FRAMA Karlovac

petak, 27.11.2009.

A di je tvoja ovca?

JA, veliki pastir (zovite me Čoban) pitam vas maleni moji pastirčići gdje su i kako su vaše ovce? Čuo sam raznih priča, neke ovce jadne bleje da im fali njihov pastir - gladne, žedne, zapele u grmlju. Druge sretne i utovljene veselo skakuću beskrajnim poljima - njihovi pastiri zaista znaju što im je činiti.
Zato ću ja (Čoban) pitat moje malene ovčice kako im je. Postavili smo anketu (tu s desna) i malene će ovčice sada odgovarati. Naravno ovčice su pozvane davati i komentare - samo nek' budu pristojni, ali slobodno se možete žaliti ili hvaliti o postupanju vaših pastira s vama. No prije nego se požali, neka se svaka ovca sjeti da je i ona nekome pastir!

Pazi svoju ovcu jer one ti se znaju izgubiti...




...a ti ih, kao Dobar Pastir, moraš vratiti.


I požuri jer budeš li previše čekao, moglo bi biti




PREKASNO! :-)

p.s. Za neupućene čitatelje:

Ovaj smo petak na Frami dobili svoje ovčice za koje se diskretno moramo brinuti kroz Došašće. Dakle, svaki je framaš nekome pastir, a nekome ovca.

subota, 21.11.2009.

Izbori 2009.

Izbori održani dana 20. 11. 2009. godine imali su ovakav ishod:
Izabrali smo petero ljudi koji će nas zastupati u vijećima a to su:

Ana Šarić kao predsjednica




Ivan Vladić(potpredsjednik) ....... Alen Piralić (tajnik[ca])


Tomislav Šegina (voditelj formacije) ........ Martina Mikšić (blagajnca)

petak, 13.11.2009.

Dragi framaši, simpatizeri, duhovni asistenti i asistentice...

15. studenog svatko tko je netko bit će u Karlovcu!
Zašto?
Frama Karlovac slavi svoj 15. rođendan, a karlovački framaši svoja Obećanja!
Dođite na svetu misu u 18h u franjevačku crkvu Presvetog Trojstva i svojom prisutnošću obogatite naše slavlje!
Obećanja su zvonka radost! Radujemo se vašem dolasku!

Frama Karlovac

Duhovna obnova - Ćuntić 2009.

Sigurno se pitate kakva je ovo slika? Ako ste pomislili da smo mi našu duhovnu obnovu zamislili kao neki team-building na kojem ćemo se igrati paraglideinga, ali smo, smeteni kakvi jesmo, zaboravili padobran, pogriješili ste. Ovogodišnja nam je duhovna obnova, baš kao i sve prethodne, bila prilika da zavirimo bez straha u vlastite dubine, a fotografije to žele posvjedočiti.




No, prvo da priči damo kontekst. Poznato vam je da svake godine negdje u ovo doba odlazimo na jednodnevnu duhovnu obnovu kako bismo se pripremili za obnovu naših obećanja. Ove godine obećanja ćemo imati 15. studenog u 18h i svi ste pozvani. No zadržimo se tu gdje jesmo, a to je Ćuntić. Ćuntić je selo na Baniji/Banovini koje je u Domovinskom ratu bilo dio Republike Srpske Krajine, a nalazi se relativno blizu Petrinje. Župom Ćuntić upravljaju franjevci Provincije sv. Ćirila i Metoda. Ondje danas živi samo jedan fratar - fra Petar Žagar, koji brine za nešto manje od 500 župljana u nekoliko sela (on zna točan broj, no mi smo ga zaboravili). Župa i samostan posvećeni su svetom Antunu, a radi se o najstarijoj crkvi posvećenoj svetom Antunu u Zagrebačkoj nadbiskupiji.
Eto, sad kad znate gdje smo bili, da vam predstavimo sudionike. Osim nas framaša, s nama je išao i fra Tonio koji je vodio obnovu, kao i dvije članice FSR-a, Branka (ministra)i Vesna (zadužena za formaciju). Njihov je prvenstven zadatak bio da promiču bratsko zajedništvo FSR-a i Frame, no budući da im to nije bilo dosta, skuhale su i ručak.





