...nikad mi nece oprostiti...
to je rekao...
prvi put sam shvatila da je stvarno gotovo...
izgubila sam "najboljeg prijatelja"
par hladnih poruka
i one dvije riječi kojih sam se toliko bojala:
GOTOVO JE
suze su opet krenile...
nisam više mogla biti sama
pobjegla sam među ljude
ali na krivo mjesto
na naše mjesto...
sjela sam na našu klupu
na istu onu na kojoj smo prije samo dva mjeseca
obećali jedno drugom da ćemo uvijek biti najbolji prijatelji...
istu onu klupu na kojoj smo skupa plakali...
šetala sam parkom..
suze su klizile
ali nije me bilo briga što me par usputnih prolaznika čudno gleda
za ništa me više nije bilo briga
jer sam znala da sam ga izgubila
uskoro je počeo i pljusak...
i nebo je plakalo sa mnom...
do nedavno najbolji prijatelji....a sad.....stranci...
Post je objavljen 17.06.2005. u 00:03 sati.