja nisam mogla vidjeti. Zapravo nisam vidjela ni njene oči koje su se skrile iza tamnih Rebanica, ali sam bila poprilično sigurna da radi upravo ono što sam pretpostavila. Duri se. Pogled sam sa suvozačkog mjesta premjestila na vozačko i primijetila da se Dusk poprilično napadno smiješi. Uzdahnula sam i naslonila se natrag na stražnje sjedalo.
"Jel ovdje itko normalan osim mene?" upitala sam više sebe njego njih.
"Nemoj se zavaravat" rekao je Dusk sada ozbiljne face, bez onog samozadovoljnog osmijeha od maloprije.
"Jel mogu ja birat muziku?" Dora je skinula naočale i gadljivo pogledala prema CD-playeru. Svirala je nekakva anonimna death metal grupa koja je bila naprosto očajna.
"Ne, ne možeš" Dusk je mirno odvratio i skrenuo prema Londonu. Nathan je živio u sjeverozapadnoj četvrti poznatoj pod imenom Harrow.
"Postoji li mogućnost da obrazložiš svoju odluku?" dobacila je Dora sarkastično.
"Moram preslušati ovaj demo jer mi je dedline za članak u Blackoutu prekosutra" odgovorio je.
"TI pišeš za Blackout? Onaj Blackout?" pogledala sam ga uzbuđeno.
"Koliko časopisa pod imenom "Blackout" uopće postoji?"
Nakon pola sata Dusk je zaustavio auto pred Nathanovom kućom. Ja sam otišla pozvoniti dok je Dusk istovarao bubnjeve. Čula sam Doru kako viče "Pazi malo!" kada mi je Nathan otvorio vrata.
"Hej ljubavi. Vidim da si me poslušala" rekao je i odmjerio me od glave do pete. Poljubio me.
"Mislim da Dusk treba pomoć" pokazala sam rukom prema autu.
"Samo uđi. Prva vrata lijevo" još me jednom poljubio i krenuo prema autu. Ja sam ušla i prema njegovim uputama skrenula u garažu. Tamo su me dočekala tri dečka.
"Hello lady" ispred mene je stao dečko plave kose i simpatičnog lica. Potegnuo mi je ruku i poljubio je. Ja sam se nasmijala i lagano naklonila. Pokazao je rukom pema drugoj dvojici: "Ono na kauču je Rocky, vidiš imamo i svog Rockyja, sad reci da nismo kul, a ovo s gitarom, to je Ziggie. Kad su već tolko nepristojni da se neće sami predstavit moram ja..." nasmiješio se. Ziggie je upravo svirao Slashov solo na "Sweet Child O' Mine". Ja sam ga zapanjeno gledala. Mislim, nije to bio neki Slashov najteži solo, ali on je zvučao identično.
"Hoćeš da te naučim?" pitao me.
"Aha" rekla sam i brzinom munje zgrabila drugu gitaru, koja je pripadala Nathanu. I dok smo Ziggie i ja svirali, ostali su unosili bubnjeve.
"Evo, jesi skužila?" Ziggie je rekao nakon 10-ak minuta vježbanja.
"Jesam, e stvarno thanks, nikako nisam mogla skužit onaj dio..." odvratila sam sa smiješkom. Nathan je konačno unio činelu, a Dora i Dusk su se posvetili sastavljanju bubnjeva.
"A kaj je njemu?" upitala sam Iana dok Rocky nije gledao u našem smjeru.
"Ma...cura ga dampirala...Al nije bila baš previše nježna, mislim prevarila ga" šapnuo mi je da niko ne čuje. Nathan je došao i pomaknuo Iana od mene.
"Neću da mi se tu oko cure motaš" nasmijao se.
"Pa nisam ja tvoje vlasništvo" rekla sam i namignula Ianu.
"Ha-ha, vidiš Nathan, s tobom je skoro cijelu godinu, a svejedno joj se ja više sviđam" Ian je dobacio i izgubio se u Rockyjevom smjeru.
"Dođi" Nathan me uhvatio za ruku i odveo prema nekim malim vratima. Ušli smo u poprilično skučen, ali čist wc.
"Pa kaj ćemo tu?" zbunjeno sam ga pogledala. On je samo skinuo majicu, dobacio mi osmijeh i okrenuo se.
"JESI TI NORMALAN?!?!" zaderala sam se.
"Hej, pa smiri se, nije to tako big deal..." zagrlio me.
"Nije big deal, preko cijelih leđa imaš tetovažu ogromnog zmaja! Ja bih rekla da je to hebridski crni, al nisam sigurna..." brundala sam dok me on snažno grlio.
"Je" nasmiješio se i poljubio me. Nakon nekoliko trenutaka smo izašli.
"Pa šta te silovao unutra? Sam ti reci stričeku Ianu, sredit ćemo mi njega..." Ian se cerio. Nasmijala sam se: "Zapravo i ne...ima tetovažu."
"Daj nam pokaži!" viknula je Dora koja je sjedila za bubnjevima.
"Da, Nath, pokaži nam" dodao je Ziggie.
Nathan je ponovio scenu od maloprije.
"Kako je kuuuul!!" viknuo je Ziggie. Rocky je još uvijek zbunjeno buljio u tetovažu kao da nije shvatio što se zapravo događa, dok su ostali nastavili pripremati se za svirku. Dora je stajala kao u nekom transu.
"The Paradox Theory" rekla je glasno.
"Šta?" upitao je Nathanan zbunjeno.
"Tako ćemo se zvati...bend...The Paradox Theory!"
Za trenutak se na svačijem licu pojavio osmijeh, pri čemu je Ziggie ostao nepromijenjen jer se on uvijek cerio. Dusk je prišao Dori i rekao:"I like it..." te je, poprilično indiskretno, poljubio.

