srijeda, 29.04.2009.
Euharistija za mlade
Mjesečni susret mladih Grada Rijeke na euharistiji u katedrali sv. Vida održat će se u srijedu 6. svibnja. na dan posvete katedrale. Misu će u 18.00 sati predvoditi riječki nadbiskup Ivan Devčić. Projekt euharistije za mlade odvija se u organizaciji Mreže katolika Grada Rijeke (Klub gimnazijalaca Ivan Merz PSHG-a; AKD Jeronim; Klub studenata Ivan Pavao II.; ZKŽ-Zamet; Zdrug katoličkih skauta Riječke nadbiskupije; Frama-Trsat; Frama Žabica; Frama Krnjevo; Franjevački svjetovni red Rijeka).
vidimo se u što većem broju!!!
- 23:17 -
ponedjeljak, 27.04.2009.
Poticaj za pomlađivanje franjevačkog ideala
Svetište Majke Božje Trsatske u nedjelju 26. travnja od jutra je živjelo u slavljeničkom ozračju. Franjevačke obitelji proslavile su 800. obljetnicu utemeljenja Franjevačkoga reda. S obzirom da su franjevci čuvari Svetišta Majke Božje na Trsatu, središnja je proslava visoke obljetnice u Riječkoj nadbiskupiji održana u ovom, u Hrvatskoj najstarijem, Marijanskom svetištu.
Svečano euharistijsko slavlje u trsatskoj bazilici predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić koji je, govoreći o visokom jubileju, podsjetio na doprinose koje su društvu dali franjevci i franjevke kao "dubok trag svjetlosti u našoj Crkvi“.
Sveti Franjo, kao niti ikoji drugi svetac, nije za Crkvu samo povijesna osoba, rekao je riječki nadbiskup dodavši da naše sjećanje treba biti crkveno sjećanje u kojemu sveci i njihove karizme žive i djeluju i danas. Podsjećajući na život ovoga sveca i trenutke kada ni sv. Franjo nije odmah u početku razumio što Gospodin od njega hoće, nadbiskup Devčić rekao je da je i u današnje vrijeme potrebno moliti sv. Franju za milost prepoznavanja onoga što Gospodin od nas očekuje.
"Crkva uvijek ima potrebu za onima koji će na novi način ispričati veličanstvenu priču o Isusu Kristu. Točnije, potrebni su joj oni koji će svojim životom i svojim riječima znati stvoriti novu 'kršćansku priču', prilagođenu senzibilitetu suvremenog čovjeka. Nije li to upravo zadatak koji vi, učenici i sljedbenici sv. Franje, trebate osjetiti i prihvatiti kao svoj današnji poziv, kao svoj današnji doprinos i pomoć Crkvi u ovim vremenima?“
- 21:15 -
petak, 24.04.2009.
800 godina utemeljenja Franjevačkog reda-26.4.Trsat
Franjevačke obitelji u Riječkoj nadbiskupiji 26. travnja proslavit će 800. godišnjicu utemeljenja reda, od kako je papa Inocent III. dao usmenu dozvolu sv. Franji da može živjeti po pravilu kojeg je sastavio.
Zajednička proslava franjevaca održat će se na Trsatu, a misu će u nedjelju 26. travnja u 18.30 predvoditi riječki nadbiskup Ivan Devčić. mi (Frame grada Rijeke) animiramo pobožnot prije mise, pa stoga se nađimo u 17h ispred svetišta!!
- 15:34 -
nedjelja, 19.04.2009.
Započela Euharistijska godina
Čitanjem proglasa i misnim slavljem 18. travnja u katedrali sv. Vida započela je Euharistijska godina u Riječkoj nadbiskupiji. Nadbiskup Ivan Devčić pri proglašenju je podsjetio kako se Euharistijska godina slavi u godini pripreme za proslavu 10. obljetnice osnutka Riječke nadbiskupije, nakon što je Ivan Pavao II. 2000. godine podijelio Riječko-senjsku nadbiskupiju na Riječku nadbiskupiju i Gospićko-senjsku biskupiju. „Euharistijsku godinu otvaramo sa željom da učvrstimo naše nadbiskupijsko zajedništvo, a posebno da svi porastemo u svijesti kako je slavljenje euharistije vrhunac kojemu teži djelatnost Crkve i ujedno izvor iz kojega proističe sva njezina snaga. Ovu Euharistijsku godinu želimo slaviti u vjeri da je u nestalnosti ovoga svijeta Krist jedino čvrsto sidro naše nade i smisla“, poručio je u proglasu nadbiskup Devčić.
