Upoznajte golle&bosse. Gollyh&bossyh je dvoje: jedni golly&bossy žive u Starom Kraju gdje kustose i oru na njivama kulture, a drugi golly&bossy su bauštelci u Dalekoj Australiji. Golly&bossy dijele sklonost prema muzejima, klasičnoj latinštini, klingonskom i odjevnim kombinacijama berača maslina. Golly&bossy komuniciraju zamršenim lingvističkim kodovima i majestičnim pluralom koji mnoge nervira. I nisu otvorili hostel u Splitu koji se kiti istim imenom.
Draghi Nashi,
Kad smo počeli radit na Baushteli bili smo oduševljeni jezikom koji tu vlada. Baushtelski je jezični hibrid Nashkega i Engleskega. Normalno kad smo u Australiji.
Baushtelski jezik nas je toliko oduševi da smo počeli zapisivat, jer ne bi sve zapamtili. Ovo je samo malo primjera. Javite kad budete htili još.
• biti overlod
• Treba li prufati?
• tko je apruvao?
• Možemo hendlati
• ima skjeđual
• Neka to bude rimajnder
• idemo baj d buk
• moj estimejt
• Počeo je miting
• treba nam kložur
• Došli su čejnđevi
• Imamo krajsis.
• Kastimiziraj ovo rješenje
• Hoćeš li riplejsatI?
• dobar vorking iksperiense
• Treba risajzati
• Ne mogu akceptirati
• Nemojmo forsati
• Napravi čeking
• Htjela bih stres aut
• Ne shvaćajte to personal
• Ljudi koji žive u sabrbs
I nama najdraži, a za njega moramo opisat situaciju. Znači radimo, radimo i odjedanput rikne kompjuter. Kolega spremno skoči u pomoć, zaključi da se otkači kabel od struje i reče: Pauer kejbl je bio lus.
…ili žuri polako. Draghi Nashi, tako smo Mi našim polaganim tempom napokon došli i do Lane Biondić i ljetnog hita Život na visokoj peti.
I zaključili da je knjiga genijalna. Na stranu lik Lane Biondić, ne poznajemo je i nezanimljiva nam je kao osoba. Ali joj je knjiga genijalna. Ima miljun glupih stvari napisanih u njoj i nabrajanje svih tih momenata mislimo da bi bila samo demonstracija naše pameti. A Vi već znate da smo Mi pametni tako da nema smisla da to sad činimo.
Pitate se zašto mi mislimo da je knjiga genijalna? Knjiga daje jednu neobičnu sliku društva ispričanu s neobičnog stajališta (žena koja se jako bogato udala). Ali i tu sliku neko gleda. I kad za stotinjak godina netko bude naprimjer radio emisiju o tome kako su živjeli Zagrepčani ova knjiga će mu/njoj sigurno biti jako korisna. Onda će reć: početkom 21. stoljeća mondene Zagrepčanke su odlazile na frizuru kod Saše u Ix Chela, vježbale s trenerom Goranom, a ručale u Cantinetti…
Nas je zato knjiga cilo vrime podsjećala na nešto što smo učili još na Mudroslovnom. Na Samdok. Samdok je projekt švedskih muzeja, a označava dokumentiranje svakodnevice. Šveđani su prin 30-tak godina zaključili da im u etnografskim i sličnim muzejima zadnji izlošci datiraju oko 1900. i sjetili se da što bi oni čekali 50 godina i onda nešto počeli sakupljat nego bolje da to sakupljaju odmah. Prvo je to bilo sakupljanje predmeta, a onda su počeli detaljno dokumentirati odabrana mjesta uključujući i razgovore s ljudima koji žive ili rade na odabranim mjestima. Tako su uzimali postere iz tinejđerskih soba, ali i kazete, CD i sl. i razgovarali s njima što im znači muzika, di je slušaju, s kim, što slušaju njihovi prijatelji itd. Cilj Samdoka je dokumentiranje suvremenog duštva kako bi se izbjegle praznine koje postoje u sadašnjim muzejskim zbirkama (npr. jako dobro poznajemo materijalnu kulturu bogatog građanstva priko njihovog namještaja, odjeće, knjiga i sl. koji se nalaze u muzeju, ali znamo malo ili ništa o siromašnima. Ili više znamo o muškima nego o ženskama. I slično.)
