znam da se ovo nikom neće dati čitati...i ne trebate....ali molim vas, ako ne pročitate sve, nemojte ni ostavljati nikakav komentar tek reda radi..nije potrebno..hvala...
...zadnjih dana glavom mi lete naše zajedničke slike...od prvog dana kad smo se upoznali...
nije to bilo tako davno, deseti mjesec prošle godine... kako smo se uspjeli samo pronaći odma taj prvi tjedan... kad sam ti ja rekla da ne smijemo pričati protiv gayeva jer su nas oni spojili...ti si mi rekao da bi se mi pronašli i da njih nije bilo.... kad se samo sjetim kako sam tad bila sretna...
...bili smo posebni...sav taj naš odnos...drugi su govorili da smo kao lonac i poklopac...uvijek zajedno... sjećaš se kad nam je jednom M rekla da ćemo mi sigurno prije ili kasnije završiti skupa, mi smo je tad pogledali ko da je luda....mi i naši glupi principi....
....uvijek bi prije tebe došla na faks...i uvijek bi ti čuvala mjesto...pa makar i cijela dvorana bila slobodna....bilo je to nešto što sam radila od samog početka....i navikla se na to....svi su znali za kog je to mjesto...
....kao da su svi prije nas znali da među nama postoji nešto...kako smo samo mi bili slijepi....ja sam počela naslućivati da imam osjećaje prema tebi tek kad sam otišla doma a ti si ostao u zagrebu, pa kad si mi poslao poruku o «svojoj hlabloj culici»....sjećam se kako sam tad samo bila sretna, da sam čak zaboravila da sam prije tog bila kod zubara....skakutala sam po ulicama svog grada, jedva čekajući da se vratim u zagreb, da tebe vidim...
 ...naš prvi poljubac...haha...sjećaš li ga se? bilo je to kad smo zezali D&D...sjećaš li se kako su se oni naljutili i pošli doma? a ja i ti smo nastavili.... tad to još ništa nije značilo...tad nam je to još uvijek bila šala...zajebancija....
...i onda onaj tulum....onaj kobni tulum nakon kojeg se sve promijenilo....tvoje riječi: «no strings attached»...moja ljutnja....izletila sam iz wc-a i odmah završila s drugim....kako si bio ljut....nisi me mogao niti pogledati, jedva si sa mnom riječ progovorio....nije mi bilo svejedno...sjećam se kad smo se vraćali iz smasha....ja i on zagrljeni, D&S zagrljeni....a ti iza nas....sam...s mobitelom u ruci....tila sam ostaviti njega, zagrliti te, reći ti što osjećam, ali «no strings attached» je bilo jače od mene....
...ujutro smo se posvađali...rekao si da se prema meni nećeš ponašati posebno, jer sam ti ja ista ko i svi drugi....ja sam se odmah htjela pokupiti doma, plakala sam...nisi me vidio....ali pošao si sa mnom doma....vozeći se tramvajem nekako smo sve uspjeli srediti....baš kao i svaki put....
tu večer sam trebala ići kod F....ali radije sam nazvala tebe....i otišli smo skupa u maksimir....ona klupica bila je baš kao stvorena za nas...tamo pored onog jezera, sjećaš se, tamo gdje smo vidjeli kako se patke...znaš već što....ranije sam bila kupila čokoladu za F...ali sam je izvadila iz torbe, i podijelila sam je s tobom....i kad mi je F poslao poruku...rekao si mi da odem, da se nećeš ljutiti....ali sam ti ja odgovorila da mi je ljepše s tobom....tad još ništa nisi kužio....mada si mi poslije rekao kako si me silno želio tad poljubiti....
...rekao si mi kako si bio ljubomoran na njega....i kako nikad u zivotu nisi bio ljubomoran do tad....to mi je bilo tako slatko....
...sljedeći dan sve se promijenilo....bili smo u tramvaju i pričali o tulumu....i tad smo nekako došli na tu temu, na «no strings attached»....i tad si rekao da se ne sjećaš kako si to rekao, i da to nisi ni približno mislio....došli smo na kvatrić i ja sam morala izaći....ali mučilo me je to «ni približno»....i nastavili smo se dopisivati....koje je to dopisivanje bilo....ti si pisao jedno, ja drugo, a jedno drugo nismo ništa kužili..rekao si mi da davno nisi nekog tako iskreno zavolio kao mene...i onda sam ja pukla....i priznala ti....da sam već dugo zaljubljena u tebe....i rekao si da si sretan i da ćemo sutra pričati...
