Fressssssh

Studeni

Moj ćaća je ka mulac otiša iz svog mista, prvo u Ploče u kojima se
Zadrža kratko pa onda u Split u kojem je posli proveja dobar dio života.

U to vrime se do Splita putovalo brodom jer nije bilo magistrale, otiša je od doma jer nije moga doli dobit posal, jer njegov ćaća, moj did nije sa oduševljenjem doživija nacijonalizaciju, pa je i on ka i njegova dica proglašen neprijateljon socijalizma.

Dica su se razbižala po svitu, ćaća ih je jedno po jedno ispraća u svit, i osta čuvat mater, koja je ostala sama nakon šta je did poginija.

Ćaća je reka kako je kad je tek doša u Split bija više gladan nego sit, tribalo je radit na baušteli, platit stan, spizu i još se i školovat.

Zna je reć da bi se u to vrime najeli samo kad bi se prišlepali Ankoviću i Bajdi, koji su imali love jer su igrali u Hajduka.

Drugog jedanajstog devesprve, su mi u ondašnju vojnu knjižicu koja je još bila ona stara jugoslavenska upisali da sam tražio da me se pošalje za Vukovar, bio sam samo jedan od mnogih koji su se prijavljivali kao dragovoljci za odlazak u Vukovar.

Jean Michel Nicolier je bio Francuz, jedan od 481 stranaca iz 35 zemalja koji su se borili na hrvatskoj strani u Domovinskom ratu, iako mu je ponuđeno kao Francuzu da napusti Vukovar u okruženju odbio je napustiti svoje suborce i ostale građane grada u okruženju.
Ubijen je u noći sa 20 na 21 jedanajstog na Ovčari nakon što je kao ranjenik odveden iz Vukovarske bolnice.

Posmrtni ostatci mu da danas nisu pronađeni jer su premješteni, pretpostavlja se negdje u Srbiju.

Bio je pripadnik Hrvatskih obrambenih snaga, koje su na rukavu nosile grb na kojem je pisalo za dom spremni.

Kod nas doli u Dalmaciji nije razvijena tradicija proslave Martinja, ipak mi smo slavili, moj ćaća je bija Martin i uvik je bila fešta za svetog Martina, te devedeset prve nismo feštali, feštali smo još godinama poslije kao i ranije, danas kad mog ćaće više nema meni to Martinje ima neku sjetnu notu, pa iako trenutno živim u kraju di se to fešta ja baš i ne sudjelujem.

Prije nekog vrimena ne znam sad jesu li prošle dvi ili tri godine u ovo doba otprilike dobio sam dopis od nekog fonda za naknadu za oduzetu imovinu, da kod javnog bilježnika ili već negdje, uz predočenje rješenja o nasljeđivanju prenesem na sebe potraživanje, kao naknadu za zemljište oduzeto mom djedu za vrijeme komunističke vladavine, na kojem je izgrađena tvornica, u kojoj zbog javnog neslaganja s otimačinom, članovi moje obitelji nisu mogli dobi zaposlenje, koja je u međuvremenu privatizirana, koristila državna sredstva koja nije vratila i završila u stečaju. Uz kriminal u toj tvrtci se povezuju bivši predsjednik sabora Luka Bebić, bivši ministar financija Ivan Šuker, bivši predsjednik Stipe Mesić, bivši ministar obrane Ante Kotromanović, i nositelj glavne muške uloge u Severininom video uradku.

Tog studenog devedeset prve moja djeca su iako se nikako nisam mogao smatrati klasičnim prognanikom, pošto je to bio jedini formalni način da imaju pravo na zdravstveno osiguranje dobila žute prognaničke kartone.

Petnajstog studenog moj prijatelj iz djetinjstva Duško je isplovio s razaračem Split, i pucao po Splitu gradu u kojem je rođen, odrastao, prvi put se zaljubio.

Jean Michel Nicolier imao je 25 godina kad su ga ubili, bio je godinu dana mlađi od mene.