Nakon mise vjernici su ostali u katedrali u molitvi i klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Proglas je dan kasnije, na 2. vazmenu nedjelju, pročitan u svim crkvama Riječke nadbiskupije, a izvješene su i zastave s amblemom koji povezuje simbole euharistije i Riječke nadbiskupije, čime su u početak Euharistijske godine bili uključeni svi vjernici koji su sudjelovali na nedjeljnim misama.
- 12:38 -
subota, 18.04.2009.
kad smo u tom duhu, evo malo kršćanske glazbe po mom izboru...
- 13:17 -
srijeda, 15.04.2009.
Dijagnoza domaće kršćanske glazbe
zanimljivo, poučno, i smatram, jako realno!
Kada krenem razmišljati o situaciji kršćanske glazbe kod nas, nekoliko razloga me podsjećaju da kršćansko-duhovna glazba, iako je zaslužila svaku pohvalu kao takva, ima i podosta ''unutrašnjih'' neprijatelja i problema.
Daleko od toga da se, od kako kod nas postoje festivali moderne duhovne glazbe, općenito poboljšala kvaliteta produkcije snimaka, a izvođača koji će se u takvoj glazbi okušati ima sve više. Također treba priznati sve napore onih koji organiziraju festivale duhovne glazbe - većina u organizaciji angažirani su volonterski, pokazuju se kao dobri domaćini, a na takvim manifestacijama je druženje i prijateljstvo iznad natjecanja i konkurencije - što je naravno vrlo pohvalno. To isto vrijedi i za izvođače koji često u vlastitom trošku bez naknade snime pjesmu i otputuju u mjesto na kojem se festival održava. Ali u cilju poboljšanja ''na bolje'' - ipak ću se usuditi uputiti par konstruktivnih kritika na same izvođače kao i na organizatore raznih festivala.
Svaki festival (govorim općenito) ima svoj kriterij po kojem će se skladbe prihvaćati i kriterij po kojem će se ocjenjivati. Na primjer, pjesme koje se prijavljuju na MIK (Melodije Istre i Kvarnera) trebaju imati u sebi melos istarsko-kvarnerskog podneblja, tekstovi moraju biti vezani uz Istru i Kvarner itd... Najveći festival kršćansko-duhovne glazbe Uskrfest daje za prvi kriterij da skladbe moraju imati kršćanski karakter. Upravo ovdje nastaje nemali problem. Pojam “kršćanski karakter“ je u ovom kontekstu shvaćen preusko. Što je to kršćanski karakter?
Previše suhoparnog klišeja
Ako se generalno poslušaju pjesme koje su izašle na objavljenim kompilacijama festivala duhovne glazbe, lako se može čuti - zapravo u većini slučajeva - suhoparni klišej, jednu nepoetičnost i nedovoljnu zrelost u shvaćanju onoga što je kršćanski karakter. Pjesme zvuče kao uglazbljeni katekizam, kao otpjevani crkveni dokument u kojem nema poezije već samo teologije u notama. Npr. “Ti si Gospodine moj spas, izbavi iz grijeha moju grešnu dušu...“ ili “Isuse ti si svjetlo, pokaži mi put, molim te...“ (ove sam citate izmislio da ne bih nekoga uvrijedio).
Lijepe su to riječi, ali već smo ih toliko puta čuli. Slušajući neke kompozicije koje su izašle na kompilacijama raznih festivala duhovne glazbe pitamo se nije li većina tekstova pisana po istoj šabloni? Svi su, oprostite na izrazu, tako bljutavo sladunjavi i lažno pobožni.