...sutra smo svi sjedili u kantini kad si ti došao....ja sam spustila glavu jer nisam tila da vidiš kako sam se zacrvenila....ali ti si sjeo odmah pored mene, i počeo me zezati....a ja sam postajala sve crvenija i crvenija....nikako nismo ostajali sami....poslije smo išli na ručak, pa na piće....i tek smo onda ostali sami....rekao si da krenemo pješke....i počeo postavljati pitanja...sve te je zanimalo....zašto ti to ranije nisam rekla....zašto sam bila s F...zašto sam ti uvijek govorila kako nisi moj tip....toliko pitanja...i onda moji odgovori..rekao si da nikad nisi upoznao nekog s kim si na istoj valnoj duljini kao što si to sa mnom....kad si me pitao što ja sad želim, bilo me strah odgovoriti....ali tvoj poljubac je otjerao sve strahove.....ti i ja...na kvatriću....okruženi golubovima...bilo mi je malo neobično, ljubiti tebe, prijatelja....ali ne sjećam se kad sam bila sretnija...joj joj...kako sreća brzo nestane....
....do doma sam došla skoro leteći....osmijeh od uha do uha...moje cure iz doma odmah su shvatile da se nešto promijenilo....mislile su da je riječ o F....ali kad sam im ja sve ispričala rekle su da su znale, da se na kilometre vidjelo da među nama postoji neka kemija....
...sutra si došao po mene na faks....trebali smo ići skupa na kolodvor po D i reći mu sretnu vijest.....vidjela sam tad da nešto nije u redu....osjetila sam to....ali mislila sam da umišljam....bili smo s D&M na kavi....sjedili jedno nasuprot drugog, stalno smo se smješkali i pogledavali....jer nismo tili da odmah svi znaju za nas....
....nazvao si me popodne....da se nađemo...u maksimiru....opet sam osjetila kako nešto nije u redu....znala sam....ali tjerala sam crna razmišljanja o sebe....čekao si me na prvoj klupici....na onoj prokletoj klupici.....vidjelo se odmah na tebi kako nešto nije u redu....i tad si mi rekao...rekao si mi da nikad nikom nisi rekao da ga voliš....i da ćeš to meni reći....ali....kao prijateljicu.....i sve se srušilo.....ta noć....plakali smo i ja i ti....i molila sam te da odeš od mene....ali nisi me htio tamo samu ostaviti....nisi htio otići dok ti ja ne kažem da neću otići od tebe kao što je bila moja prvotna namjera....sjedili smo na klupici, ništa ne govoreći...samo su suze klizile....bila sam ti potrebna i obećala sam ti da ću ti biti najbolja prijateljica koja postoji....
....sutra smo skupa išli kod Ć na štrukle....kao da se ništa nije dogodilo....smijali se skupa...grlili...škakljali..štipali...on nije vjerovao kad smo mu rekli da smo bili skupa...ta dva dana....hmmm...oborili smo rekord....kao neke zvijezde....
...onda je došao moj rođendan....donio si mi ružu....i to crvenu....čemu to? boljelo je to....nisam htjela plesati s tobom....i ti si se naljutio....nisi shvaćao da te nisam mogla imati tako blizu sebe a znati da nisi moj.....i kad si otišao ljutit doma ja sam išla s tobom....i razgovarali smo....i rekla sam ti da te ne želim izgubiti....
...nakon toga svega smo postali bolji nego ikad....ali sve je to bilo nekako prividno.....onaj dan kad smo išli s D u maksimir si ti puknuo...rekao si mi da sam te samo muljala, i da sam ja u biti zaljubljena u F....i nisi više htio razgovarati sa mnom...ušao si u tramvaj i otišao....srećom, moje su skrpite ostale kod tebe i morao si se vratiti....tad smo opet išli šetati...i pričati...sjeli smo na onu klupicu ispred mioca i pričali i pričali.....objasnila sam ti sve u vezi F i ti si mi tad rekao kako ti nisi ravnodušan prema meni, i da se sutra ženiš, izabrao bi mene.. ..ali da ne želiš sad vezu, da si došao u zagrebi sad si slobodan, ne želiš se vezati.....te tvoje riječi i dan danas mi neće biti jasne...
...sljedeći dan smo skupa išli na predavanje od onog nijemca....bio je tako dosadan da smo se krenili dopisivati....tad ti je palo na pamet da bi mogli pjesmu napisati...ja jednu riječ, ti jednu.....sjećaš se kako smo tad jedno drugom krali slike iz glave.....pjesma je bila ljubavna....i meni je bila prekrasna....jer je bila moja i tvoja....i tad si mi priznao kako si me jučer htio poljubiti....ali da si umjesto toga rekao da idemo ća...kad sam ti ja rekla da sam znala to pitao si me zašto ja onda tebe nisam poljubila....
