Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/gollynbossy

Marketing

Dominikanci u Hrvatskoj - i to smo vidili

Draghi nashi,
Još jedan vikend, još jedno vrijeme da se posvetimo ovom kanalu naše komunikacije. Možete vidit da smo bili na Chagallu, a isti dan i na istom mjestu posjetili smo i izložbu Dominikanci u Hrvatskoj.
Koliko nas je Chagall oduševi, između ostalega i atmosferom netipičnom za Klovićeve dvore, toliko je izložba Dominikanci u Hrvatskoj tipična kunsthisterična klović-dvorska izložba (BTW, ime Klovićevi dvori nam je užasno glupo). Uopće nećemo sporiti stručnost ljudi koji su radili na izložbi, s nekima od njih smo i radili kad smo bili ministrant u Ministarstvu, niti reprezentativnost izložaka i sigurni smo da je katalog odličan (ne sjećamo se da smo ga vidili, ali sigurno postoji). Ali to nije bit izložbe, je li tako?
Dakle, cila izložba je klaustrofobična. Izložbeni prostori Klovićevih dvora sami po sebi izgledaju kao katakombe + bunker, a kad se zidove oboja žarkocrvenom bojom onda pogotovo. Onda dalje: puno teksta, puno teksta. Pretpostavljamo da je identičan onome u katalogu. A čitat nešto u knjizi i čitat nešto s zida nije ista stvar. Još na momente taj tekst nije ni dobro osvijetljen. Naravno da ga nismo čitali, nego samo naslove.

Ne sviđa nam se ni koncept izložbe: jedan dio je podijeljen po samostanima (Dubrovnik, Korčula, Hvar, Brač, itd). Naravno da nema ni jedne fotografije tih samostana. Ni slučajno. Zašto bi se nešto stavljalo u kontekst, božesačuvaj. Jer kunsthisteričari već znaju kontekst, a ovi ostali ne moraju ni doći. I tako se dođe i do drugega dila. Kad tamo primjenjene umjetnosti, nepodijeljene po samostanima. Jer što bi se misnice, knjige srebrni zavjetni darovi miješali sa slikama i skulpurama. A ne, sve ima svoje misto u kunsthisteričnom univerzumu. Lijepe umjetnosti i primjenjene umjetnosti se ne miješaju. Svaka kasta zna di pripada i sretna je tamo!

Ne smimo zaboravit ni genijalni smještaj legendi. Dakle, u spomenutom univerzumu legende su više-manje nužno zlo i moraju biti što neuočljivije i skrivene. Slika govori više od 1000 riječi, ali svjedno ćemo je objasnit. Dakle, izložbeni predmeti su u ovoj vitrini, a legende na suprotnom zidu.
Photobucket
Ovo je dakle vitrina, s legendama na zidu. Zašto jednostavno kad može komplicirano, ne?

Ukupni dojam: lipo da je izložba postavljena, sve je to naša baština, ali mislimo da se može puno, puno bolje.
Vashi

P.S. Danas smo bili vidit El Shatt u Hrvatski povijesni muzej. Toliko nas je sve potreslo da smo cilo vrime imali suze u očima.


Post je objavljen 20.01.2008. u 18:06 sati.