photo by freestyler
Gledam u nebo.
Današnji umjetnik zadužen za ljepotu jutra miješao je prve zrake sunca i oblake, miješao je plameno crvenu i sivu, miješao je vodu i vatru, miješao tugu i sreću, miješao je veselje i sjetu.

Miješao je kao dobar njemački mikser napravljen davno, davno u vrijeme dok njemačke stvari nisu izrađivali kinezi u nekom više milijunskom selu pored šangaja za koje ni veći dio kineza ne zna da postoji, miješao je zapadnonjemačkom preciznošću i ustrajnošću, miješao je nedozvoljavajući da grudice dobrog prekriju loše, miješao je ne dopuštajući sjenama da sakriju svjetlo.

Miješao je sve skupljeno u meni ne dajući prednost ni Osobi A koja bi oduševljena Svemirom skakutala po krovovima i s kišobranom i bez kiše uz singing in the rain plesala sve dok u plućima ima daha, sve dok u nogama postoje zadnji atomi snage.

Miješao je sve skupljeno u meni ne dajući prednost ni Osobi B koja bi zaronila duboko, duboko ispod pokrivača, ispod kreveta, duboko ispod svega tražeći mjesto gdje ne postoji ništa, gdje ne postoji misao, gdje ne postoje sjećanja.

Miješao je sve, ostavljajući mi nebo da ga gledam, miješao je sve, ostavljajući me bez dima i bez cigarete koju sam često znao u ovakvim situacijama vrtjeti među prstima.

Ostavljao me da ne mislim o ničemu, što priznajem nije nimalo loše za početak dana.