Ovo djelo je slika stvarne prošlosti.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je namjerna.
Kliknuti na link i slušati originalni izgovor teksta
Srinje i mlaje generacije, apožito ča živedu u grodu,
su veće čule o kominu nego su ga vidile,
a pogotovo nisu čule ni vidile škandalot,
ča se još ritko nojde u kojemu šufitu na selu
di se sakri prid navalon od čuda eletrišnih
i drugih grijalicih za zinske done.
A škandalot je zasluži da ga ne zaboravimo,
anci da ga stimomo i da mu zafolimo
za svu onu teplinu ča non je u ditinstvu dovo zimi u postejima.
Škojorske kuće grojene su od debelih mirih od stinjo;
duole su bile konobe navar kojih su bili darveni podi,
a tonkin ošituon bile su prigrojene kamare.
Kuhinje s velikin kominuon, komoštrima i trinogima
ča su služile za kuhot, bile su u šufitu ili kojuoj kućici u dvuor.
Ni bilo fumorih i dim je hodi vonka kraj pločih ča su bile kuvierta kućih i kućicih.
Okolo komina bili su bonki na kojima se sidilo i zimi grijolo,
ma somo onu bondu koja je bila voltona prema uognju.
Za ugrijot drugu bondu vajalo se voltat.
U ono vrime tieško je bilo duoć do dinara i za kruh,
a nekmoli skupit šuolde za reparat vrota ili ponistre
pok je u kućima zimi uvik bilo hlodno:
refuli hlodne bure znali su dizot i tapiete na bišavin podima.
Da bidu dici barienka malo zagrijoli lancune,
mame su muletima vazimoli žeravu i punile ramone škandalote,
ča su imali pokriv i darveno daržalo.
Škandalot je, duonkve, bi produženo ruka
ča bi bila prinila malo teplinie iz komina,
ma je i tolisno teplinie puno vridilo,
jerbo se dica ne bi triesla od zimie i lašnje i žveltije bidu zaspola.
Kad su bile kruto hlodne večeri,
mame bi stavile i žeravu u kain i tako bi temperale ariju u kamari.
Ko ni mogo nabavit škandalot dupero je teplu vodu u butiliji
ili bi ugrijo matun, zamoto ga u peču
i stavi ga u posteju da mu steplit lancune i noge
Ma ni teplo butilija ni matun
nisu mogli žveltije i boje steplit lancune negoli škadalot.
A u ovo naše vrime kad non HEP oliti Harvosko elektroprivreda
ne somo priti nego i iskjuči letriku
onima ča ne moredu podmirit na vrime račun,
dobro je s pomnjon pogledot u šufit
di bi se barž mogo pronoć kojin zaboravjeni škandalot
ča bi vos mogo barienka pinkicu steplit.
škandalot = naprava za grijanje kreveta
apožito = naročito
šufit = tavan
anci da ga stimomo = što više da ga cijenimo
debelih mirih = debelih zidova
fumori = dimnjaci
muletima vazimoli žeravu = željeznim štipaljkama uzimali žar
duonkve = dakle
lašnje i žveltije = lakše i brže
žeravu u kain = žar u željezni lavor
matun u peču = opeka u krpi
žveltije = brže
Poštovani,
U Vašoj poslovnici u Splitu kupio sam akumulator dana 20. veljače 2018.g.
Pošteno me služio do siječnja 2019 kada je počeo „kašljati“
te sam 21. siječnja 2019. g. posjetio Vašu poslovnicu
gdje sam ga kupio i reklamirao proizvod.
Oni su poslije detaljnog pregleda ustanovili da je isti „mrtav“
i istog dana dali mi isti takav novi akumulator.
Novi akumulator me služio dobro 6 (šest) mjeseci duže nego prethodni
kad su se pojavili slični simptomi te sam opet posjetio Vašu poslovnicu
i oni su opet postavili istu diagnozu kao i za prethodnog pokojnika.
I opet mi dali isti novi proizvod dana 24. lipnja 2020.g.