Evo jedna lijepa sličica gdje vaša Norah svira=)...pusa svima!

nedjelja, 22.07.2007.

Sometimes I wish I was never born...

Hello ljudovi. Došao je i taj trenutak kad se vraćam s mora. U prijevodu: ponovno ćete morati trpiti moje dosadne postove kojima nedostaje stila i inspiracije-što znači da se ništa nije promijenilo. Planiram malo sredit boxeve, jer recimo još uvijek nemam Alexis, Sim i još neke (ne da mi se sad nabrajat), a imam hrpu likova koji više ne postoje, pa je postalo dozlaboga dosadno pisati o njima. Hope you'll enjoy this shit...
Norah

Apartirali smo se pred kućna vrata Mistovih. Pogledala sam oko sebe razočarano primjetivši da žive u kući u nizu. Nije da sam imala nešto protiv toga, jednostavno je bilo teško zamisliti Doru u takvim uvjetima. Savršeno pokošen travnjak, kanta za smeće točno metar odmaknuta od pločnika, njegovano cvijeće-da pojednostavnim, sve na svome mjestu.
"Dame imaju prednost" rekao je Alexis otvorivši nam vrata uz blagi naklon. Max je ušao i zavalio se na kauč, a ja sam krenula za Dorom u kuhinju. Njena mama, Rita, je sjedila za stolom zadubljena u nekakvu knjigu.
"Hello" Dora je mahnula.
"Heeej" njena mama se široko osmjehnula i izgrilila nas. "Hoćete nešto jesti?" upitala je.
"Ja hoću!" Alexis se javio iz dnevnog boravka. Dora i ja smo se složile.
"Okej, ja ću spremiti palačinke, a vi se dotad smjestite" rekla je i pokretom štapića otjerala naše kovčege prema sobi. Ja sam slijedila Doru uz stepenice prema njenoj sobi. Vrata su bila ukrašena natpisima STOP, KuCaJ!!!, NE dopušten ulaz i crtežima koji su vjerno prikazivali što će vam se dogoditi ako uđete bez Dorina dopuštenja.
"Here we go..." Dora se vragolasto nasmiješila i otvorila vrata. Ušla sam i ogledala se oko sebe. Zid na kojemu su vrata i njemu suprotan, na kojemu je prozor, bili su bijeli, a ostala dva crna. Pod je prekrivao nekakav tepih za koji bih osobno rekla da nema određenu boju, iako je Dora kasnije tvrdila da je siv (ili je to barem nekada bio). Desno od vrata nalazia se velika polica s nekoliko knjiga, jednim malim gramofonom i milijunima ploča, kaseta i CD-a. Njena privatna zbirka. Do police bio je radni stol prekriven papirima, najviše lyricsima i notama. Imala je i kompjuter koji se činio dosta nov. Nasuprot stolu bio je krevet, a u njegovu podnožju bubnjevi. Iza bubnjeva bila su mala otrcana crna vrata s kojih se boja ljuštila.
