Fressssssh

Znaš, mislio sam da ćemo jednom sjediti na nekoj terasi, u jeseni baš ovakvoj, kao što je ova.
Polako uz čašu nečega, odmjeravati se onako muški, i gledati odsjaj na nekoj mekanoj plavoj kosi, tamo kraj potoka koji ovako s jeseni živo žubori po kamenom koritu, dok djeca negdje iza mosta skupljaju kestenje.

Lijepe su te jeseni, baš kao što je ova, nekako sjetne, čovjek nekako poželi da se prepusti Suncu da ga miluje, čekajući prve pahulje, da se skutri iza zamagljenih prozora, sa onim smiješnim crvenim kariranim zastorima.

Rekao bih ti tamo za onim stolom kraj one zelenkaste zidane peći, otpuhujuć dim koji se podiže iz šalice kuhanog vina, jebiga stari, nije toliko važno ne bojati se smrti, ključno je ne bojati se života.