Zaključak: ništa nije prebanalno da bi se dokumentiralo.
Tako ni Lani nije ništa prebanalno da bi pisala o tome. Ona se kreće u jednom uskom dijelu društva koji ide u šoping u Milano i na godišnji na Capri, ali postoje čvrsta nepisana pravila koja tu vladaju. I ona ih je zapisala. Od toga koji se pjevači angažiraju na svadbama do kafića u kojem ona svako jutro pije kafu. Koja je najbolja maskara, rumenilo, zlatar, fotelja. Kako šopingirati u Milanu, kako se ponašati na špici, kako ulovit nogometaša. Sve su to teme razgovora, a sad su i otisnute crno na bilo i mekorozaukoričene. A ona je to prva napravila.
Na sve to, koliko god je joj stil pisanja bio grozan ova knjiga se stvarno lako čita. Svaka joj čast. A i duhovita je. Ni da Lana Biondić prosipa bisere humora, ali ima dovoljno samoironije, a osim toga smišno je što je nekim ljudima važno.
Vashi Mudroslovi
Vidili smo sliku u fotoreportažama! To je super! U glavi nam se vrti gomila genijalnih ideja! Sve je Brand! Brand je sve! Ispričat ćemo Vam sve što nam je palo napamet kad se vidimo za vikend! Inače, obukli smo plavu haljinu na zlatnu micu, rebatinke, bilu dolčevitu, donna karan jaketu za aerobik i izložbe i na glavu smo nabili kapu na kangaruna. Mislimo da smo dovoljno eklektični i upadni. Tu je i crni kapot Milla, ljubičasta torbica od brušene kože i rukavice sa svarovski broševima na miša. Eto. Jedva Vas čekamo vidit! Vaši Slavny!
Daleki,
već znate da smo prošlo proljeće bili do Soluna i Istanbula. Ovdje sad nećemo nadugo i naširoko opisivati dogodovštine s Balkana nego ćemo staviti slike jer slika govori više od 1000 riječi. Samo ćemo reći jedno: Solun je zakon!!! To je grad za ispijanje kava i općenito odavanje užicima ića i pića.
Ergo, mali izbor slika s putovanja, bez reda, samo da se malo vidi atmosfera.
Spomenik Aristotelu, Aristotelov trg, Solun. Aristotelov trg je solunska špica. Naravno da smo se u subotu nacrtali na kavu.
Plava džamija u Istanbulu. Među 5 najfascinantnijih mjesta koje smo posjetili u životu. Samo se radi ovoga isplatilo proći 2000 km do Istanbula.
Fontana ispred Aje Sofije.
Džamija Mehmed-paše Sokolovića. Čim smo je vidili odlučili smo uć. To je ipak naš čovik.
Turska dica u školu idu u uniformi. Zakon!
Solun je pun velikih debelih uličnih pasa. Nismo vidjeli ni jednog malog i mršavog. Ovo se inače odmaraju u podnožju rimskog slavoluka.
Bazar u Istanbulu nas i nije oduševio osim ovog bling-bling izloga.
Još malo pa Turska...
Edukativni park u Stagiri, Aristotelovom rodnom selu.
Hagia Sofia u Solunu starija je 2 stoljeća od one istanbulske i tu su se zapravo "isprobavale" neke tehničke stvari za nju
Lipo je otvorit blog i vidit da Vi redovito pisete i dijelite s Nama svoje kulturnoumjetničke impresije i opservacije. Mi se pomalo oporavljamo od gripe koja nas je uzasno iscrpila, a jucer smo poceli radit i odma navecer bili na jednemu sastanku. Uz to, dobili smo iz Kanade Donna Karan sportivo barsunastu jaketu u kojoj mozemo poc na aerobik i na otvorenje izlozbe i sve nas je to poprilicno vratilo u zivot. Drago nam je da ste se nakupovali i da je u vasemu ormaru novo ruho, a osobito nas veseli da pomno pratite izlozbe. I Mi cemo doc za vikend! Pun nam je racku Otoka! U petak ćemo predstavit Godišnjak i odmah se u subotu zaputit u Zg. U nediju ćemo poć s Vama po butigama, a u ponedinik ćemo obavljat poslove i poć na frizuru. Eto. Jedva čekamo! Vaši.
