Primaju:Bruno Kovačević, Glavni urednik HTV-a; Josip Popovac, predsjednik Uprave HRT-a

Vrlo smo neugodno iznenađeni najavama ukidanjem emisije Ekozona. To je jedina emisija u televizijskom medijskom prostoru u cijeloj Hrvatskoj iz tematike zaštite okoliša te HRT kao javna televizija mora „pokrivati“ i ove teme. Na žalost, dok u Hrvatskoj prevladava mišljenje da je zaštita okoliša pitanje par šišmiša i ptica, u Europije ona osnova održivog i zdravog gospodarstva. Zaštita okoliša jedna je od najvažnijih postavki razvoja razvijenih zemalja, a na njoj se temelji nekoliko direktiva EU. Zaštitom okoliša bavi se cijeli niz stručnjaka i institucija, no u Hrvatskoj se još uvijek gleda kao smetnja gospodarskom razvoju. Ekozona je davala cijeli niz pozitivnih primjera i bila neprocjenjivo oruđe u napretku Hrvatske u ovom segmentu razvoja.

Možda još i važnije, emisija propagira energetsku neovisnost i obnovljive izvore energije, a kao što je poznato, Hrvatska kao buduća članica EU mora do 2020. godine imati 20% energije iz obnovljivih izvora. Ukidanjem emisije direktno se smanjuje svijest građana o energetskoj učinkovitosti te Hrvatskoj kao naprednoj zemlji u skladu s europskim standardima.

Konačno, kao javna televizija, HRT je dužan po zakonu na dostojan način informirati javnost o zaštiti okoliša i promicati njihovo pravo na zdrav okoliš:

ZAKON O HRVATSKOJ RADIOTELEVIZIJI
PROGRAMSKA NAČELA I OBVEZE

2) U ostvarivanju programskih načela, HRT će osobito:

- informirati javnost o političkim, gospodarskim, socijalnim, zdravstvenim, kulturnim, obrazovnim, znanstvenim, religijskim,
ekološkim, športskim i drugim događajima i pojavama u zemlji i inozemstvu, te osigurati otvorenu i slobodnu raspravu o svim
pitanjima od javnog interesa,
- informirati i obrazovati građane o zaštiti okoliša i promicati njihovo pravo na zdrav okoliš,

I dok se ukidanje jedne od pet vanjskopolitičkih još prihvatljivo, ukidanje jedne jedine ove tematike u Hrvatskoj jednostavno nema opravdanja.

Tražimo stoga ne samo vraćanje emisije nego postavljanje u mnogo bolji termin. Po našim podacima, gledanost emisije je bila mnogo veća kad se emitirala u terminu u 17h subotom (oko 7 posto, pa čak i 9 posto).

Očuvan okoliš je strateški resurs Hrvatske i valja ju očuvati!

Predsjednik udruge, Goran Šafarek, dipl.ing.

Jedan od glavnih izgovora za komercijalnim iskapanjem šljunka iz korita rijeke Drave u Hrvatskoj bilo je iskapanje šljunka iz korita rijeka u susjednim zemljama: u Srbiji, Mađarskoj i Bosni i Hercegovini. Međutim, po izvorima iz Svjetskog fonda za zaštitu prirode iz Mađarske, nedavno je zatvoreno zadnje mađarsko iskapalište šljunka na rijeci Dravi. Mađarski državni inspektor je utvrdio da je iskorištavanje šljunka kod Barcsa nelegalno i da se mora zaustaviti. To se i desilo. Također, po izvorima iz Svjetskog fonda za zaštitu prirode iz Srbije, čak 90% iskapanja šljunka na rijeci Drini je nelegalno, odnosno omogućeno je neriješenim graničnim pitanjem. Dok je uopće uspoređivanje s istočnim zemljama loše, sada i ovi podaci govore da nema izgovora za iskapanje šljunka iz korita Drave s hrvatske strane.

Štete koje nastaju iskapanjem šljunka iz korita rijeke su ogromne: dolazi do značajnog ukapanja korita rijeke. Npr. Drava kod Terezinog polja se u posljednjih dvadesetak godina ukopala dva metara, a u zadnjih 100 godina čak četiri metra uslijed kopanja šljunka i regulacija! Ukopavanjem rijeke u vlastito korito dolazi do opadanja razine podzemnih voda s velikim negativnim utjecajem na poljoprivredu i šumarstvo. U selima duž rijeke Drave ugroženi su bunari. Također, isušuju se mrtvice koje su prirodna mrjestilišta riba, ali i turistički resurs poput Križnice. Križnica zbog ukopavanja Drave propada, a sanacija bi koštala preko 50 milijuna kuna! Vađenjem šljunka i pijeska iz vodotoka devastira se rijeka i okoliš oko nje koji u prirodnom stanju pruža prirodnu obranu od poplava, samopročišćavanje voda. Drava je i nevjerojatna prirodna baština, u sklopu nedavno proglašenog Regionalnog parka te ubrzo i rezervata biosfere UNESCO-a. Potencijal za turizam na očuvanoj rijeci je izuzetno velik, što dokazuje upravo Križnica.