Što smo sve radili? Prvo par riječi, a zatim ilustrativni prikaz...
Izlaganje o duhovnom boju s kojim smo započeli duhovnu obnovu vodio je fra Tonio. Kao podloga su mu poslužile riječi svetog Pavla gdje on osobnine kršćanina uspoređuje s vojnom opremom rimskog vojnika. Nakon što smo naučili čime se sve moramo opasati, zaogrnuti, obuti i odjenuti, kratko smo prošetali samostanskim dvorištem kako bismo razgledali plodove marljivosti fra Petra i upoznali njegovo društvo.


























Nakon toga uslijedio je ručak...




...a poslije ručka, malo šetnje širom okolicom te razgledavanja crkve koja je u obnovi (dok se ne obnovi mise se služe u samostanskoj kapeli).


















Oko 15h započeli smo sa svetom misom te euharistijskim klanjanjem nakon nje...
















Nakon klanjanja još smo se kratko zadržali u razgovoru s fra Petrom, a na povratku kući prošli smo i kroz Petrinju kako bi Branka, Vesna i Tonio posjetili jednog od članova FSR-a koji je ondje na liječenju. Iako smo putovali slabo osvjetljenim cestama Banovine i Korduna, ovaj put niti jedna srna nije platila životom pa smo se zadovoljili time da u autu pojedemo sve što nam je preostalo od hrane. U svakom slučaju, pozivamo vas da nas posjetite u nedjelju. Osim obećanja slavimo i 15. rođendan Frame! Dobro došli!

utorak, 10.11.2009.

Kapitul, Čakovec, 2009.

Ove slavne dvinuldevete framaški kapitul za Zagrebačko područno bratstvo održao se u Čakovcu. No priča kreće ranije. Frama Karlovac bijaše protresena kapitulskom groznicom par tjedana ranije kad je Ana počela skupljati ljude koji će ići. Na kraju je ispalo da nas ide troje plus fra Tonio koji je vozio. I tako, opet je karlovačka frama zakazala. Naravno, to nije bio razlog za paniku.
Ovako počinje priča. Bio je 23. rujan kad su Tonio i Šegi pokupili Anu i Ivana u Zagrebu odakle su zajedno marširali prema Čakovcu. Brat Tonio odveo nas je u jedno marijansko svetište (kojem sam zaboravio ime – Tonio oprosti). Tamo smo sjedili u tišini, a Tonio nam je objasnio odakle dolazi taj pokret i tako dalje. Malo smo se slikali u kapelici. Jest da ne izgledamo previše pobožno (možda Šegi), ali mora se čovjek nasmijat kameri.

A ovo je na brzinu uhvaćeno pred samom kapelicom.


Stigli smo u Čakovec (vrijeme je bilo tmurno pa se nismo previše žurili slikati grad), a na slici možete vidjeti brata Tonija kako sjedi u dvorani gdje smo proveli najveći dio vremena.


Odamh je uslijedilo misno slavlje, a nakon mise radost, ples i veselje.


A sljedeći (pak) dan (jutro) sreli smo Ivanova brata Josipa koji je došao svirucnut koju u Čakovec, a čak se i slikao sa presjednicom (zaboravio je tražiti autogram). A na drugoj slici možete vidjeti dvije Ane, Anu i Anu, kako zauzimaju, svaka jednu stranu slike.


Brat Šegi bio je toliko spretan da je uspio uhvatiti cijeli jedan evolucijski tijek.


A tu je naša presjednica.


Pruži ruku svome bratu (kad jadan upadne u nevolju...mislim, u bunar).


Evo još jedan slika u dvorištu Frankopana.


Zavlačili smo se i penjali posvuda...


... a bilo je tu i vratolomija (srećom, bez s-lomljenih vratova).