Draghi nashi,
Još jedan vikend, još jedno vrijeme da se posvetimo ovom kanalu naše komunikacije. Možete vidit da smo bili na Chagallu, a isti dan i na istom mjestu posjetili smo i izložbu Dominikanci u Hrvatskoj.
Koliko nas je Chagall oduševi, između ostalega i atmosferom netipičnom za Klovićeve dvore, toliko je izložba Dominikanci u Hrvatskoj tipična kunsthisterična klović-dvorska izložba (BTW, ime Klovićevi dvori nam je užasno glupo). Uopće nećemo sporiti stručnost ljudi koji su radili na izložbi, s nekima od njih smo i radili kad smo bili ministrant u Ministarstvu, niti reprezentativnost izložaka i sigurni smo da je katalog odličan (ne sjećamo se da smo ga vidili, ali sigurno postoji). Ali to nije bit izložbe, je li tako?
Dakle, cila izložba je klaustrofobična. Izložbeni prostori Klovićevih dvora sami po sebi izgledaju kao katakombe + bunker, a kad se zidove oboja žarkocrvenom bojom onda pogotovo. Onda dalje: puno teksta, puno teksta. Pretpostavljamo da je identičan onome u katalogu. A čitat nešto u knjizi i čitat nešto s zida nije ista stvar. Još na momente taj tekst nije ni dobro osvijetljen. Naravno da ga nismo čitali, nego samo naslove.
Ne sviđa nam se ni koncept izložbe: jedan dio je podijeljen po samostanima (Dubrovnik, Korčula, Hvar, Brač, itd). Naravno da nema ni jedne fotografije tih samostana. Ni slučajno. Zašto bi se nešto stavljalo u kontekst, božesačuvaj. Jer kunsthisteričari već znaju kontekst, a ovi ostali ne moraju ni doći. I tako se dođe i do drugega dila. Kad tamo primjenjene umjetnosti, nepodijeljene po samostanima. Jer što bi se misnice, knjige srebrni zavjetni darovi miješali sa slikama i skulpurama. A ne, sve ima svoje misto u kunsthisteričnom univerzumu. Lijepe umjetnosti i primjenjene umjetnosti se ne miješaju. Svaka kasta zna di pripada i sretna je tamo!
Ne smimo zaboravit ni genijalni smještaj legendi. Dakle, u spomenutom univerzumu legende su više-manje nužno zlo i moraju biti što neuočljivije i skrivene. Slika govori više od 1000 riječi, ali svjedno ćemo je objasnit. Dakle, izložbeni predmeti su u ovoj vitrini, a legende na suprotnom zidu. Ovo je dakle vitrina, s legendama na zidu. Zašto jednostavno kad može komplicirano, ne?
Ukupni dojam: lipo da je izložba postavljena, sve je to naša baština, ali mislimo da se može puno, puno bolje.
Vashi
P.S. Danas smo bili vidit El Shatt u Hrvatski povijesni muzej. Toliko nas je sve potreslo da smo cilo vrime imali suze u očima.
Draghi Nashi,
Znamo da doma stenjete u okovima Gripe i sigurno Vam mora bit jadno grubo. A što da Van rečemo: čaja, meda, limuna i strpjenstva. Proć će i to.
A Min smo Vam popodne bili na Chagalla. Uputili smo se i mislili da ćemo u miru razgledat izložbu jer tko će normalan u nediju u 5 popodne hodit po muzejima. Kad tamo, imali smo što vidit. Klovićevi dvori krcati, garderoba puna, kafić pun. Horde ljudi. I imaju što i vidit.
Nama Klovićevi dvori nisu baš dragi. Imaju nam niku čudnu vibru, uhvati nas nika nervoza kad smo tamo. No, Chagall je sve ukloni, doni pozitivu i no sikiriki duh. Ne shvaćamo kako, ali izložba uopće nije kunsthisterična. Nije prepotentna, nije prepametna, nije prenatrpana ni djelima ni tekstom. Eto kako je jak Chagallov dobri duh.
