...evo mene opet...onaj prošli post mi je puno pomogao, mnoge stvari sam sebi u glavi posložila...i sad se nekako lakše diše...
...danas mi je bio jedan prekrasan dan...nazvali su me frend i frendica iz zagreba...rekli mi da im jako falim...i da mi se sigurno štuca jer već tri dana samo mene spominju...da sam ja duša od čovika i da su zaključili da se oni nikad ne bi mogli na mene ljutiti ma što ja napravila...tako su me nahvalili i nacrtali mi jedan osmijeh od uha do uha koji onda cijelo poslijepodne nisam skinila...
...ma i sad kad se sjetim tih deset minuta razgovora s njima dođe mi da zaplačem od sreće...tako mi je drago što takve ljude imam oko sebe...i jedva čekam tu nedjelju da ih sve vidim...i oni meni fale koliko ja njima...
...jedino što me drži dalje od zagreba je on...ali za to me više nije briga...svi vaši komentari su me pogodili točno u pravu žicu...ja nikako o tome nisam mogla suditi objektivno...vi ste sve rekli...i puno vam hvala...olakšali ste mi...više se ne brinem toliko oko toga...naići će drugi...bolji...više se ne nadam...sad sam sigurna...
...ne znam što se to sa mnom događa, ali danas sam čak s guštom učila...aj dobro, lažem, otkrili ste me...ali bilo mi je puno lakše danas uzeti knjigu u ruke nego proteklih dana...nisu me mučili veeeeeeeeliki problemi...važna životna pitanja...hehe...
...i danas, kao šećer na kraju savršenog dana...tata,mama i ja smo se uputili u trgovinu, kupili uji poklon...i uputili se na selo...bez da smo ikom rekli da idemo...i to mi je bilo tako super...baku i dida nisam vidila sto godina...a i oni su svi bili presretni sto mene vide...
..sve u svemu...jedan savrseni dan...
...sutra ce biti jos bolji, pošto tata ne radi, pa ja napokon necu morati kuhati rucak ;) vec sam se pocela pitati kako to da se svi nismo otrovali od moje hrane...hmmm...mozda ja stvarno znam kuhati....jupi...mogu se udati, reka bi moj bivši šef...
...eto, opet se ja raspisala...pozdrav svima...
Post je objavljen 24.06.2005. u 23:04 sati.