U Podravini postoji veliki broj legalnih šljunčara smještenih van korita rijeke koje sasvim normalno funkcioniraju i opskrbljuju tržište šljunkom. Sve su one na legalan način dobile koncesiju i nesmetano i po zakonu iskorištavaju šljunak, te doprinose ukupnom razvoju regionalnog gospodarstva.

Zato pozivamo novu Vladu da poništi izmjene Zakona o vodama koje je omogućilo ponovno iskapanje šljunka, ali i da istraži kako je uopće došlo do njih bez demokratske procedure i doslovno na zadnji dan rada prošlog saziva Sabora. Iznimno je sumnjivo što je prošla Vlada RH na proljeće ove godine oštro usprotivila kada je prijedlog za ukidanjem zabrane šljunčarenja predložen od oporbenog zastupnika u Hrvatskom Saboru da bi stubokom promijenila stav tri dana prije zadnje sjednice Sabora.

Voda je strateški resurs Hrvatske i valja ju očuvati!

Predsjednik udruge, Goran Šafarek, dipl.ing.

S zakašnjenjem donosimo stav koalicije Kukuriku o izmjeni Zakona o vodama:

PITANJE:Na zadnjoj sjednici sabora su prihvaćene izmjene i dopune Zakona o vodama koje dopuštaju jednoj osobi (državnom vodopravnom inspektoru) da isključivo svojom voljom daje dozvole tvrtkama za vađenje šljunka iz riječnih korita. Način na koji su te izmjene donesene (u nekoliko minuta, bez ikakve rasprave) dopušta sumnju u dobronamjernost istih, a poznavajući rad dosadašnje Vlade i vodstva Sabora, ne bih se čudila da već postoji barem nekoliko građevinskih tvrtki koje su, da se pristojno izrazim, lobirale za te izmjene. Po mom mišljenju, te izmjene su u prvom redu potencijalna ekološka prijetnja flori i fauni u našim rijekama. Koji je vaš stav o tome, hoćete li ih poništiti ako preuzmete vlast? Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog izrazito nedemokratskog načina na koji su donesene.


ODGOVOR KOALICIJE KUKURIKU:
Način na koji su usvojene izmjene i dopune Zakona o vodama suprotan je Poslovniku Hrvatskoga sabora jer je Zakon plenarno raspravljen odmah nakon uvrštenja u dnevni red, bez da je raspravljen na matičnom odboru. Osim toga, Zakon o vodama je zakon koji ima veliki utjecaj na zaštitu okoliša te je slijedom toga morao poštivati odredbu o javnoj raspravi koja proizlazi iz Zakona o zaštiti okoliša te Aarhuske konvencije koju je Hrvatski sabor ratificirao 2007. godine. Zbog svega toga je moguće podnijeti zahtjev za utvrđivanje ustavnosti ovoga zakona. Zbog nezakonite procedure donošenja ovog Zakona, kao i zbog njegove moguće velike štetnosti po okoliš Kukuriku koalicija ovaj će zakon staviti izvan snage.

http://www.kukuriku.org/plan21/pitanja-i-odgovori/stetan-zakon-o-vodama/

PRIOPĆENJE ZA MEDIJE 15. prosinca 2011.


KOPRIVNICA - Sve zemlje kojima se energetska strategija zasniva na hidroenergiji sada, zbog dugotrajne suše, moraju uvoziti vrlo skupu struju. Klimatski modeli predviđaju sve manje kiše i snijega, i to bujično raspoređeno, što je neprikladno za proizvodnju električne energije. Stoga još jednom pozivamo Vladu RH da odustane od gradnji štetnih, skupih i nepouzdanih velikih hidroelektrana na rijekama Ombli, Lici, Savi i Dravi!

Izgradnja HE je u konačnici, prema svjetskim statistikama, skuplja za 56% od planirane cijene, dok proizvodnja struje nikada nije kao što je instalirana. HEP je uložio mnogo napora da HE prikaže pozitivnima. Spominjano je povećanje zaposlenosti, no podsjećamo, današnje su HE u potpunosti automatizirane što najbolje dokazuje HE Lešće u kojoj nema zaposlenih. Pri gradnji HE Lešće, jedan od najjačih argumenata bio je razvoj turizma, no iz Instituta za turizam su tada izjavili da HE nisu turistički potencijal nigdje u svijetu pa tako ni u Hrvatskoj. Upravo suprotno, na Dobri je prije izgradnje brane bio razvijen rafting turizam kojeg sada više nema. Ta je propaganda išla tako daleko da je utjecaj na okoliš prikazivan pozitivnim, iako HE potpuno brišu prirodnu rijeku.