Za početak jedan primjer - stolice. Stolice, već vas vidimo kako se pitate. E, one stolice po izložbenim dvoranama za sjest i odmorit se malo. Znate kako svim kunsthisteričnim izložbama vlada zakon “Manje je više” (osim što se tiče popratnog teksta na panoima) i onda su te stolice onako sve iste i minimalističke i bezvezne. Ovdje je u svakoj prostoriji drukčija stolica, ima ih čak i kičastih. Nemreš bilivit.
ovo smo slikali na brzinu, jer je jedan zaštitar upozorava ljude da ne slikaju. Ovo je jedna fotelja (Više je više) i fotografije Chagalla (Veličina je važna)
Izložba nije kronološka, nego tematski podijeljena. Najviše nam se svidi dio s crtežima Chagallove obitelji, a uz sliku je tekst iz njegovih memoara. Tako smo doznali da je dida bi lijen, a baba umrla mlada od previše rada. Jadna. Ta soba je tako puna emocija, nesto sto odavna nismo dozivili na kunsthisteričnoj izložbi (ako smo i ikad).
Chagall je ilustrirao i La Fontaineove basne i to je pokazano tako da je paralelno tekst basne i ilustracija. Zamislite. Izložba je čak i edukativna! Odnosno nisu samo djela nego i nešto prije njih. Tako su pokazane i grafičke ploče, zajedno s grafikama.
Ima i jedna slatka soba u kojoj su samo slike s buketima cvijeća (dobro, na svakoj drugoj Chagallovoj slici je buket cvića, ali svejedno).
Po hodnicima su uvećane fotografije Chagalla i to također daje jednu prisnost izložbi.
Zaključak: sve leteće nevjeste, buketi cvića, nasmijane koze i konji i akrobati sve je to čista Ljubav. Chagall je Ljubav!
I isplati se za njega doc iz Starega Kraja u Australiju! Zato cim ozdravite pinklec na rame i kartu v žep!
Vashi
post scriptum Daleki ovi smo pregled napisali malo zbrčkano zato što istovremeno gledamo Vrag nosi Pradu (neloš film).
Moramo Van se pohvalit - jučer smo svašta nakupovali. Počelo je bezazleno jer nismo bili previše raspoloženi za kupovanje. Mi kad kupujemo moramo bit jako dobro raspoloženi jer nam je to zapravo tlaka. Obilazit dućane i informirat se i inspirirat se to je druga stvar, ali kupovanje… uh… A nismo bili raspoloženi zato što ovde već danima vlada par Magla&Sivilo, a i umorili smo se na Baušteli. Tako smo samo išli kupit sebi čajeve u rinfuzi. Kupili smo ih i usput smo malo obilazili butige da vidimo što se nudi pod sniženjima. Malo nas je razveseli dolazak proljetne kolekcije - nista posebno, ali bar nas je podsjetilo da će zimi prin ili kasnije doć kraj.
A onda su nam za oko zapele jedne rebatinke. ”Hm“ pomislili smo i uputili se s njima prema kabinama. Kad smo ih probali doživili smo deja vu, imali smo osjećaj da smo opet u svojima najdražima rebatinkama ikad. Ljubav je planula, a adrenalin poteka našim žilama. Odmah smo ih kupili. Hodali smo po oblacima i odjedanput bili spremni za izazove šopinga. Hipnotizirano smo išli u parfumeriju i odabrali sjajilo za usne. Onda smo se sjetili i da nam je Mater rekla da umisto božićnega dara kupimo sebi nešto na njenu karticu pa smo kupili i maskaru. Život je posta prelijep. Puni vrećica zaključili smo da ne živi čovjek samo o kruhu, brzo ušli u knjižaru dok nas ne prođe šopingholija i izašli s jednom knjigom. Bili bi mi još, ali došlo je 8 i zatvorili su se dućani. Srića.
Vashi Obučeni i Našminkani s Knjigom pod rukom.
P.S. Naše najdraže rebatinke kupili smo u H&M i toliko smo ih nosili da su nam se doslovno raspale na guzici. Naravno da su nam još u ormaru, previše ih volimo da bi ih tek tako bacili u smeće. Sve se nadamo da će doć moda hlača s rupom na guzici.
