FRAMA Karlovac

ponedjeljak, 29.03.2010.

Cvjetnica ili zašto cvijeće cvjeta

Kao dijete uvijek sam se pitao zašto cvijeće cvjeta. Objašnjenje da je to radi toga da bi privuklo pčele i druge insekte, nikada nisam prihvatio: pčelama, naime, nipošto nije moralo biti lijepo isto ono što je i nama lijepo, ili obrnuto – kako već hoćete. No, zašto je cvijeće odlučilo nama biti tako dopadljivo – to pitanje me salijetalo svakog proljeća. Kao dijete nikada nisam dao odgovor. Ali slutio sam nekako da iza svega toga postoji neka namjena i svrha – da je u pitanju i igri nešto kao svadba, neko slavlje, nekakav nečiji dolazak... da je sve to za nekog posebnog. Za vrijeme tih cvjetanja, sve izgleda kao da upadnete u svadbenu salu u kojoj vidite da je sve servirano... Nipošto ne možete pristati na objašnjenje da je to tek onako, sasvim slučajno, i ni za koga. Nego se pitate: za koga je to, i zašto sve to. Tako bih se svakog proljeća zagledao u to pripravljanje, nastojeći dokučiti tko je taj i gdje je taj koji je svemu ovome kruna, i koji svemu oko mene tako nedostaje.

Ostatak pročitajte na SKAC.hr

četvrtak, 25.03.2010.

Dan dobrih vijesti - Blagovijest

Sveta Marijo, jutarnja Djevice, udijeli nam radost kojom
ćemo, unatoč jutarnjih magli, moći naslutiti nadu novog
dana.
Nadahni nam riječi nade. Ne dopusti da nam glas drhti,
usprkos tolikim zlima i grijesima koji požuruju starenje
svijeta. Daj da se odvažimo navješćivati dolazak boljih
vremena.
Ne dopusti da na našim usnama prevlada jadanje nad
divljenjem, da malodušnost nadvlada aktivnost,
da sumnja zgnječi zanos, niti da nas opterećenost
prošlošću priječi vjerovati u budućnost.
Pomozi nam smjelije vjerovati u mlade i očuvaj nas od
napasti da im laskamo lukavim i besplodnim riječima,
svjesni da su još uvijek spremni dati se zavesti
samo našim autentičnim i uvjerljivim izborima.
Umnoži naše snage kako bismo znali ulagati u jedan
jedini posao, još uvijek unosan na tržištu civilizacije:
očuvati nove generacije od užasnih zala,
koja danas čine kratkim disanje na Zemlji.
Podari našim glasovima ritam vazmenih aleluja.
Umoči u snove pješčana zrnca našeg realizma.
Učini nas pristalicama vatrenih utopija
iz čijih otvora krvari nada na svijet.
Pomozi nam razumjeti da pokazati pupoljke što niču na
granama vrijedi više nego plakati nad otpalim lišćem.
I ulij nam nadu onoga koji čim vidi izlazak,
zapali se na prvim zrakama sunca.

don Tonino Bello

srijeda, 17.03.2010.

Franjevačka mladež VAS POZIVA NA

PLANINARSKI KRIŽNI PUT ZA MLADE


FRAMA Karlovac
Trg bana Jelačića 7, Karlovac
Tel. 047/615-950






PRIDRUŽITE NAM SE I OVE GODINE, OBOGATITE SVOJ DUHOVNI ŽIVOT, IZIĐITE U PRIRODU,PROBAJTE NEŠTO NOVO, DRUŽITE SE, MOLITE, PJEVAJTE ....

VIDIMO SE KOD ŽUPNE CRKVE NA ŠVARČI, U SUBOTU 27. 03. 2010. U 10h SATI.
(U SLUČAJU KIŠE KRIŽNI PUT SE NE ODGAĐA)

INFORMACIJE NA TELEFONE
095/5270478 i 091/5919-273

utorak, 16.03.2010.

