...danas nisam razmišljala o tebi...
danas sam imala smiješak na licu...
bila sretna ko malo dijete...
nisi mi bio potreban...
danas sam željela pomoći svima
staviti svima smješak na lice...
žao mi je što se oni svađaju...
ko što smo se nekad svađali ti i ja...
a vole se...
to svi dobro znaju...
ja ću im pomoći...
ja ću to srediti...
makar mi oni govorili da se ne miješam u to...
zar pravi prijatelji nisu stvoreni da ti pomognu kad si ne možeš sam pomoći?
oni nama nisu pomogli...ali to nije ni bitno...
to im nikad neću uzeti za zlo...
pomoći ću im...
pa makar ih morala oboje dobro izvući za uši...
vole se...a svađaju se...
baš kao ti i ja...
samo što neću dopustiti da oni dožive istu sudbinu kao nas dvoje...
neću to dopustiti...
bit ću pravi prijatelj...
neću biti sebična i mislit ću samo na njih...
...zar prijatelji nisu anđeli koji te podignu kad si ti preumoran da letiš...
Post je objavljen 21.06.2005. u 23:14 sati.