P.P.S. Rebatinke su marka Baby Phat od Kimore Lee Simmons žene od Russela Simmonsa koji je osnivač Def Jama i brat od Josepha Simmonsa (Run iz Run-Dmc). A sjajilo je u boji Hip Hop Red. Slučajnost? A ne! Mi mislimo da je nad našim šopingom bdio Ghetto Merkur. Yo!
Draghi Nashi,
Upravo smo na naš gollynbossy.blog.hr instalirali mali brojač zemalja iz kojih nas poklonici posjećuju. Zapravo, mislili smo i da nemamo poklonika nego da ovdje navraćamo samo Min i Vin. A kad tamo, u roku 10-tak minuti vidimo da nas čitaju i u Starom Kraju i u amerikanskoj i kanadskoj dijaspori. Sigurno nas čitaju i u Australiji, ali to sad ne možemo vidit jer je sad tamo jadno rano ujutro i još su svi u postejama umisto za kompjutorima.
A sad želimo ispričat priču barbe Ivana iz Starega Kraja koju smo čuli za Božić i toliko nas je oduševila da svaki dan mislimo o njoj. Vin ste je već čuli, ali nama je tako dobro da ne možemo odolit da je ne proširimo.
Dakle, barba Ivan je ništo malo navigava u životu, ne puno, ali je bi pun lovačkih priča. Ovo je jedna od njih: govori je da su jedanput prevozili rum u bačvama, a bačava je bilo toliko da je bila puna stiva tako da su ih morali slagat i po palubi. Kad su isplovili odjedanput ih je na pučini napala ogromna hobotnica i počela vući rum u more. Mornari su sjekirama sjekli krakove i tako spasili teret. Prema barbi Ivanu hobotnica je bila toliko velika da su od manjih čupica napravili klobuke!
Barba Ivan je sad pokojni, bogmuda100pokoji, ali obožavamo ga. On je Šeherezada, Andersen i oba brata Grimm! On je Pirat s Kariba! On je Ivan Brlić Mažuranić!
Vashi
P.S. Stavili smo ovaj blog i u kategoriju Znanost jer ogromni glavnošci su i dalje tajna oceana.
Kao što smo obećali, nastavljamo s pričom iz Ormara...Znate da nam je kopanje po Ormaru naše tete Mille posebna strast i veliko zadovoljstvo i da prilikom svakog zarona u bespuća njegovih skrivenih dubina uvijek iznova otkrijemo nešto neponovljivo, neočekivano i opasno zanimljivo. Naime, izleti u Ormar događaju se nekoliko puta godišnje i ovise o raspoloženju naše tete, o vremenskim prilikama i Božjoj providnosti. Zadnji zaron dogodio se prije petnaestak dana. Vladalo je blagdansko raspoloženje koje je zahvatilo i našu tetku u vidu pravljenja kolača i darežljivosti. Kako je ona presretna što mi sređujemo apartman u Lumbardi i vidi u tome Znak da smo na putu da postanemo primjerna domaćica, odlučila nam je dat jednu svilenu roza zavjesu na štuke tj. volančiće. Nama su volančići užas i zavjesa se uopće ne uklapa u naš stan, ali kad smo vidili da je zavjesa pohranjena u Ormaru, odmah smo je prihvatili i počeli se oduševljavat s mogućnostima kič roza zavjese u našoj minimalističkoj jizbi. I dok je tetka mirila i prikrajala roza zastor, mi smo se ugnali u Ormar i u tri sekunde iskopali Ultramega Luđačku košuljicu koju ste vidili kad ste bili u nas za blagdane. Nama se s godinama razvi poseban instinkt za prepoznavanje skrivenih krpica u Millinom Ormaru i pravo je čudo kako uvik izronimo ono što će tek postat trend. Luđačka košuljica je u stilu 50-tih i kad je skratimo do kolina, napravimo duboki izrez da nam se vidu sise /opet su nam narasle!/ i na to sve nabacimo koraljno crvene naušnice i psihodeličnu torbu materijal za koju je Baba Jaka baš pedesetih poslala iz Amerike /genijalna koincidencija/, mislimo da ćemo bit Ukazanje! Ista baba je šila Luđačku košuljicu, kao i Plavi kaputić i još svašta. Rezime: Mislimo da samim nošenjem robe koju je šila naša Baba odajemo počast njenim djelima /bila je vrsna šnajderica/, a intervencijama na postojeće radove udahnjujemo im novi život i na suvremeni način nastavljamo tradiciju promišljanja o modi. Živio Ormar i sve u Njemu! Vaši!