OZNAKE AUTENTIČNE LJUBAVI - Sreća

Moja obitelj je tradicionalna kršćanska obitelj. I točno ta tradicionalnost je za mnoge ljude prepreka do iskustva življenja. Dolazio bih u crkvu tješeći se da znam i volim Boga. Tada sam shvatio da to nije ljubav nego navika. Potom sam se upitao želim li biti osoba koja je voljena (od drugih) iz navike? Kako se Bog osjeća kada ga volimo iz navike!? Shvatio sam da je ljubav prema Bogu nešto što je živo i originalno, nešto ukorijenjeno u dubinama našeg bića, nešto što mijenja naš život i što nam daje moć nositi svjedočanstvo drugim ljudima. Voljeti Boga u sadašnjem trenutku, biti živ sada, ne u budućnosti ni u prošlost, živjeti svaki korak onako kako Bog želi, biti božji glasnik, to je nešto što se uvijek budilo u meni. Određena avantura za Boga.
vlč. Zlatko Sudac


Sreća
Pokušamo to razumjeti. Ako želimo živjeti sretno, tada ne možemo živjeti bez ljubavi. No ona će se javiti u vašem srcu kada najmanje očekujemo, jer se nju ne može planirati. Ona je tu, u nama. I ništa ne treba činiti da dođemo do nje. Pitate: ali zašto takav osjećaj? Zato što treba nešto odbaciti. Život je lagan. Teške su naše iluzije, naša pohlepa, ma kakvo svete i pobožne bile. Neka nam na tom putu nebeska Majka bude uzor i zagovornica, jer ona zna kako srcem do Boga. Njezino je srce uistinu majčinsko srce i najkraći put do našega Gospodina.

Esej o ljubavi vlč. Zlatka Sudca preuzet je sa seminara održanog časnim sestrama u Splitu lipnja 1999. godine

nedjelja, 14.03.2010.

OZNAKE AUTENTIČNE LJUBAVI - Darivanje i sponatanost

Darivanje
To je treća kvaliteta ljubavi, da je ona besplatna. Ne možemo je kupiti. O kad bismo se mogli osloboditi tog poriva da ovladamo drugim ljudima! Kad god je u nama prisila, tjeskoba, strah da nećemo biti voljeni, ljubav umire. Ljubav ne trpi takve osjećaje. Ona jednostavno jest.



Spontanost
Najveća odlika ljubavi je da ona nije svjesna sama sebe, kao što sunce nije svjesnoi da grije, ni ptica nije svjesna da pjeva, ni cvijeće nije svjesno da miriše, drvo nije svjesno da baca hladovinu, tako ni ljubav nije svjesna da ljubi. Zamislite da hranite dvije - tri tisuće gladne djece. Činite to iz dobre nakane u svome srcu. Možete li se loše osjećati kad ste tako korisni ovome svijetu? Ne! Kažemo da često u životu činimo dobra djela. Činimo ih, ali činimo li ih iz ljubavi? «Dođite blagoslovljeni Oca mojega, jer sam bio gladan i dali ste mi jesti i žedan i napojili ste me i gol i zaodjenuste me». A to će oni reći: Kad smo te to, Gospodine, vidjeli i gladna i žedna i u tamnici, nismo imali pojma. Ali mi znamo. Ponekad mi pada užasavajuća misao na pamet da bi Gospodin mogao reći: «Dođite Vi blagoslovljeni Oca mojega, jer bio sam gladan, nahranili ste me i žedan, napojili ste me», a oni na drugo strani reći će: «Da znamo Gospodine». A On će njima: «Ne govorim vama, niste smjeli znati. Što želite zauzvrat dobiti kad činite dobra djela: zavrijediti nebo, zar to možete, platiti mjesto negdje gore, prisiliti Boga da vam se smiluje, trgovati s Bogom?». Čovječe, ti ništa ne moraš! Jedino što moraš jest udahnuti ovaj zrak i osjetiti se živim, jer sve je darovano od života do smrti, od Neba, od Boga. Ti ništa ne moraš. U tome je naša najveća zabluda. Ja nešto moram. Kad shvatite da se ništa ne mora, tada će se pojaviti ljubav, jer ako se ništa ne mora, ljubav se jedino mora.



