Fressssssh

Ciganin al najljepši

Časni zastupnik u Hrvatskom saboru Veljko Kajtazi, pobunio se protiv predstave Ciganin al najljepši koja po njegovom mišljenju razvija stereotipe o Romima, koje se u navedenom djelu naziva Ciganima, što je inače zakonom zabranjeno i kažnjivo.

Negdje u isto vrijeme udruge branitelja iz domovinskog rata, su se pobunile zbog filma Ministarstvo ljubavi, koji se bavi udovicama poginulih u domovinskom ratu, koje su u izvanbračnim vezama.

U oba slučaja autori se brane umjetničkim slobodama i pjene se da kako se neko usuđuje uopće dirat se u njihov rad i preispitivati njihove motive.

Moram priznat da nisam gledao ni jedan od dva navedena uradka, niti me pretjerano zanimaju, jer je umjetnost u Hrvatskoj prilično šupačka, oduvijek je takva i bila, ovisna o kojekakvim proračunima nikad se nije usudila pomicat granice, otvarat zabranjene teme, i ić mimo struje.

Uglavnom je sve ono oko čega se dizala velika prašina, na kraju ispala neka u većini slučajeva malograđanska bljuvotina, jer je većina hrvatskih umjetnika upravo to malograđanska bljuvotina na državnoj sisi.

Mene bi recimo zanimalo da neko od hrvatskih umjetnika napravi kazališnu predstavu o dvojici homoseksualaca koji siluju usvojenog dječačića, to bi bilo kontroverzno, a ne to što se neka udovica jebe s nekim.

Možda bi se mogao snimiti i film o sveučilišnom profesoru u Zagrebu Srbinu koji ima brata Četnika, u uvodnoj sceni bi mogli njih dvojica braće u ljeto devedeset prve sjedit na terasi roditeljske kuće u malom selu kod Benkovca, i brat Četnik kaže bratu profesoru, ja ću ih puškom, a ako ja ne uspijem ubij ih ti politikom, nije za tebe puška, ali tvoje oružje je opasnije.

E to bi bila umjetnost, kakvi cigani kakvi bakrači koga to još zanima.

U Čačku je otvoren DNK laboratorij, i preliminarni rezultati pokazuju da dvadeset posto djece nisu djeca svojih očeva, nego poštara, komšija, zgodnih konobara i recepcionera na moru, sekretara partije, i lokalnog popa.

Rezultat je dosta lošiji nego u Sloveniji, di je trideset posto takvih slučajeva ili nešto malo veći u europskoj uniji.

Za te nemile događaje možemo možemo optužit vegane koji jedu puno banana i bacaju kore okolo, pa se nevine blogerice dok mirno hodaju i gledaju svog posla okliznu i natalnu na kurac poštaru, susjedu, zgodnom konobaru ili recepcioneru, a nekad i obadvojici, sekretaru partije i lokalnom popu.

Doduše određen dio odgovornosti snose i gore navedeni, jer šetaju okolo sa isukanim kurcom, te na taj način dovode u opasnost nevine blogerice da se nataknu, ako se okliznu ka koru od banane koju su neoprezno odbacili vegani.

Obzirom da Meca voli kratke postove, a da ovih dana njena naklonost donosi tri komentara, neću više iako sam zbunjen jer zadnjih dana čitam kako je to sa komentiranjem grozno, da u biti mora bit što je moguće manje komentara, da su u stvari najbolji oni blogovi koje niko ne jebe dva posto, i sad ne znan šta ću, morat ću novi blog napravit :)