Vodeni lobi u Hrvatskoj neprestano nastoji diskreditirati protivnike nepotrebnih, skupih i štetnih radova na rijekama širom Hrvatske (a čiju štetnost su potvrdili i brojni stručnjaci iz Europe s vrhunskih sveučilišta i instituta). Kad se god ukaže tamna strana nekog sumnjivog projekta, krenu iste priče o „zelenima“, „ekolozima“…

Konstanto je intenzivno ocrnjivanje znanstvenika i stručnjaka za zaštitu okoliša. Nastoji ih se prikazati kao „zelene“, računajući na negativnu sliku nasilnog Greenpeacea, besposličara i onih koji žive na teret državnog budžeta. Ne prikazuje se da su ti „zeleni“ zapravo znanstvenici koji surađuju s brojnim institucijama kako u Hrvatskoj tako i u Europi. Od UNDP-a, UNEP-a, WWF-a, EU-a, EK-a… do različitih fakulteta, ministarstava, agencija, zavoda i ostalih institucija u Hrvatskoj. Šuti se da su ti „zeleni“ diplomirani inženjeri, magistri i doktori znanosti s domaćih i stranih sveučilišta, da ih pozivaju širom Europe i svijeta na znanstvene i stručne konferencije.

Stručnjake i znanstvenike koji su dokazali svu štetnost zastarjelih regulacija na rijekama (a što su potvrdili brojni istinski europski stručnjaci), optužuje se da koče napredak Hrvatske. U stvari koče besmislene projekte, trošenje ogromne količine novaca na nepotrebne radove, koče projekte koji imaju štetne posljedice poput padanja razina podzemnih voda, sušenja šuma, gubitka turističkih resursa. Time su građanima u Hrvatskoj uštedjeli na milijune kuna od vodnih naknada koji bi inače završili u rukama nekoliko vlasnika firmi za izvođenje regulacijskih radova.

Stalno se gura lažna i lako oboriva teza kako stručnjaci za zaštitu okoliša rade za Austrijance koji sprečavaju izgradnju hidroelektrana u Hrvatskoj kako bi mogli prodavati struju is svojih vlastitih hidroelektrana. Također, u slučaju kopanja šljunka iz korita rijeka, nastoji se prikazati kako su „zeleni“ plaćenici velikih firmi za iskapanje mineralnog blaga van korita rijeka ili onih čak uvoznih. Time se posredno nastoji oštetiti te firme koja sasvim legalno posluju, sa svim dozvolama i studijama.

Prešućuje se da su ti znanstvenici i ostali „zeleni“ često nosioci razvitka turizma. Danas je ekološki turizam top kriterij za dodjelu predpristupnih fondova EU. Zlatna greda u Baranji već danas vodi turiste iz cijelog svijeta, a posebno ju je preporučio Lonely Planet i stavio na svjetsku turističku kartu. Zeleni Osijek koji upravlja Zlatnom gredom je oživio i obnovio jedan zamrli dio Hrvatske, svojim znanjem i radom donio 400 000 eura iz predpristupnih fondova EU. Tu je zatim cvatuća grana birdwatching turizma ili turizma promatranja ptica koji razvijaju i znanstvenici koje se optužuje da su gospodarski teret. Radi se o konkretnom proširenju turističke ponude u proljeće, zimi i na jesen, dakle van glavne sezone i to uključujući i kontinentalni dio Hrvatske. Kada se zna da samo u Velikoj Britaniji Kraljevsko društvo za promatranje ptica broji preko milijun članova, jasan je potencijal ovog vida turizma.

Članica Ekološkog društva Koprivnica, Helena Hećimović primila je nekoliko domaćih i međunardonih nagrada za volonterski rad u Savezu udruga Dravska liga i Gradu Koprivnici. Uz Nagradu Panda 2006 za doprinos očuvanju rijeke Drave koju joj je dodijelio Svjetski fond za zaštitu prirode WWF, doprinijela je osvajanju Nagrade Europskog tjedna kretanja od strane Grada Koprivnice 2007., kao i ovogodišnjoj nominaciji Grada Koprivnice među gradove s najboljom praksom u području održivosti gradskog prometa. Dodijeljena joj je Medalja Grada Koprivnice za zasluge na području održivog razvoja 2008. Godine.

Jedan od posljednjih pokušaja diskreditacije znanstvenika je teza kako zeleni „žive od državnog proračuna“, a putuju po egzotičnim destinacijama poput Madagaskara, Šri Lanke i ostalih, konkretno u slučaju Gorana Šafareka. Što se tiče tih „luksuznih putovanja“, ne navodi se da se radi o znanstvenim ekspedicijama, kako su boravili u najjeftinijim hotelskim sobama, džungli i savani. Ne spominju da se za tromjesečan boravak u džungli potroši manje novaca nego drugi za tjedni boravak u nekom od skijališta po Alpama. Za razliku od šefova Hrvatskih voda, ne radi se o luksuznim safarijima (kako piše po novinama) već o znanstvenom radu. I konačno, na Madagaskaru je istraživanje i sve ostale troškove financiralo njemačko Sveučilište u Braunschweigu (koje ga je i pozvalo), također i Nacionalna agencija za zaštićena područja Madagaskara. Goran Šafarek otišao je u Šri Lanku kao suradnik na projektu revitalizacije tropskih kišnih šuma koji je također pokrio sve troškove. Slično je bilo na Andamanima s organizacijom ANET, u Ekvadoru sa Sveučilištu Catolica, nacionalnom projektu istraživanja gmazova Južne Afrike… Pri tome je otkriveno desetak novih vrsta životinja što je veliki znanstveni pothvat. Konačno, dobio je ove godine nagradu Grada Koprivnice za sveukupni doprinos promicanju vrijednosti prirode u svrhu održivog razvoja.

S druge strane, neki od onih koji nastoje diskreditirati znanstvenike i stručnjake iz zaštite okoliša, su pod istragama za kriminal, a ostali su školski primjer zaostale prakse gospodarenja vodama pred cijelom Europom. Dok napredna Europa obnavlja rijeke na modernim spoznajama o vodama i rijekama, u Hrvatskoj se na primitivan i brutalan način reguliraju rijeke. Samo je jedan primjer dovoljan. Europska komisija je unajmila nezavisan tim europskih stručnjaka koji su analizirali „neodgodive i neophodne“ radove na donjem toku Drave. Rezultat analize stručnjaka svjetskog glasa bio je jasan: NE IZVRŠITI PROJEKT, SKUP JE, ŠTETAN ZA OKOLIŠ I GOSPODARSTVO, VAN JE DOBRE PRAKSE GOSPODARENJA VODAMA!

Jasan je motiv svih tih koji nastoje diskreditirati znanstvenike – da nastave svoje visoko profitabilne aktivnosti na štetnim regulacijama rijeka na štetu svih ostalih građana Hrvatske!