...jedan dan otišli smo skupa s D na kolodvor po njegovu torbu....počeo si me zafrkavati i ja sam te u šali poslala u k.....istog trena si se uozbiljio...naljutio se....rekao da ne možeš vjerovati da sam ti to rekla....nisam ni ja mogla vjerovati....prvi put u zivotu sam poslala nekog u k....i posaljem bas tebe....nisi htio pricati sa mnom....ja sam otisla i kupila ti dorinu....pojeo si ju...ali i dalje nisi pricao.....dok meni suze nisu pocele kliziti....zagrlio si me i rekao da se ne ljutis, da se ne mozes na mene ljutiti, ma koliko to ruzno zvucalo sto sam ti rekla.....tad si me pitao zasto ja i ti uvijek jedno drugo toliko rastuzimo, a toliko se volimo.....joj, kako je samo to pitanje bilo na mjestu....
...i onda onaj dan prije nego si išao doma....kad smo bili u maksimiru...opet...u našem maksimiru....kad smo se poljubili....i kad si me uhvatio za ruku «samo da vidiš kakav je osjećaj» i kad si rekao da je baš lijepi osjećaj...odmah sam izvukla svoju ruku iz tvoje...boljelo je to....
...kako si me samo zbunjivao....nisam znala što želiš od mene.....znala sam da nešto osjećaš prema meni, ali čemu onda sve to...zašto si bježao od mene.....nikad na ta pitanja neću saznati odgovore...
...onaj dan kod tebe...kad nisam htjela sama spavati...pa sam došla k tebi....taj dan je sve dobilo svoj zaključak...rekla sam ti da ne želim biti tvoja igračka....i da ne želim brijati s tobom....sve sam ti rekla....pričali smo do četiri sata ujutro....i zaključili smo da to više nećemo raditi....ako smo prijatelji, onda smo prijatelji....
...nakon koji tjedan u tvoj život ušla je ONA......u biti, bila je ona već dugo u tvom životu, u tvojim mislima, ali ja to nisam znala.....i što sam ja napravila? tvoja sreća mi je sve značila...i sad mi znači.....i pokušala sam vas spojiti.....boljelo je...više nego išta...ali učinila sam to...dala sam sve od sebe...dalje je sve bilo na tebi....
...koliko sam se samo trudila gledati te samo kao prijatelja...trudila sam se....ali tad je sve počelo...promijenio si se prema meni....ti tvrdiš da nisi...ali svi su to primjetili....na svaku moju riječ ti si imao zlobni komentar....nisi mi dao da te dotaknem.....ništa....čim bi te ja zagrlila ti bi planuo...a i činjenica da sam ja i dalje bila s F tebe je živcirala i rekao si mi da sam gluap što sam s nekim takvim...nisam više mogla tako....boljelo me je sve to.....i rekla sam ti...rekla sam ti da me smeta što se tako ponašaš prema meni.....i da ako me tako pokušavaš otjerati od sebe...i uspjevaš.....
...i to je bilo to...to je bio kraj...rekao si mi da sam upravo izgubila najboljeg prijatelja....i rekao si mi zbogom.....
...koliko sam samo tu večer plakala....mislila sam da sam ću dušu isplakati...izgubila sam te...izgubila sam prvenstveno najboljeg prijatelja...
...drugi su rekli da je tako možda i bolje, da ću te tako brže zaboraviti....i mislila sam da su u pravu....ali bilo je preteško....nisam ja mogla bez tebe...pokušala sam se pomiriti....i onda je pala i zadnja karta na stol...rekao si mi da mi nikad nećeš oprostiti i da ne želiš uopće razgovarati sa mnom....
...i to je bilo to...kraj....već mjesec dana nismo riječ jedno s drugim progovorili....ti me jedva kad i pogledaš.....sve je nestalo...zabranila sam svima da se miješaju u to.....a čak i da se umiješaju, ne bi ništa uspijeli...ti me prezireš....po tvome, ja sam te krivo optužila.....a to je nešto najgore što ti netko može napraviti....
...povrijedila sam te...i izgubila....
sad je svemu kraj...i sad je i vrijeme da ti zbogom kažem...postali smo stranci...ti si meni stranac...ja sam tebi stranac...kad bi mogla vratiti vrijeme, vratila bih ga...i učinila bi neke stvari drugačije....ali to ne mogu napraviti....i vrijeme je da krenem dalje...vrijeme je da stavim točku na ovu našu priču...nije nam bilo suđeno....očito....možda ti u biti i nisi bio onakakav kakvim sam te ja vidjela u svom srcu...sad je gotovo....ko je kriv, o tome nećemo....a nije ni bitno....bitno je samo jedno: GOTOVO JE...
|