Kratak osvrt na prošlu godinu, planovi za budućnost
Dragi Naši,
Kad rezimiramo prošlu godinu, moramo istaknut da je bila prepuna zanimljivih događanja, kako na profesionalnom tako i na privatnom planu. Upoznali smo par izuzetno važnih i nekoliko izrazito lijepih ljudi. Putovali smo. Kupili smo skoro sve što nam se svidilo /osim Svarowski torbice od 2000 eura/, a uz to smo čitali i duhovno se uzdizali. Učvrstili smo nova prijateljstva. Sredili smo jedan apartman. Izdali prvu knjigu, a najvažnije od svega, Luka je proslavi peti rođendan! Puno smo naučili o međuljudskim odnosima i odlučili bit s ljudima oprezniji, ali ne s manje srca...Naravno da ni sve bilo med i mlijeko. Razbilo nam se auto, trebalo je pomagat bližnjima...ali najvažnije je držat se skupa i onda sve bude dobro. No, krenimo redom.
Putovanja: Godinu smo započeli na Stradunu. Slijedilo je putovanje u Crnu Goru...sve ostalo je povijest. Rim, Graz itd...o tome smo već pisali.
Knjige: Jako nam se svidila knjiga Pabla Tusseta "Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu". Duhovito štivo, prepuno energije, humora i autoironije. Budući da je ponavljanje majka mudrosti, pročitali smo ponovo Andrićev klasik "Na Drini ćuprija" koja je za nas bila i ostala jedna od najboljih knjiga uopće. Čitali smo i genijalnu knjižicu Julesa Verna "Put u središte zemlje" koja oduševljava svojom svježinom, maštom i nepretencioznošću. Svidila nam se i knjiga autorice Šang Sa "Igra Go" koja govori o istočnjačkoj tradiciji, apsurdu rata i ljubavi. Čitali smo dosta stručne literature, a kadgod osjećamo da smo malo zaglupili, pročitamo ispočetka knjigu "Od kiča do vječnosti" V.H. Pintarić. Uživali smo i u knjizi "Kao voda za čokoladu". Ne možemo se sjetit imena autorice, ali knjiga je natopljena južnoameričkom strašću, bojama i nevjerojatnom toplinom. Sve to s puno puno ćikolate i kojekakvih drugih delicija. A po knjizi je i snimljen odličan film.
Filmovi: Budući da živimo na otoku dosta udaljenog od velikih središta, kako zemljopisno tako i mentalno /što nije nužno nedostatak/, nismo u mogućnosti odlaziti u kino i pratiti nove naslove, već impulsi sedme umjetnosti dolaze kod nas parcijalno i sa zakašnjenjem. Uglavnom filmove kupujemo na kiosku u obliku dvd-a, a tu i tamo pogledamo dobar film na televiziji. Izdvajamo: "Dobar, loš, zao" klasik vesterna s genijalnim Clintom i super forama s Divljeg zapada. Nedavno smo gledali novog Jamesa Bonda "Casino Royale" i odlučili smo od sad pit isključivo votku-martini. Novi Bond nije naš tip /najdraži nam je Šon Koneri/, ali je kul i ima srca...Pogledali smo i Sin city. Zaključili smo da Tarantino uvik uskrisi neku ocvalu zvijezdu. Ili Mikija Rurkija, ili Deril Hanah ili Travoltu.
Glazba: I ove godine slušali smo svašta, ali ništa studiozno. U autu slušamo greatest hits od Billija Idola ili INXS. Imamo i zdroganu Amy Winehouse /koji glas iz onega suhega tila/ i energičnu Pink. Ipak, Pink Floyd je Pink Floyd, a svi se mogu spremit isprid Sade i Ani Lenox. Volimo i dalje sve pokojne članove Ekatarine Velike, a veselimo se i da ludi Oliver Mandić snima novi album. Primjećujemo da se i dalje na domaćoj, kako i na stranoj glazbenoj sceni, remiksiraju stari hitovi i da ocvale zvijezde ponovo snimaju. Sve je bolje od cajki!
