...evo, s moje lijeve strane, na podu moje sobe, smiješi se velika crna torba...vrijeme je za povratak....za povratak na ono mjesto s kojeg sam pobjegla...vrijeme je za povratak u zagreb...moram se suočiti s njim, pogledati mu u oči i znati da sam ja krenila dalje, a ne spuštati glavu kao što sam to radila do sad. ovaj put ću ja biti pobjednica... ništa me ne može uništiti. pa čak ni on. ili bolje da kažem, pogotovo ne on...
...vidim da su mnogi krivo shvatili moj odlazak u zagreb pa mi govore "dobar provod"....uf, da, čeka me dobar provod, al uz knjigu...još su četiri ispita ispred mene...četiri koraka bliže mome snu...ako to dam, na konju sam...ljeto može biti onakvo kakvo planiram...
...pomogao mi je ovaj bijeg u zadar...vratio mi se osmijeh na lice...vratila se ona stara ja, ona vedra, nasmijana i blesava...snažnija sam nego prije...ipak je istinita ona "što te ne ubije, ojača te"... sad mogu ponosnije koračati "njegovim" teritorijem.... polako počinjem shvaćati kako ja nisam za ništa kriva i kako nama jednostavno prijateljstvo nije bilo suđeno...
...uf...kako ja sve zakompliciram...one najednostavnije stvari ja zakompliciram do krajnje granice...mislim da to nitko ne može kao ja...i uvijek odlučim: "neću više komplicirati, neću se oko svega živcirati, živit ću dan po dan"....i onda opet po starom....opet kompliciram, opet se živciram, opet gledam na prošlost...
...e pa neke se stvari moraju promijeniti... :)
sve vas puno pozdravljam, neko se vrijeme nećemo čuti jer ću se cila posvetiti ispitima.....tako da....vidimo se uskoro...pusa
Post je objavljen 25.06.2005. u 23:07 sati.