Esej o ljubavi vlč. Zlatka Sudca preuzet je sa seminara održanog časnim sestrama u Splitu lipnja 1999. godine

petak, 12.03.2010.

OZNAKE AUTENTIČNE LJUBAVI - Nepristranost

Što je to ljubav? Koje su odlike istinske ljubavi?
Kako je malo onih koji istinski osjećaju i znaju što je to ljubav. Toliko se danas spominjanje te riječi izobličilo, da je malo onih koji osjećaju i žive ljubav. Što je ljubav? Pogledajmo sunce. Sunce sije i grije. Pogledajmo more. Pogledajmo prirodu u svoj njezinoj veličini. Ona jednostavno jest. Cvijeće jednostavno miriše.



Nepristranost
Jedna od najvećih odlika ljubavi je nepristranost. Sunce sije nad dobrima i zlima.»Budite savršeni kao što je Otac vaš savršen». Može li drvo reći: pusti ću svoju hladovinu dobrima, a uskratit ću je zlima? Drvo jednostavno daje to što jest. Baca hladovinu i na onog koji će ga posjeći. Kad bismo uspjeli održati tu odliku nepristranosti i prestali dijeliti ljude na dobre i zle, na svece i grešnike, uvidjeli bismo srcem da nitko ne griješi jer zna da griješi. I sam Gospodin na Križu oprašta: «Oprosti im Oče, jer ne znaju što čine» i to je ljubav. Druga velika odlika ljubavi je njezina sloboda. Drvo te pušta da budeš slobodan i cvijeće i sunce te puštaju da budeš slobodan. Jesi li ikad osjetio da cvijet miriše i želi privući tvoju pažnju? Miris toplina sunca, kiša, priroda, kao i ljubav, jednostavno postoje i bez svog objekta. S pravom se kaže: ako čovjek uzima ženu zbog vrijednosti miraza kojeg ona donosi sa sobom, on ne ljubi tu ženu. Ali, da li vi ljubite kad se družite samo s onima koji vas emotivno i osjećaju, a druge ne prihvaćate? Je li to ljubav? Javlja li se ljubav kad se pojavi neki objekt ili ona jednostavno jest? Je li vam ikad bilo teško pri srcu kad ste vidjeli sječu šume negdje daleko, iako od te šume nećete imati koristi? Ili kad ste gledali nevino osuđene, iako ih ne poznajete? Jeste li ikad maknuli kamen s ceste da se netko ne bi povrijedio, iako nikad nećete upoznati tog čovjeka? Vjerojatno jeste. To je ljubav koja je postala vidljivom i za nju se ne traži zahvalnost jer je ljubav besplatna.


Esej o ljubavi vlč. Zlatka Sudca preuzet je sa seminara održanog časnim sestrama u Splitu lipnja 1999. godine

srijeda, 10.03.2010.

Srca gore!

Tako nas uče. Hodaj svojim tempom i diši na nos. Ne paničari. Bit ćeš dobro. Za sreću se valja potruditi.

www.ekosspiritus.hr

ponedjeljak, 08.03.2010.

Najljepša među ženama (uz Dan žena)

Tako želimo osjećati Mariju.
Kao jednu iz kuće.
Kako govori našim narječjem.

Takvu je želimo gledati.
Uključenu u mjesnu kroniku.
U odjeći našeg vremena.
Koja nikome ne ulijeva strah.
Kruh zarađuje kao i ostale.
Automobil parkira kraj našeg.
Žena bilo koje dobi, kojoj se sve Evine kćeri, u svakom životnom razdoblju, mogu osjećati bliske.