Prije par godina jedna talentirana mlada glazbenica odsvirala mi je jednu svoju duhovnu skladbu. Htjela je čuti moje mišljenje, budući da nije znala što da misli u vezi svojeg rada. Iako je pjesma imala melodičnu temu, djevojka je pjevala zrelo i na neki način originalno, međutim tekst pjesme, predvidivo, išao je otprilike ovako: “Isuse, ti si moj spas, samo ti si u srcu mom...“. Kada sam je upitao radi čega kao autorica ne pokuša ići tekstualno još malo dublje, rekla je da ju je strah pisati ono što doista osjeća, jer bi tada bila puno ranjivija.
Vrlo će rijetko tekstopisac kršćanskog teksta biti jednostavan i poetičan, rijetko će pak neustrašivo krenuti u istraživanje mračnijih dijelova svoje duše - gdje se susreće sa sumnjom, tjeskobom, sa pitanjima, možda i bijesom... Teško je među kršćanskim autorima čuti prizemnu (da ne kažem poniznu) iskrenost. Jer ako iskrenost u kršćanskim tekstovima i postoji, onda je ona, po mom mišljenju, plod obraćeničke euforije i simpatične duhovne nezrelosti. Ali ako se netko glazbeno iskusniji ipak usudi napisati nešto iskreno i duboko, ne brinući za “kompatibilnost“ sa ukrućenim kršćansko-pobožnjačkim mentalitetom, tada će naići na sljedeći problem: hoće li takva pjesma proći na duhovnoj-glazbenoj sceni? Hoće li ikad biti puštena na vjerskim radijskim emisijama, hoće li proći na natječaju za Uskrsfest? Vjerojatno - ne. Ako i kojim čudom prođe, daleko od toga da bi se tada toj pjesmi priznala iskrenost. Pobjeđuju one pjesme koje su najpodobnije. One koje naviše idu za onim što žiri (kao i publika takvog žanra) smatra pravim kršćanskim “karakterom“. A što je danas kršćanski karakter? Mi kršćani u Hrvatskoj nemamo takav karakter, još smo uvijek zatvoreni u svom malom pobožnom svijetu koji je bar sto metara iznad realnoga, iako je kršćanin je pozvan živjeti u svijetu, baveći se svjetovnim stvarima.
Potreba nenametljive i duboke glazbe
Da skratim, kršćanski karakter - pogotovu među laicima - jest djelovanje u svijetu i za svijet. To jest, djeluj tako da te ljudi mogu razumjeti. Pjevaj o prizemnim stvarima, pjevaj ono što osjećaš, a ne ono što bi “trebao“ osjećati jer si kršćanin. Piši tekstove u kojima se ljudi mogu pronaći, da te dožive bliskim. Nemoj nikoga pokušati obratiti, jer obraćenje je stvar slobodnog izbora i Božje milosti.
Upravo radi boljeg “prolaza“, autori pišu suhoparne, gotovo liturgijske tekstove i stavljaju ih u moderni aranžman. Riječi: spas, križ, Uskrs, Isus, Svemogući, rane, grijeh... jesu zaista snažne, no treba li ih koristiti kao redovito sredstvo za popunjavanje nota i to radi bolje “prođe“? Jesu li kršćanski autori pretenciozno izlizali najvažnije riječi koje postoje?
Sjetimo se da Židovi nisu smjeli izgovarati Božje ime. Možemo li biti duboki pjevajući o malim stvarima, sitnim životnim situacijama? Veliki sveci smatraju da se upravo tamo skriva Bog. Pokušajmo ga tamo i pronaći... pa ako ga nađemo, onda to i otpjevajmo. To će rezultirati porastom kvalitete tekstova, i tek tada će glazba biti glazba, nenametljiva i duboka. A možda nas i netko od “ostalih“ ljudi posluša. Zar to nije kršćanski karakter?
napisao: Danijel Damjanović
- 17:58 -
nedjelja, 12.04.2009.
ČESTIT I BLAGOSLOVLJEN USKRS!!!
Uskrsnuo je, aleluja!!!
- 11:41 -
subota, 11.04.2009.
Dan tišine i intime čovječje nutrine
Govoreći o Velikoj suboti možemo reći kako je ona dan tišine, dan u kojem bi se čovjek vjernik trebao zatvoriti u intimu svoje nutrine, ne zato da pobjegne od svijeta, nego da u dubini svoje duše doživi susret sa svojim Bogom. Na Veliku subotu mnogi dolaze na 'Božji grob' pomoliti se i u tišini Božjeg hrama osjetiti dodir njegove dobrote. U crkvi u kojoj su svi oltari ogoljeni i bez cvijeća, svijeće koje gore na 'Božjem grobu' podsjećaju na svijeće koje gore na grobovima naših milih i dragih.
bdijte i radosni i spremni docekajmo vazmeno bdijenje!!!