Izložbe: Gauguin u Rimu. Umjetnik između mita i sna...tako su Talijani nazvali izložbu. Martinis u Veloj Luci.
Događanja: Promocija naše knjige "Crkve i kapele na području Vele Luke". Projekt "Vrtujak i toreta" u suradnji sa susjednim Slovencima. Otvorenje galerije "3 volta u Lumbardi". Galerija "siva zona" u Korčuli.
Ljudi: Upozali smo nekoliko značajnih suvremenih hrvatskih umjetnika i intelektualaca. Druženje s kolegama. Izložbe, promocije knjiga, seminari...Druženje s prijateljima...Partiji u Pičeni. Partiji u Gradini. Živila Jela, Nevenko, Tihana, Darko, Anita, Marta...Od sad pijemo samo votka-martini. Obnovili veze s curama iz srednje škole u Splitu. Slučajno naletili na kolege s faxa i obnovili neka zaboravljena prijateljstva. Upozali zgodnog autostopera. Upoznali doktora iz Beograda koji živi u Americi. Otkrili Facebook! Natantali su nas Zrinka i Daleky! Otkrili blog! Natantali nas Daleki! Napravili lažne naslovnice! Opet Daleki /molimo Vas da ubacite par naslovnica na blog!/
Garderoba: po dobroj staroj navadi i dalje smo rovarili po Ormaru tete Mile i našli nekoliko kultnih predmeta za nošenje i opsesivno obožavanje. Budući da je ovo najzahtjevnija rubrika, predlažemo stanku. Slijedi nastavak...
O postu i kontemplaciji tijekom proteklih blagdana, o robi (naravno), knjigama, izložbama i zabrani pušenja
Draghi Nashi,
Taman smo seli da ćemo štogo napisat za naš gollynbossy.blog.hr kad vidimo da ste se i Vin već javili s osvrtom na trenutnu društveno-modnu situaciju.
Imate pravo, i min smo odahnuli što je sve ovo prošlo. Neznamo kako je u Vas, ali u Nas je Božić i Nova godina vrime posta i kontemplacije. Jede se skromno, manje negošto je potriba, a ta glad pomaže da se bolje uroni u sebe i meditira na bit i bitak. Boguhvala, sad je to iza nas i možemo opet počet jist normalno.
Inače, mi Van kašjemo i šmrčemo. Zima je stisla nemilice, grad je okovan u led, a mi opsesivno maštamo o globalnom zatopljenju. Sve naše dolčevite i vunene žempere koje lani nismo htili ni pogledali sada s ljubavlju privijamo oko sebe.
Naše kašjanje i šmrčanje posljedica je i novogodišnjeg tuluma na kojem je niko stalno otvara balkonska vrata, ali i manijakalnog pretraživanja dućana to ledeno jutro u potrazi sa samoljepivim buštem. Našli smo ga i stvarno se isplati (poslat ćemo Van slike). Preporučamo Women's Secret. To je nova butiga donje robe i imaju stvarno slatkih stvari. Između ostalih i samoljepivi bušt u dvi vrste - za manje i za veće sise.
Inače, naši su se uputili u Stari Kraj Hercegovinu di će nastavit kontemplaciju i post, s posebnim naglaskom na nemrs jer je to kraj poznat po vegetarijanskim specijalitetima. Usput su stali u Vid/Naronu u muzej. Jeste li Vin bili tamo? Jeste li zato da kad drugi put dođemo da se zajedno uputimo u muzeološko-gastronomsku ekspediciju. Pogledat ćemo muzej i počastit se žabama. Što Vin mislite?
