Od svih naših otoka od kopna je najudaljenija Palagruža, mala skupina otoka od kojih su najveći Velika i Mala Palagruža. Do prvoga naseljenog otoka Lastova ima čak 59 kilometara, a do Italije 52 kilometra.



Otok je geološki zanimljiv, od vrlo trošne breče i pješčenjaka pa je mjestimice i opasan za prolazak ili penjanje. Na žalost, odronu stijena žrtve su postali su hvarski ribari početkom 20. stoljeća.

Burom i jugom šibani, tučeni valovima, suncem prženi i sa samo 300 milimetara oborina (najmanje u Hrvatskoj), ovdje vladaju zaista ekstremni uvjeti Mediterana, pa rastu divlje masline i drvenaste mlječike. Već usred ljeta boje prirode su uglavnom jesenske, kao posljedica prilagodbe ove biljke suši, pa gubi list u proljeće, a ponovno lista ujesen.

Na otoku postoje tragovi prisutnosti čovjeka još od antike. Palagruža je danas službeno nenaseljena, ali trajno borave svjetioničari. Oni se brinu za sigurnost pomorskog prometa, ali su u svojevrsni čuvari otoka. Rijetki turisti, nautičari ili ribari dolaze na otok, ponajviše u ljetnom periodu. Valovi i vjetar otvorenog mora mogu danima izolirati posjetioca, koji se osjeća poput robinzona.

Oznake: Palagruža, otoci