«Bio jednom jedan dečko po imenu Dječak.
Dječak je bio krupan, zgodan, dasa...I Dječak je bio zaljubljen.
Dječak je bio zaljubljen u djevojčicu po imenu Djevojčica.
Ali Djevojčica za to nije željela da zna.
Vidite, Djevojčica je bila ljupko, lijepo, majušno, slatko mlado stvorenje...
I Dječaka je, da izvinite, veselo vukla za nos.
Dječak prosto nije znao šta da radi.

Vidite, dok Djevojčica nije naišla Dječak prosto nije mogao da se odbrani od drugih djevojaka...
I od momaka. Ali to je druga priča.
Trenutni problem bio je da je Dječak do ušiju zaljubljen u Djevojčicu, a ne zna kako da je obrlati.

I tako je jednog dana Dječak zapitao svog prijatelja, Prijatelja, za savjet.
Poslije dugog razmišljanja...
Prijatelj je posavjetovao Dječaka da zaigra "Ne dam ti se igru" na koju bi Djevojčica brzo morala da padne.

Dječak je prihvatio Prijateljev savjet...
I ne lezi vraže......
Djevojčica je uskoro izgubila glavu.
Počela je da sanja Dječaka.
Neprestano je smišljala slučajne susrete s Dječakom.
Nije prestajala da mu piše ljubavna pisamca.
Njeno srce je stalno vapilo za Dječakom.

Ali sada Dječak za to nije želio da zna zato sto je igrao "Ne dam ti se igru".
A sad Djevojčica nije znala šta da radi...Jer je bila zaljubljena u Dječaka...
A Dječak je prosto ignorirao.

I tako je Djevojčica otišla do svoje prijateljice Prijateljice po savjet.
Prijateljica je rekla Djevojčici...
...da treba da igra "Ne dam ti se igru" na koju Dječak brzo mora da padne.
Djevojčica je prihvatila Prijateljičin savjet i zaigrala "Ne dam ti se igru".

Ali stoga sto je igrao "Ne dam ti se igru" Dječak nije primijetio da Djevojčica igra "Ne dam ti se igru".
Tako se ništa nije desilo.

Eh sad je to kraj ove tužne priče. I Dječak i Djevojčica "Ne dam ti se"
igru su igrali...

I nikad se vise nisu sastali ni sreli.

Ali su oboje poslije toga živjeli...

Veoma daleko jedno od drugog."

napisao Robert Gross