Sad ćemo uvest malo politiku u svoju butigu. Znate da Min po našen određenju nismo za demokraciju nego za prosvjećeni apsolutizam. Ali, jučer smo dali pet ovin našim političarima što su rekli da će nova vlada zabranit pušenje na javnim mjestima. To nas je iznenadilo jer dosad ni bilo govora o temu, ali onda smo promislili da koji bi to političari spominjali tako ništo u predizbornoj kampanji u zemlji di 30% odraslih puši. Pa ko bi glasa za njih. Popušili bi na izborima samo tako. Uglavnom, totalno smo za zabranu pušenja na javnim mistima, iako smo cili život jedan tolerantni nepušač koji se potpuno prilagođava svojim prijateljima pušačima. Nikad ni jedan pušač ni reka: ”Ala, sedimo ovdje, ovdje se ne puši.” Ne, svi bi odma rekli “Primistimo se, ovdje se ne može pušit.“
I na kraju, bi se još mrvicu osvrnuli na prošlu godinu. Puno njih rade puno popisa i pregleda najboljega u prošloj godini pa smo se odlučili i min. Ergo:
Top 3 najbolje knjige koje smo pročitali u 2007 (abecednim redom):
Lov na divlju ovcu - Haruki Murakami
O svemu vidljivom i nevidljivom - Lucia Etxebarria
Putovanje u srce hrvatskog sna - Vlado Bulić
A posebnu nagradu dodjeljujemo seriji romana Prva damska detektivska agencija (Prva damska detektivska agencija, Žirafine suze, Moralka za ljepotice, Kalahari škola strojopisa za muškarce). Pisac Alexandar McCall Smith. Ovo su skroz drukčiji romani od svega što sad postoji. Radi njih sad imamo životni san poć u Bocvanu.
Top 4 najbolje odjeće koje smo kupili ili dobili (abecednim redom):
Babarin
Bili kapot (kojega smo i izgubili i odali mu posebnu počast u postu Requiem za naš bili kapot)
Samoljepivi bušt
Retro haljina iz H&M ... to je ta haljina, samo što je naša boje bile kafe (pola kafe, pola mlika)
Kao ovisnik o MTV spominjemo i nama najdraže spotove:
... znali smo jednega koji je reka da će pit i pušit dok mu glas ne bude kako Tom Waitsu
Come on up to the house - Tom Waits
Like a boy - Ciara
Lovestoned/I think that she knows - Justin Timberlake
Najbolje izložbe:
Hrana - Etnografski muzej u Zagrebu
Nadrealistički dizajn - Victoria&Albert Museum u Londonu
Svaka Vaša izložba - Centar za kulturu u Starom Kraju
Najdraže emislije na televiziji:
Pimp my ride - MTV
The Planet's Funniest Animals - Animal Planet
Vremenska prognoza - bilo koja televizija
A u novoj godini veselimo se ponovnen putu u Solun, putu u Madrid i filmu Seks i grad. Novogodišnjih odluka nemamo, ali Cimer nan je predloži da nan novogodišnja odluka bude da počmemo pit. Promislit ćemo o temu.
Pozdravjamo Vas.
Vashi
Potpuno smo zapostavili ovi kanal komunikacije. Zapljusnuti obavezama, raznim čestitkama, Facebookom i ostalim čudesima, zaboravili smo koliko je lipo imat svoj blog i u miru Božjemu pisat o smislu života. Blagdani su nas izmorili. Ludi postbožićni party u disku do pet ujutro, Nova godina na ledenom Stradunu, istaživanje Pelješca u zoru Nove godine...sve nas je to iscrpilo i jedva čekamo da se sve vrati u normalu. Za razliku od prošle godine, kada je zima u stvari bila proljeće, trenutno je na škoju prava pravcatata polarna studen. Ipak, znamo da će za čas doć proljeće i lito vilovito, pa smo kupili anticelulitnu kremu i manijakalno se masiramo isprid komina. Budući da smo zapali u klasičnu depresiju "Nemam što obuć", jučer smo se utješili jednom lipom ljubičastom dolčevitom. Iako su kolači i ostale delicije učinile svoje, obukli smo i ultrasexy ljubičastocrni komplet rublja u stilu MulenRuža i tako sami sebi dižemo raspoloženje. Veliko nam zadovoljstvo pružaju novostečena kulinarska znanja, pa ćemo popodne provest u pravljenju rozate i mindulati. Sutra smo u Žrnovu na obidu. Naravno da ćemo jist Žrnovske makarune. Kao što vidite, sve nam se vrti oko spize. Sva srića da se držimo one: "Ako jiš umjereno, možeš jist koliko hoćeš...".
