Jednom davno, davno, prije nego što je prva kiša pala na zemlju, prije nego što je Sunce prvi puta zasjalo, prije nego je uopće svemir postojao ovakav kakav je danas, u vrijeme kada su i najstariji preci svemira bili mala djeca, kružila je priča, priča koju su svi potajno pričali, priča koje su se svi bojali, priča u koju nisu htjeli vjerovati.

Sjedeći na jednoj zvijezdi, koja je odavno prije milijardu godina umrla i prestala sjati, češkajući se po nozi, stari mudrac je pričao: .... pojaviti će se jednog dana ljubav, pojaviti će se na jednom planetu koji će se zvati Zemlja, na planetu koji će se okretati oko jednog malog Sunca, pojaviti će se ljudi, ljudi koji će vjerovati u ljubav, u pravu jedinstvenu i nesebičnu ljubav, u ljubav koja ima energiju kakvu niti jedna sila nikada neće imati, koja ima sjaj kakav ni sve zvijezde i sunca kada se skupe na godišnjem skupu, napiju zvjezdane prašine i zasjaje najsjajnije, nikada neće imati, ljubav koja ima moć kakvu niti jedna moć nikada nije imala.

Ljudi će živjeti tu ljubav, iskrenu i pravu, dijeliti će ju, nesebično poklanjati. Ljubav će zajedno s njima i u njima rasti i jačati, zagospodariti će cijelim svemirom i ništa više nama poznato neće postojati, samo ljubav............

jukebox za ovu priliku svira : nixi je zaželjela negdje na blogu čuti U2 - One pa evo je umjesto Housemartins - Caravan Of Love