Sustav rijeka potpuno se mijenja hidroelektranama. Štete se ispoljavaju kroz drastične promjene u razini podzemnih voda, što ima velik utjecaj na sušenje šuma i nastanak višemilijunskih šteta. Sušenje šuma hrasta lužnjaka u velikoj šumi Repaš zbog promjena razine podzemnih voda uzrokovalo bi štete od stotina milijuna eura! Poremećene podzemne vode imaju utjecaj i na poljoprivredu. HE zaustavljaju protok sedimenta te uzrokuju pojačanu eroziju obala za što je nužna skupa sanacija. Osim šteta od erozije, novci građana odlaze na skupe radove Hrvatskih voda od ispravljanja posljedica izgradnje tih istih HE. HE sprečavaju male poplave, ali upravo one najblagotvornije koje donose plodno tlo, pročišćavaju vodu u rukavcima, mrtvicama i poplavnim šumama. HE međutim ne samo da ne sprečavaju velike poplave, nego ih pojačavaju. Dokaz za to su poplave u Pakistanu koje su, između ostaloga, uzrokovane i velikim branama. Klima postaje sve ekstremnija i nepredvidljiva te će prijetnja od velikih poplava biti sve veća. Izgradnja HE u Hercegovini smanjila bi dotok rijeke u plodnu dolinu Neretve te bi more jače ulazilo u Neretvu. Time bi se zasolilo mukom stvarano plodno tlo.

Energetska učinkovitost i istinski obnovljivi izvori energije (vjetra, sunca, geotermalna, bioplin…) dugoročno nemaju alternativu ako Hrvatska želi postati napredna zemlja, sačuvati okoliš, razvijati visoke tehnologije, turizam i održivu, ekološku poljoprivredu. Dok zemlje u okruženju ulažu u nju, solarna energija se u Hrvatskoj doživljava kao skupa tehnologija,ne-ekološka te neisplativa za bilo kakva ulaganja. To je naivno gledanje, jer se gleda samo trenutno stanje, a ne dugoročno.

Zar ćemo čekati da cijela Europa razvije tehnologiju? Kad će svi će imati tehnologiju osim nas?

Ovo je vrijeme u kojem visoko razvijene zemlje poput Njemačke i dalje izvoze energiju premda se odrekla nuklearne energije i pritom joj raste bruto nacionalni dohodak, u toj zemlji proizvodi se više električne energije iz solarne energije nego iz velikih hidrocentrala ; vrijeme u kojem zemlje poput Danske imaju potpuni parlamentarni konsenzus oko prelaska na energetski sustav sa 100% obnovljivih izvora energije; vrijeme kada Kina bilježi stalan i ogroman gospodarski rast a sljedeće će godine udvostručiti proizvodnju struje iz solarne energije… Ako se s njima ne želimo uspoređivati jer su navodno nedostižno bogatiji od Hrvatske, možemo se uspoređivati s gradišćanskim okrugom Güssing koji pokriva 71 posto svoje energije iz obnovljivih izvora energije, a prije samo 15 godina bio je najsiromašniji dio Austrije.

Stoga podržavamo ciljeve Zaklade Energetski neovisna zemlja koju pokreću stručnjaci Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju (www.hsuse.hr), uredništvo HTV-ove emisije „Eko zona“ i volonteri, studenti Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Zaklada Energetski neovisna zemlja predstavlja inicijativu kojoj je glavna nit vodilja senzibilizirati javnost za ekološko i socijalno djelovanje kroz promociju i instalaciju obnovljivih izvora energije i provođenjem mjera energetske učinkovitosti.

Predsjednik udruge, Goran Šafarek, dipl.ing.

Udruga za istraživanje i popularizaciju znanosti "Baobab", Gradski muzej Virovitica i Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Virovitičko-podravske županije

POZIVAJU VAS
na otvorenje izložbe fotografija autora Gorana Šafareka

REGIONALNI PARK MURA DRAVA – SKLADAN SUŽIVOT ČOVJEKA I PRIRODE


U srijedu, 14. prosinca 2011. u 18 h
U Virovitici, Gradski muzej Virovitica, Trg bana Josipa Jelačića 23

Regionalni park Mura Drava je prvi takav park u Hrvatskoj, a proglašen je početkom godine. Nakon desetljeća borbe za zaštitu Mure i Drave, proglašenje regionalnim parkom je velika potvrda izuzetnog značaja ovih dvaju rijeka. Konačan dokaz vrijednosti bit će skoro proglašenje rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav (kategorije UNESCO-a) koja će Hrvatsku svrstati među najpoznatija prirodna područja na svijetu poput Denalia u Aljaski, poznatih safari parkova u Africi, Australiji, Aziji i Latinskoj Americi…

Projekt „REGIONALNI PARK MURA DRAVA – SKLADAN SUŽIVOT ČOVJEKA I PRIRODE“ provodi Udruga Baobab u suradnji s javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području pet županija uz rijeku Dravu. Projekt je sufinanciran od strane Ministarstva kulture.