Volimo je zamišljati mladu, kad za ljetnih podneva dolazi s plaže u bermudama, preplanula od sunca i ljepote, a u bistrim očima nosi komadić zelenkasta Jadrana.
A zimi, s obojenom torbom, i ona ide na gimnastiku.
Prolazeći Umbertovim prolazom, ljude ljubazno pozdravlja.
Tko je pogleda, udahnjuje mu čeznuće za čistoćom.
Navečer razgovara u krugu prijatelja na Ulici Pija XI.
S prijateljicama ide pod ruku, sluša njihove povjerljive tajne i potiče ih da ljube život.

Nećemo je kao gošću. Nego kao sugrađanku.

Želimo je vidjeti u našem popisu stanovništva.
U blagdanskim snovima i svagdašnjim poteškoćama.
Uvijek spremnu pružiti nam ruku. Da nas zarazi svojom nadom.
Da s njezinom savršenom čistoćom osjetimo potrebu za Bogom.
Da s nama podijeli trenutke slavlja i suza.
Umornosti od berbi grožđa ili maslina. Mirise peći i oprana rublja. Suze odlazaka i dolazaka.
Kao jedna iz susjedne kuće, u ona davna vremena.
Ili kao ugodnu stanarku uz naš stan, koja s pojavi na zajedničkom nam stubištu.
Ili kao sjajno stvorenje koje boravi na istom uličnom broju s nama. I sav nam hodnik ispunja svjetlom.

***

Sveta Marijo, ženo naših dana, dođi prebivati među nama.
Navijestila si kako će te svi naraštaji zvati blaženom.
Među tim je naraštajima, dakle, i naš. (...)

Učini da te osjetimo bliskom u svojim problemima.

Daj nam shvatiti da su čednost, poniznost, čistoća, plodovi svih povijesnih razdoblja i kako okretanje vremena nije promijenilo kemijski sastav nekih vrednota, kao što su besplatnost, poslušnost, povjerljivost, nježnost, opraštanje. Te vrednote još vrijede i nikada neće izići iz opticaja.

Sveta Marijo, ženo naših dana, kad te je Isus odredio za našu majku, nije te učinio samo zemljakinjom, nego i suvremenicom svih nas. Zarobljenicom istog prostornog i vremenskog odlomka. Nitko te, stoga, ne može optužiti da si od nas odijeljena pokoljenjima, niti smije posumnjati da ne možeš razumjeti drame naše dobi.

Stani zato uz nas i poslušaj kad ti povjeravamo svagdanje tjeskobe koje muče naš moderni život: nedostatna plaća, umornost od stresova, neizvjesna budućnost, strah od neuspjeha, unutarnja osamljenost, pokvareni odnosi, nestalnost u osjećajima, teško odgajanje djece, sve manje komunikacije čak i s najdražim osobama, nepotrebna rascjepkanost vremena, vrtoglavica zbog tolikih napasti, žalost zbog padova, dosada zbog grijeha...

Učini da osjetimo tvoju smirujuću prisutnost, o najdraža vršnjakinjo svih nas. Neka tvoj:"Evo me!", odjekne svaki put kad čujemo kako netko proziva i naše ime.

don Tonino Bello

subota, 06.03.2010.

Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu!

45. planinarski križni put

Sv. Ivan Zelina - Konjščina - Bedenica

13. - 14. 3. 2010.


Dragi mladi prijatelji!

Evanđelje na četvrtu nedjelju ove korizme nam navješćuje Isusa koji se s svojim Ocem raduje povratku izgubljene i zalutale djece. Stoga i geslo našeg pohoda 45. Planinarskog križnog puta glasi: „Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.“ (Lk 14,6). Razmišljat ćemo tijekom susreta o našim lutanjima i bjegovima, ali i tražiti putove povratka. … I dalje su znoj, žuljevi, bol od naprtnjače, umor i tvrdi pod za spavanje realnost ovog susreta. Mnogi se neće odvažiti. Propustiti će iskreno zajedništvo, poneko novo prijateljstvo, pjesmu, molitvu, razigrane euharistije, hod u prelijepoj prirodi dijela naše Domovine.

Dođite! Radujte se s nama u vikendu kada ćemo se pripremiti za proslavu Vazma.

Radosno vas očekujemo!