- 10:14 -
petak, 10.04.2009.
Značenje i sadržaj Velikog petka
Mnogima je Veliki petak posebno drag. To je jedini dan u godini kad se ne slavi misno slavlje. No obredi Velikoga petka toliko su bogati i sadržajni, da nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Posebice je dirljiva svećenikova prostracija pred razgoličenim oltarom kada zajedno s vjernicima koji kleče moli u tišini odajući čast i hvalu Kristu. Veliku 'jačinu' imaju i liturgijskih čitanja, a posebice sveopća molitva u kojoj okupljena zajednica moli za velike potrebe Crkve i čitavoga ljudskog roda. Liturgija Velikog petka završava činom klanjanja križu, kojim vjernici izražavaju zahvalnost Isusu Kristu koji nas je po svojem križu spasio i doveo nebeskome Ocu, a završni dio obreda je sveta pričest.
Barem danas, provedimo u tišini današnji dan, razmatrajuci Isusovu muku, njegovu patnju i sve ono što je trpio za nas.Ponekad nam se teško odreći i hrane, ali potrudimo se, i provedimo dan u tišini,molitvi razmatranju!
- 12:21 -
četvrtak, 09.04.2009.
Veliki četvrtak i misa Večere Gospodnje
Veliki četvrtak je spomendan Isusove posljednje večere, ustanovljenja svete mise i svećeničkog reda. Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa.
Katolički svijet ulazi danas u duboku tišinu. Samo u miru može se čuti i dogoditi ono veliko što je donio Isus iz Nazareta. Danas Crkva postaje svjesna da je poslana svakom čovjeku, da je ona božanska i da samo u poslušnosti Ocu, Sinu i Duhu Svetome ima snage za evangelizaciju, obnovu svijeta i preporod društva. Komunicirajući u svetoj pričesti s Isusom iz Nazareta vjernik postaje raznositelj otkupiteljskih i spasiteljskih snaga Isusa Krista te tako stvara korak po korak, komadić po komadić novo nebo i novu zemlju.
- 18:17 -
četvrtak, 02.04.2009.
5. riječki planinarski križni put
Katoličke zajednice mladih Rijeke u subotu 4. travnja pozivaju na 5. riječki planinarski križni put.
U katedrali sv. Vida u 13,30 pred čudotvornim Raspelom riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodit će kratku pobožnost prema sačuvanim obrascima stare riječke "Brašćine Svetoga Križa" iz 17. stoljeća (Brašno duhovno, 1693. godine). Križni put zatim kreće riječkom Kalvarijom preko Katarine i Veloga vrha do crkve Majke Božje Karmelske na Donjoj Drenovi, gdje euharistija započinje u 18,00 sati.
Putem se na pojedinim postajama moli pobožnost križnoga puta i pjevaju pučke korizmene pjesme. Na pojedinim postajama uglavnom mladi i njihovi vjeroučitelji i odgajatelji predmole ovu pobožnost. Jedna od postaja moli se i na talijanskom jeziku.
Organizatori, Akademsko katoličko društvo Jeronim, Zdrug katoličkih skauta Riječke nadbiskupije, riječke Frame, Zajednica Božanskoga Milosrđa i druge zajednice s riječkog područja, a u suradnji s Uredom za pastoral mladih i studenata Riječke nadbiskupije, pozivaju zainteresirane da se pridruže mladima u molitvi i pjesmi na tradicionalnome putu križa kojim su hodale brojne generacije starih Riječana časteći spomen na čudo krvarenja Raspetog Krista u današnjoj katedrali sv. Vida.
Rijeka je grad obilježen znamenom Svetog Križa i na svome zapadu i na svome istoku i u svome srcu, katedrali gdje se časti od 1296. godine čudotvorno Raspelo na kojem je Kristov lik izudaran našim riječkim rukama.
- 13:48 -
