Fressssssh

Historia est magistra vitae

Ne znam sjećate li se vi koliko je tinte proliveno, koliko je traktata na ovom blogu napisano kad su hrvatski generali osuđeni, kako su naši tolerantni drugovi antifašisti prigušeno likovali, i pisali onako kao nije nam drago, ali jesmo li vam rekli.
Kad su hrvatski generali oslobođeni momentalno ih je uvatila mala snaga, pa se danima nisu oglašavali, a onda su poslije koristili svaku prigodu da se na neki svoj opsesivno kompulzivni način obračunaju sa, kako vodeća antifašistkinja kaže najpoznatijim uzgajivačem tuna, istim onim kojemu se s ponosom obraćala, i pisala kako mu neće pisat čestitku za Uskrs.

Kao što vidimo, drugovi su prema nekim uniformama neizmjerno tolerantniji, nigdje nikoga, da kaže pravda je ipak pobijedila.

Nigdje nikoga da kaže, da je jednog psihopatu, jer je on upravo to, nije vojnik, nikad nije ni bio, jer vojnici se dokazuju na ratištu, a tu se psihopata nije baš proslavio, nije ušao u Šibenik iako je htio, zaustavio ga je vojnik, Rahim Ademi, koji je imao kudikamo manje vojnika, a o naoružanju da i ne pričamo.

Nije ušao ni u Zadar, iako je htio, a onda je u impotentnom bijesu tako svojstvenom psihopatama, ušao u Škabrnju kao Srbin, Jugosloven, i komunista s petokrakom na čelu i poklao civile.

Nije se iskazao ni drugdje, ali je zato slao granate po opkoljenom Sarajevu, koje su ubijale djecu, 1600 djece, zato je ušao u Srebrenicu i ubio tisuće civila.

Danas je psihopata, osuđen na doživotnu robiju, antifašisti šute, oni će se javit ako neko ne daj Bože dirne u petokraku koju je general onako ponosno nosio, i tamo nekad prije izbora, jer važno je da su tu, da održe kontinuitet, oni će ionako jednom, nekada rehabilitirati đenerala kao i onog prije njega, i uvrstit ga u plejadu srpskih junaka.