Fratri su u nedjeljno jutro pazili na framaše...



... dok su ovi mahnito plesali na trgu...



... no pogledajte i sami:








Na kraju smo bili svjedoci davanja obećanja framaša (framaš-ica) u Čakovcu.


Na kraju smo se pokupili i otplesali kući. Pozdrav od frame iz Karlovca.

nedjelja, 08.11.2009.

Najdraža Martina...

...i na tebe je došao red. Budući da rođendan slaviš svake godine, već znaš kako to ide - mi tebi javno čestitamo, ti nas danas na probi ili poslije mise častiš...padnu puse, potezanje ušiju i pjesmica...Svi to prolazimo jednom godišnje, zato, ne boj se, dođi i večeras na probu! Tamo ćemo ti reći sve što se u takvim prilikama govori, no budući da nam se svi čitatelji neće moći pridružiti da to vide, svoj govor u cjelosti donosimo ovdje:

Draga Martina,

kad govorimo povodom nečijeg rođendana, uvijek spomenemo njegove posebnosti. Tvoje su te da si: blizanka, kuglačica i buduća pravnica. U našoj Frami nema više niti jedna takva/takav. Svakom tko te ne poznaje iz navedenog je jasno da si svoje interese široko rasprostranila te da si jamačno zanimljiva osoba otvorena novom. Mi sve to ovdje javno potvrđujemo. Želimo ti da i dalje kroz svijet ideš otvorenih očiju, uma i srca te da ti se na tom putu bar ponekad ostvari i koja želja. Sretan rođendan!

utorak, 03.11.2009.

Vjetar s Pacifika...

...dopuhao je ovih dana i u naše krajeve! U nedjelju se, na primjer, najjače osjetio u Novigradu na Dobri i mi, pustolovni kakvi jesmo, morali smo otići tamo da to vidimo.
No, krenimo od tamo gdje je sve i počelo. Bila je nedjelja ujutro, blagdan Sviju svetih. Dok sam rutinski točila čaj u svoju šalicu i razmišljala u kojem ću omjeru ove godine upotrijebiti crvene i bijele lampione, vijest sa Radija Mrežnice trgnula me iz računice: Danas će se u Novigradu na Dobri pod misom u 14h (hm, koji termin!) predstaviti grupa mladih sa Solomonskih otoka koji su u našu zemlju doputovali sa svojim misionarom p. Ivicom Gregurcem, inače Hrvatom. Brza kalkulacija pokazala je da je misija moguća i u pola dva nas troje framaša, jedan Renault Kangoo i jedan foto-aparat krenuli su starom Karolinskom cestom ne bi li stigli do Novigrada. Nakon 25 minuta smo ga pronašli. Stajao je, kao i obično, na Dobri. Misa je, kao što je to na selu i običaj, kasnila. Slavljena je prema svim poznatim običajima, jedino što ju je predvodio, za Novigrađane s Dobre neuobičajeno, pater Ivica. No mi smo to i očekivali. Zato smo i došli, ne? Pater se suzdržao od toga da nas u propovijedi izvještava o etnografskim posebnostima Solomonskih otoka, već nas je radije podsjetio na poruku blagdana - svetost je dostupna svima, a svatko tko prihvati dati joj svoj lik prihvatio je i misiju (missio= poslanje) jer svetost ionako ne može šutjeti o svome Izvoru.
Nakon mise, uslijedio je nastup. Solomonski otočani predstavili su se liturgijskim pjesmama i plesovima(!), a mi smo sve uredno zabilježili.


Na primjer, ovako se ondje donosi pred oltar knjiga iz koje će se navijestiti Evanđelje...





Klapa "Solomonski bodul"...





Voliš se...gibat...!








I na kraju, da ne biste pomislili da su ove fotografije preuzete s Reutersa ili Hine, dokaz da smo mi tamo bili za zbilju..







Ako već Novigrađani (s Dobre) neće, možda im mi uzvratimo posjet. Vi ćete prvi doznati! Do čitanja!