...pokušavam se otrgnuti od ovih besmislenih razmišljanja...
pokušavam se sjetiti dana kad mi on nije značio sve...
sjetila sam se danas prošlih ljubavi...
i sjetila sam se da sam ih sve preboljela
preboljet ću i njega...
voljela sam i T. i R....
zbilja jesam.....a danas? danas mi ništa ne znače...samo uspomenu...
T......dugo mi se sviđao.....imao je neke tajanstvene zelene oči koje su me odmah privukle...u biti, sam on je bio cijeli tajanstven....o njemu se ništa nije znalo....osim one činjenice da ima curu.....hmmm.....prekinuo je s njom....ali ja tad nisam htjela biti s njim....godinu dana smo navlačili jedno drugo....a u biti smo se voljeli....mjesec dana smo bili skupa....što reći o tome? jesam li prekinula s razlogom? jesam, definitivno....o tom neću, prebolno je.... voljela sam ga, a sad mi ništa ne znači....jučer mi je poslao poruku....ništa više ne osjećam...ništa...
R......uf....o njemu bi mogla pisati i pisati, u biti, o njemu se već i ispisala redove i redove...osoba koju sam vjerojatno zavoljela čim sam ga upoznala..hmm...opet zelene oči.....tako poseban, tako drugačiji.....tako savršen.....ko da ga je netko napravio baš za mene....nažalost, sreća traje jako kratko.....ipak nije bio tako savršen.....u oči mi je lagao da me voli.....kako znam da mi je lagao? vjerujte mi, znam.....znao je da mi je iskrenost najvažnija, a ipak mi je lagao.....unatoč svemu, svim pokvarenim lažima, sve sam mu oprostila, al pustila sam ga iz svog života....tada mi je samo bilo važno da on bude sretan.....a znala sam da će s drugom biti sretniji.....sad mi je drago što sam ga pustila.....
I.....on.....onaj kojem su upućene sve moje riječi zadnjih mjeseci.....onaj kojeg ja toliko volim, a koji mene isto toliko prezire.....onaj kojeg sam ja povrijedila svojim riječima.....onaj koji mi je ne tako davno rekao da me voli.....a sad mi je rekao da mi nikad neće moći oprostiti....i da nikad više ništa neće biti kao prije....prekrasno stvorenje....ni slično ovoj dvojici prije njega....nimalo slično.....dobar....drag...zabavan....pametan....savršen....nije imao zelene oči koje su imali svi prije njega....imao je plave....prekrasne plave oči....najljepše plave oči....s njim sam trebala pronaći onu sreću koju sam zaslužila.....ali ne, nažalost....on je tražio nešto bolje nego sam ja....dao mi je šansu.....i uzeo dok sam trepnula....volio me je, to znam....to sam pročitala u njegovim očima....a i sam mi je rekao.....a ja, kraljica drame, morala sam ga otjerati, nisam mogla biti zadovoljna s prijateljstvom koje smo imali....i sad zbog toga patim....
Hoću li ga preboljeti kao i one prije njega? Hoću li uspjeti? On ipak nije bio kreten kao što su oni bili, on je bio drugačiji.....on me je upoznao.....i za njega sam bila jedina osoba koju je iskreno zavolio, osoba na istoj valnoj duljini...
...ne mogu više....prebolno se prisjećati njegovih riječi, njegovog pogleda, njegovog smiješka...
..opet plačem, a ne smijem....on me mrzi :(
a ja mrzim samu sebe.....
Post je objavljen 20.06.2005. u 19:22 sati.