Udruga Ekosspiritus – Samobor


ODLUČIO SAM/ODLUČILA SAM KRENUTI NA PLANINARSKI KRIŽNI PUT.

ŠTO MI JE ČINITI?

Ova pobožnost traje 23. godinu u organizaciji laika koji pripremaju susret. Potrebno je znati kako ovo nije tek običan hod već susret koji želi proslaviti Gospodina Isusa, a to će se ostvariti kroz molitvu, slušanje i razmišljanje o Riječi. Središnji dio zbivanja bit će euharistije, a za njih ćemo se pripremati kroz kateheze i meditacije kod postaja. Upoznavati ćemo Lijepu našu, ljude i krajeve, živu Crkvu, a posebno mlade koji će nam biti domaćini.


ŠTO NOSITI?

Potrebna je vreća za spavanje i podmetač jer se noći u skromnim uvjetima u školskim prostorima. Stvari treba obavezno nositi u ruksaku jer će nošenje prtljage u rukama stvarati poteškoće u hodu. Treba uzeti zaštitu od kiše, rezervnu odjeću, više pari čarapa, dobre cipele za hod i papuče za ulazak u školske prostorije.


ŠTO NIKAKO NE NOSITI?

Strogo su zabranjena alkoholna pića kao i CD i mp3 playeri.


OSTALI UVJETI

Podrazumijeva se da ćete biti spremni prihvatiti sve ono što nosi svaki križni put: žuljeve, bol u nogama i leđima, tvrdi pod, blato, moguću kišu… Treba se dobro „naoružati“ strpljenjem, poniznošću, tolerancijom, kondicijom i, naravno, ljubavlju za sve nepredvidljive situacije.


HRANA

Doručak u subotu i nedjelju će biti zajednički . Ostalo je u fazi dogovora i preko animatora ćete biti na vrijeme obaviješteni. Biti će i kolača koje će pripremiti vrijedne domaćice.

Informacije i prijave za framaše iz Karlovca kod Katarine.
Cijena: 100 kn (prijevoz uključen)

Ideeemooo!

Škola animatora u Karlovcu (26. - 28. veljače.) (i seminar za voditelje formacije)

Ovakve priče uvijek počinju na isti način. Tmurno nebo cjedilo je i posljednju kap koja se nalazila u gustim spužvetinama od oblaka. Takvo kišno raspoloženje osjetili su framaši kad su tog petak stigli na željeznički kolodvor u Karlovcu. Naime oni su stigli s jednim ciljem - odlučili su postati animatori u njihovim mjesnim bratstvima, a framaši kao framaši, nitko im ne može slomiti duh. Čak ni kiša. Put od kolodvora do crkve bio je težak, ali pogađate - oni su ga savladali bez ijedne primjedbe.
A kad su napokon stigli u vjeronaučnu dvoranu počeli su se pripremati za misu, svatko na svoj način:



Nakon mise uputili smo se u školu. Tamo smo imali večeru, podjela po grupama i upoznavanje.



Tu imamo slike Šegija i naše kuharice Slavice te naših najmlađih framaša (mora biti malo mjesta i za njih premda se nisu htjeli slikati):



Na kraju dana je bilo klanjanje u lauretanskoj kapelici i ispovijed.

Sljedeći dan su slijedila predavanja za animatore i za voditelje formacije, rad po grupama, ručak, malo slobodnog vremena na suncu koje se ipak usudilo pojaviti nad Karlovcem. I na kraju dana misa, te poslije večere igre. No pogledajte slike:

Podjela diploma:



I igre:



Tri mušketira sa Sigeta (s lijeva Aramis, Porthos i Athos). Desna slika = večernja molitva.



Nedjeljna misa:







I na kraju rastanak. Ne, ne mogu pričati o njemu. Bilo je tu puno suza, puno novih prijatelja. Rastanci su uvijek teški, ali HEJ! pa vidjet ćemo se iduće godine. Pozdravljaju vas vaši animatori i formatori:)! Mašite djeco, mašite!