geomir

BAZILIKA

Opet sam zagazio na Gospin otok.
Biće da me privlači žubor vode i svježi zrak.
A baš danas, posli 7 godišć, kompletirana nova crikva.
Kako rekoše, uz vridnog arhitekta, nadzornog inžinjera i vrhunskog freskopisca,
a također uz angažman mog otočanina, daljeg rođaka po materinoj liniji,
i posebno, narodnog heroja, koji je manovalija i miša beton,
ne bi bilo ništa!



I tako iznikla bazilika, crkva Svete obitelji,
koja tako lipo figura iz arije.




A impozantna i iz žablje perspektive.




Stara crkva Gospe od otoka sada ide u pensiju,
a eventualno će radit honorarno.




Baziliku čuva don Frane Bulić




Ušulja san se prije svih otpozadi iz šakrištije
di je sve pripremjeno za misu i pričesti.






Pogled na parter i freske
i na impozantni vrh kupole iznutra




Prijestolja velikodostojnika, momentalno prazna.
I ......... onda su me istirali.




Dolaze članovi zbora,




a na glavnu kapiju počeli puštati raju.




Kako je i red, političari daju intervjue,




a vjernici se raspoređuju na distancu.
To što izgledaju blizu je optička varka!




Televizija zauzela busiju ispred središnje freske,




na kojoj se Poljak i Makedonka uvatili pod ruku.




Moji kolege i kolegice vridno rade, ali ne vidin ni jednog blogera.




Monsinjor škropio uzduž i popriko.
Biće koja kapjica i na mene pala.






I onda je počela misa.




Lipotica čitala i božanskim glason pivala rič Gospodnju.





Zbor je po potribi intonirao






a vjernici pažljivo slušali




dok je metropolit sa svog prijestolja budno motrio na svoju pastvu.




Tada mi u kadar ušlo poznato lice, jedva san ga pripozna, traditore.
Ostavio svoju blogo-pastvu i otišo u bespuća fejsbuka.




Prominio autluk, mislio sam da se neki protojerej umiša meju naše pope.




I onda san izaša vanka di se uz vodu,





šum vodopada,




igru patkica




i djece po zelenoj travi
isto mogla slušati misa i molit Boga.