"Di to vodi?" uprla sam prstom u vrata.
"Otkrij sama." nasmijala se i izvalila na krevet. Preskočila sam jednu pepeljaru u obliku lubanje, zaobišla bubnjeve i ušla u prostoriju. Bila je mala i skučena, ali jasno sam vidjela police na kojima se nalazila odjeća. Zapravo, za taj neobični ormar moglo bi se gotovo reći da je umanjeni second hand shop.
"I am so going to try this stuff on!" viknula sam i sjela u pored kreveta. "Jel se smije tu pušit?" upitala sam.
"Aha" Dora je klimnula. "K'o da će neko skužit."
Otvorila sam torbu i zgrabila kutiju, izvadila jednu i zapalila. "Olakšanje" zaklopila sam oči i pušila. Nakon nekoliko trenutaka u sobu se apartirao Alexis.
"Cure!" primio se za glavu. Mi smo ga blijedo gledale. "Oćeš jednu?" pitala je Dora i bacila mu kutiju. On je uhvatio i zapalio.
"Idemo na doručak" naredio nam je i ugasio cigaretu. Nas dvije smo poslušno krenule za njim. Nakon odličnog doručka, Dora i ja smo odlučile nešto svirati. Baš smo se ufurale kad nas je prekinulo kucanje šumske sove na prozoru. Dora je odbacila štapiće i požurila da otvori prozor.
"Adresirano je na nas dvije, a po mojoj procjeni ova švrakopis je Nathanov" izjavila je.
"Pa šta čekaš, čitaj" rekla sam i nervozno je pogledala.
Poštovane dame!
Pozvane ste biti prisutne na osnivanju benda ne-znamo-još-kako-se-zove, današnjega dana, 23. lipnja u 17h. Adresa na kojoj se trebate pojaviti navedena je na omotnici.
Nadalje, gospođicu Lily Doriu Mist molimo neka nam se pridruži sa svojim bubnjevima. Ako bude imala problema s transportom neka se javi na ovaj broj: 1313-666 (da, to je stvarno broj, nije zajebancija). Ako se dame putem sjete imena za bend bili bismo im neizmjerno zahvalni.
Gospođica Norah Alicia Roschelle se moli da obuče nešto sexi. Dora me pogledala napravivši izraz gađenja na licu.
Dora ne zgražaj se, recimo da imam iznenađenje za nju (i ne, to nisu novi kondomi s okusom višnje).
S nadom da ćemo se vidjeti,
Nathan Septimus Stevenson (da, znam da imam užasno drugo ime)
Dora je ustala i pogledala na sat.
"Već je tri i pol, Alexis nas ne može vozit jer je Max uzeo svoj auto, a to je jedini koji imamo. Jedino kaj nam preostaje je nazvati ovaj", tu je malo zastala, "sablastan broj." S pismom u ruci otišla je u hodnik, uzela slušalicu i vratila se. Utipkala je broj i stisnula yes, a glas koji je čula malo kasnije nije joj se ni najmanje svidio.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.