Draghi Nashi,
Znamo da doma stenjete u okovima Gripe i sigurno Vam mora bit jadno grubo. A što da Van rečemo: čaja, meda, limuna i strpjenstva. Proć će i to.
A Min smo Vam popodne bili na Chagalla. Uputili smo se i mislili da ćemo u miru razgledat izložbu jer tko će normalan u nediju u 5 popodne hodit po muzejima. Kad tamo, imali smo što vidit. Klovićevi dvori krcati, garderoba puna, kafić pun. Horde ljudi. I imaju što i vidit.
Nama Klovićevi dvori nisu baš dragi. Imaju nam niku čudnu vibru, uhvati nas nika nervoza kad smo tamo. No, Chagall je sve ukloni, doni pozitivu i no sikiriki duh. Ne shvaćamo kako, ali izložba uopće nije kunsthisterična. Nije prepotentna, nije prepametna, nije prenatrpana ni djelima ni tekstom. Eto kako je jak Chagallov dobri duh.
Za početak jedan primjer - stolice. Stolice, već vas vidimo kako se pitate. E, one stolice po izložbenim dvoranama za sjest i odmorit se malo. Znate kako svim kunsthisteričnim izložbama vlada zakon “Manje je više” (osim što se tiče popratnog teksta na panoima) i onda su te stolice onako sve iste i minimalističke i bezvezne. Ovdje je u svakoj prostoriji drukčija stolica, ima ih čak i kičastih. Nemreš bilivit.
ovo smo slikali na brzinu, jer je jedan zaštitar upozorava ljude da ne slikaju. Ovo je jedna fotelja (Više je više) i fotografije Chagalla (Veličina je važna)
Izložba nije kronološka, nego tematski podijeljena. Najviše nam se svidi dio s crtežima Chagallove obitelji, a uz sliku je tekst iz njegovih memoara. Tako smo doznali da je dida bi lijen, a baba umrla mlada od previše rada. Jadna. Ta soba je tako puna emocija, nesto sto odavna nismo dozivili na kunsthisteričnoj izložbi (ako smo i ikad).
Chagall je ilustrirao i La Fontaineove basne i to je pokazano tako da je paralelno tekst basne i ilustracija. Zamislite. Izložba je čak i edukativna! Odnosno nisu samo djela nego i nešto prije njih. Tako su pokazane i grafičke ploče, zajedno s grafikama.
Ima i jedna slatka soba u kojoj su samo slike s buketima cvijeća (dobro, na svakoj drugoj Chagallovoj slici je buket cvića, ali svejedno).
Po hodnicima su uvećane fotografije Chagalla i to također daje jednu prisnost izložbi.
Zaključak: sve leteće nevjeste, buketi cvića, nasmijane koze i konji i akrobati sve je to čista Ljubav. Chagall je Ljubav!
I isplati se za njega doc iz Starega Kraja u Australiju! Zato cim ozdravite pinklec na rame i kartu v žep!
Vashi
post scriptum Daleki ovi smo pregled napisali malo zbrčkano zato što istovremeno gledamo Vrag nosi Pradu (neloš film).
Post je objavljen 13.01.2008. u 23:51 sati.