E, i taj novi proizvod se potrudio da pokaže slične simptome,
kao i prethodna dva prije njega, ali ovaj put nije sačekao niti tri mjeseca
i zato sam 08. rujna 2020.g. ja opet posjetio Vašu poslovnicu.
Akumulator je kod njih ostao na operacijskom stolu cijelu noć
i kada sam idućeg dana došao opet su mi saopćili tužnu vijest:
Pacijent je mrtav.
I naravno, opet mi dali isti novi proizvod.
Garancija govori da će me Vaš proizvod sigurno služiti
minimum 24 mjeseca, a poslije na moju dušu.
Do sada se pokazalo da je prvi živio 11 mjeseci,
drugi me služio 15 mjeseci, a treći samo 76 dana,
Ovom posljednjem je predodređeno da poživi do 09. 10. 2022. god.
E, ali tu sad dolazi zaplet.
Saopćili su mi da oni više nemaju namjeru
dati mi novi proizvod kao što su to činili do sada,
ako i ovaj ispusti dušu u roku manjem od 24 mjeseca.
To je politika firme. Treća sreća!!!
Gospodo ne prihvaćam takvu politiku,
jer crkavanje vaših proizvoda je isključivo stvar njihove kvalitete,
i ako Vaš proizvod ne može izdržati da me služi
ono vrijeme koje ste mu Vi zadali, tada je logično,
a i po zakonu, da sve posljedice padaju na vašu dušu.
Naravno, ako se ne utvrdi da sam,
na nekakav način namjerno ili ne znanjem, sam uništio proizvod.
Garancija i garantni rok znače upravo to.
Molim da opovrgnete izjavu Vašeg djelatnika u poslovnici Split:
da nemam pravo na novi proizvod, makar da ovaj – crkne sutra!!!
Potvrdite mi da ću dobiti isti novi proizvod
ako ovaj prestane funkcionirati prije 09. 10. 2022. god.
Unaprijed zahvaljujem.
Opet sam zagazio na Gospin otok.
Biće da me privlači žubor vode i svježi zrak.
A baš danas, posli 7 godišć, kompletirana nova crikva.
Kako rekoše, uz vridnog arhitekta, nadzornog inžinjera i vrhunskog freskopisca,
a također uz angažman mog otočanina, daljeg rođaka po materinoj liniji,
i posebno, narodnog heroja, koji je manovalija i miša beton,
ne bi bilo ništa!
I tako iznikla bazilika, crkva Svete obitelji,
koja tako lipo figura iz arije.
A impozantna i iz žablje perspektive.
Stara crkva Gospe od otoka sada ide u pensiju,
a eventualno će radit honorarno.
Baziliku čuva don Frane Bulić
Ušulja san se prije svih otpozadi iz šakrištije
di je sve pripremjeno za misu i pričesti.
Pogled na parter i freske
i na impozantni vrh kupole iznutra
Prijestolja velikodostojnika, momentalno prazna.
I ......... onda su me istirali.
Dolaze članovi zbora,
a na glavnu kapiju počeli puštati raju.
Kako je i red, političari daju intervjue,
a vjernici se raspoređuju na distancu.
To što izgledaju blizu je optička varka!
Televizija zauzela busiju ispred središnje freske,
na kojoj se Poljak i Makedonka uvatili pod ruku.
Moji kolege i kolegice vridno rade, ali ne vidin ni jednog blogera.
Monsinjor škropio uzduž i popriko.
Biće koja kapjica i na mene pala.
I onda je počela misa.
Lipotica čitala i božanskim glason pivala rič Gospodnju.
Zbor je po potribi intonirao
a vjernici pažljivo slušali
dok je metropolit sa svog prijestolja budno motrio na svoju pastvu.
Tada mi u kadar ušlo poznato lice, jedva san ga pripozna, traditore.
Ostavio svoju blogo-pastvu i otišo u bespuća fejsbuka.
Prominio autluk, mislio sam da se neki protojerej umiša meju naše pope.
I onda san izaša vanka di se uz vodu,
šum vodopada,
igru patkica
i djece po zelenoj travi
isto mogla slušati misa i molit Boga.
